Zašto slavimo 22. lipnja?
Tradicija po kojoj imamo mnogo državnih i vjerskih praznika nikako da zamre, a još je življa ona što kaže da ne znamo što, kada i zašto se slavi. Kako bismo prvo shvatili važnost Dana antifašističke borbe, vratit ćemo se u malo dalju prošlost.
Da smo zemlja u kojoj legalno ili manje legalno zaposlena većina ne radi ništa izuzev pljačkanja, znamo već odavno. Tradicija po kojoj imamo mnogo državnih i vjerskih praznika nikako da zamre, a još je življa ona što kaže da ne znamo što, kada i zašto se slavi. Ta činjenica posebno vrijedi za praznike koji veličaju povijesne trenutke naše domovine. Ovaj mjesec ih imamo dva: Dan antifašističke borbe 22. 6. i Dan državnosti 25. 6. Kako bismo prvo shvatili važnost Dana antifašističke borbe, vratit ćemo se u malo dalju prošlost.
>> Dan državnosti: Što znaš o rođenju Lijepe naše?
Nezavisna Država Hrvatska proglašena je 10. travnja 1941. godine. Nakon prvog oduševljenja stvaranjem samostalne hrvatske države, njezin totalitarni režim, prisutnost stranih postrojbi, koje se sve očitije ponašaju kao okupatorske i teritorijalni ustupci Italiji, okrenuli su većinu stanovništva protiv ustaškog režima.
Fašistička okupacija i teror potaknuli su stvaranje antifašističkog pokreta čije je vodstvo i organizaciju preuzela Komunistička partija Jugoslavije, zamislivši ga kao zajedničku borbu svih naroda zemlje protiv stranih okupatora i domaćih snaga koje su pristale na suradnju s njima. Komunistička partija Hrvatske koja je bila njen relativno najbrojniji i najbolje organizirani dio, također se pridružila borbi protiv okupatora; isprva građanskim neposluhom i sabotažama, a na sam dan napada Njemačke na SSSR 22. lipnja 1941. godine, ne čekajući instrukcije, hrvatski komunisti iz Siska odlaze u obližnju šumu Brezovica te osnivaju prvi partizanski odred u Hrvatskoj i među prvima u Europi (Sisački partizanski odred). Već sutradan su minirali prugu Sisak - Sunja kod Blinjskog Kuta što je prva oružana akcija antifašističkog pokreta u Hrvatskoj.
Klasični rat s brojnijim i tehničkim nadmoćnijim neprijateljem nije bio moguć pa je odlučeno da će se voditi partizanski rat čija taktika podrazumijeva da lako naoružana postrojba, koja se koristi teškim terenom, šumama i planinama, vrši stalne oružane napade, sabotaže i diverzije te se povlači, izbjegavajući odlučujuće bitke. Osnutak sisačkog odreda, čiji je zapovjednik bio Vlado Janić Capo, i intenzivna promidžba potaknuli su organizirani narodnooslobodilački pokret (NOP) jer se, usprkos malom broju vojnika i lošem naoružanju, broj partizanskih odreda stalno povećavao.
Datum za obilježavanje ovog dana nije bio uvijek isti, a i drugačije se i nazivao. Od 1945. do 1990. godine praznik je bio 27. srpnja kao Dan ustanka naroda Hrvatske zbog masovne pobune u Srbu koja se tada dogodila 1941. godine. Od osnutka ove države 22. lipnja obilježava se kao Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj, državni je praznik i neradni dan. Povijesno je točniji jer veću važnost ima osnutak prvog partizanskog odreda od kojega je borba i počela, ma koliko on bio brojčano mali.
Možemo biti ponosni što je baš iz Hrvatske potekla borba protiv fašista jer su saveznici 1943. partizane priznali kao jedine nositelje antifašističke borbe u Jugoslaviji koja je bitno doprinijela savezničkoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu. Danas možda nećemo raditi, ali trebamo slaviti ideju borbe protiv fašizma što su nam je naši borci ostavili u nasljeđe.