Volonteri FMFS-a su institucija

Kažu Nađi posao koji voliš i nećeš trebati raditi ni dana u životu. Vjerojatno je to tako u nekoj obećanoj zemlji, gdje je dovoljno samo shvatiti što voliš i sve će ostalo nekako doći na svoje. Realnost? Pomalo drugačija. Ipak, ništa nas ne zaustavlja da maštamo, da sanjarimo o poslu na kojeg odlazimo nasmijani, poslu koji nam se uvuče u svaku misao i koji nas tjera da budemo aktivni i živi. Maštamo o poslovnim kolegama od kojih ne bježimo kada nas zaustave u užurbanoj šetnji do zahoda, maštamo o kolegama-prijateljima koji nam postanu druga obitelj i s kojima se dan ne dijeli na posao i odmor, kao ni godina na čekanje godišnjeg i godišnji. Poprilično nemoguće i utopijski? I meni se ponekad čini. Ali uvijek ti ostaju hobiji, strasti, ljudi koji s tobom dijele istu energiju i predanost za nešto što te gura dalje da se trudiš i ne odustaješ, iako možda nije riječ o karijeri ni novčanoj naknadi.

Relja Zulim i Martina Boduljak odlučili su, u godinama kada, priznaju, nisu imali pojma u kojem će smjeru krenuti (kao ni većina mladih koji napuštaju srednju školu), višak slobodnog vremena uložiti u volonterski angažman na Festivalu mediteranskog filma Split, koji je u potpunosti promijenio doživljaj lipnja, filmova i filmski obojene zabave Splitu i okolici.

>> Pročitaj program Festivala mediteranskog filma Split za 2015.


Od volontiranja do posla

- Vidila sam poziv za volontere na portalu Info zone i zaintrigiralo me, nešto novo i drugačije u gradu, i odlučila sam pokušati – govori Martina koja je dio festivalske priče od samog početka FMFS-a. Martina je u međuvremenu prošla kroz skoro sve sektore kao volonterka a, kada joj je direktor festivala Alen Munitić jedne godine ponudio da koordinira radom volontera u kinu Bačvice, objeručke je prihvatila. Njen su predan rad, entuzijazam, dobra volja i proaktivnost zaista urodili plodom i Martina je prošle godine zaposlena kao voditeljica blagajne festivala, a ove se godine opseg njenog posla proširio na sveukupne financije festivala.
-Volontirala sam u srednjoj školi u raznim udrugama, a što se filmskih festivala tiče, jedino na FMFS-u i jedne godine na Motovunu, gdje sam primljena upravo zbog angažmana na FMFS-u - priča Martina.

Jednom volonter, uvijek volonter!

- Ja sam za priliku za volontiranje na FMFS-u saznao preko prijatelja koji su volontirali na prvom festivalu kao dio interventnog tima, i priključio sam im se sljedeće godine – prisjeća se Relja. - Teško je upasti u ekipu, u Hrvatskoj se na filmskim festivalima uglavnom vrte isti ljudi, ali jednom kad kreneš, sve je lakše, naravno ako želiš sudjelovati i napredovati. Ja sam volontirao i radio i na drugim filmskim festivalima; na Zagreb Film Festivalu, Super Supetru, Zagreb Doxu i u Motovunu i, jednom kad ostvariš kontakte, lakše saznaš za prilike i lakše se uključiš – dodaje.

Relja je tako od člana volonterskog interventnog voda nakon pet godina došao do uloge asistenta producenta, preko izvršnog producenta do posla producenta kojeg danas obavlja.
- Iako više nisi službeno volonter, svejedno ne postoji posao koji mi ne odradimo kada treba, imam osjećaj da na neki način uvijek ostaneš volonter i da se sve te uloge uopće ne razaznaju jednom kad festival krene.

Kinu nema smrti

Osim posla producenta na samom festivalu, Relja je, uz Alena Munitića i Gorana Akrapa, uključen i u projekt Kino Mediteran, koji je brojnoj otočkoj djeci pružio priliku da se prvi put susretnu s kino projekcijom, doživljajem koji mnogima ostane u živom sjećanju.
-Kad si u kinu, to je doživljaj! Ne možeš to doma uz laptop ni kućno kino nikada doživit. Kino ne može umrijeti, taj doživljaj će uvijek biti zanimljiv. I zato je Kino Mediteran ogromna stvar.

Iskustvo koje mijenja život

Martina i Relja gotovo jednoglasno, s čuđenjem i smijehom, zaključuju kako je nevjerojatno koliko ih je jedno volontersko iskustvo usmjerilo u životu.
-Bez šale i patetike, ovaj je festival definitvno u TOP 3 stvari koje su mi obilježile život. Ljudi koje sam upoznala kao volonterka sad su mi najbolji prijatelji bez kojih mi je nemoguće zamisliti vlastitu svakodnevicu. Da mi je netko rekao u što će se ovo pretvoriti, bilo bi mi teško povjerovati. Ove sam godine imala priliku otputovati u Berlin s Alenom i Goranom, to je nevjerojatna prilika. Učiš od iskusnih ljudi, promatraš tako veliko događanje i pokušavaš pronaći detalje koje možeš primijeniti kod nas u Splitu. Naučiš i puno o tome kako splitsku publiku na neke stvari treba polako navikavati; u Berlinu ljudi odvoje oko 200 eura za festivalsku kartu i svejedno čekaju na hladnoći svoje karte, dok je kod nas nekada teško ljudima dokazati da moraju predizati svoje ulaznice iako su kupili festivalsku kartu. Ali ljudi se navikavaju, učimo ih da budu spremni i na veće festivale - kroz smijeh će Martina, a Relja se osvrnuo baš na splitsku publiku:
-Mi zbilja sa sigurnošću možemo reći da imamo sve generacije u publici, od srednjoškolaca preko bakica koje su redovite posjetiteljice svih večernjih projekcija. To je teško postići, bilo je mnogo kvalitetnih festivalskih pokušaja u Splitu, ne samo filmskih, koji su neslavno završili jer je teško probuditi i zadržati interes publike.

700 mjesta na Bačama postalo je tijesno!

I izgleda da je ekipa FMFS-a zaista došla do neke magične formule koje možda nisu ni bili svjesni u počecima svog rada: početak ljeta, filmovi koje inače nemamo priliku pogledati u redovitom kino programu, neponovljiva lokacija kina na otvorenom i zabave uz odličnu glazbu uspjeli su od ovog projekta napraviti pravog miljenika splitske publike koja inače teško priznaje da nešto voli i da se nečemu toliko raduje kao ovoj manifestaciji. Ipak, nije sve bilo tako bajno, i bilo je mnogo situacija kada je cijeli festival bio upitan.
- Sjećam se polupraznog gledališta, a sada je 700 mjesta na Bačama postalo tijesno! - govori Martina.

Ljudi uzimaju godišnji odmor da bi volontirali na FMFS-u

Martina ističe da s rastom festivala raste i broj volontera koji ovaj festival svake godine ponesu na svojim rukama.
-Ove nam se godine prijavio rekordni broj volontera, njih sedamdesetak, ali trebali smo ipak napraviti nekakvu selekciju jer se inače cijeli tim razvodni i bude nam žao što ne stignemo provesti kvalitetno vrijeme sa svim volonterima. Ali teško je odabrati, već ustaljeni volonteri tradicionalno se prvi jave na natječaj i oni imaju prednost jer su uhodani i zahvalni smo im što svojim radom doprinose kvaliteti festivala. S druge strane želimo dati priliku novim volonterima i mladim srednjoškolcima da upoznaju rad na festivalu, ali i time osigurati određeni broj ljudi koji će, nadamo se, volontirati i sljedećih godina. Zato su nam iznimno važni životopisi i motivacija osobe koja se prijavi. Rečenica 'Želim volontirati jer volim filmove' ipak nije dovoljna da saznamo nešto više o osobi i pokušamo dokučiti u kojem sektoru bi se najbolje snašla. Već nam je poznato da ljudi planiraju godišnje odmore da bi mogli posjetiti festival, ali ljudi su počeli planirati godišnji da bi u tom periodu volontirali na festivalu! Pa kako onda objeručke ne prihvatiti takve volontere? – oduševljeno priča Relja i ističe kako će volonterski tim ove godine brojati tridesetak volontera već tradicionalno raspoređenih po sektorima.

Radila si za džabe?!

A da volonteri ovog festivala ne dopuštaju da im ikakve obveze poremete tih desetak dana dokazuju i Katarina Vušković i Ana Kuić: naime, ni jednoj ni drugoj trenutno ne nedostaje fakultetskih i poslovnih obveza, a ipak dane do festivala odbrojavaju već mjesecima. Katarini će ovo biti treća godina volontiranja, Ani čak četvrta, a prijateljstvo se rodilo upravo u kinu Bačvice.

-Znam da zvuči kao pravi klišej, ali novo iskustvo i upoznavanje novih ljudi je ono što prožima sva moja volonterska iskustva, a FMFS se tu odmah progurao na prvo mjesto – govori Ana i nastavlja – Ipak, dosad se nažalost nisam susrela s pozitivnim reakcijama mogućih poslodavaca na moje volonterske angažmane, vrhunac je bio kada mi se poslodavac na razgovoru za posao narugao uz riječi Radila si za džabe?!. Svejedno, nadam se da će se jednom u budućnosti volonterski rad prepoznati i uvažiti od strane poslodavaca.

Spoj atmosfere, filmova, lokacije i ekipe

Ani je ovo jedini volonterski angažman na filmskom festivalu, dosad je volontirala u raznim udrugama a trenutno volonterski piše za nekoliko portala. Katarina je volontirala i na Zagreb Doxu i na Židovskom filmskom festivalu ali se FMFS istaknuo kao festival sa savršenim spojem atmosfere, filmova, lokacije i ekipe pa nije ni čudo što se i ove godine odlučila prijaviti.

-Na nekim drugim festivalima možda ima više pogodnosti za volontere, ali to su veći festivali s većim brojem volontera na kojima ni ne uspiješ upoznati više od nekoliko onih s kojima radiš na određenom punktu, pa se znalo dogoditi da ljudi sa završnog partyja za volontere odlaze prije ponoći. Na FMFS-u odlasci prije jutra su rijetkost, pa čak i kada bi radila jutarnju smjenu. Jednostavno, pomiriš se s činjenicom da tih desetak dana nećeš spavati i gotovo - smije se Katarina.

-Izlasci kojima završi svaka festivalska večer izvuku iz kuća i one najumornije, a u ljetnom kinu se očito zna svašta događati - kroz smijeh će Ana, koja je bila zaposlena i na čišćenju ljetnog kina gdje bi jutro poslije zaista naišla na svašta -Ima stvarno bizarnih stvari, ali istaknula bi test za trudnoću koji smo našli prije dvije godine, pa ako djevojka još nije sigurna, može nam se javiti da joj priopćimo rezultat!

Volonteri su postali institucija

Ekipa volontera zaista je postala institucija, samo oni znaju kakva panika i kaos prethode projekcijama. Gledatelji dođu i dive se organizaciji, a volonterke mi otkrivaju da do zadnjeg trenutka lete po kinu u nadi da će stići sve pripremiti.

-Koliko je truda i posla potrebno za organizaciju... Ne znam gdje bi to ovako dobro kao na festivalu naučila, iz prve ruke. Ali i koliko strpljenja treba u radu s ljudima. Ima svakakvih ljudi, kao i svugdje gdje je rad s njima u opisu posla. Ljudi su se znali naljutiti ako volonteri na blagajni ne bi prepoznali tko su, neki su uporno htjeli ukrasti jastučiće koji su namijenjeni publici koja film gleda s okolnih travnatih površina ili zidića... Ali ipak je većina onih koji ti priđu i pohvale tvoj volonterski rad.

Jedan festival, jedna borba!

Iako su volonteri uhodana ekipa koja je čak 2013. godine osnovala svoj sindikat pod sloganom Jedan festival, jedna borba! i izborila se za neke od zahtjeva poput noći volontera kada je izbor glazbe njihova privilegija, preko uvrštavanja u tko je tko sekciju na službenoj stranici festivala pa sve do sitnice poput majica kratkih rukava, ističu da je poseban gušt biti volonter kada ne osjećaš prisilu na ikakav posao.

-Nema razlike između staffa i volontera, oni će uvijek uskočiti, a to čak ide toliko daleko da nas je dosadašnja voditeljica volontera Ivana Čović uvijek štedila i najprljavije poslove obavljala sama. Kada se ljudi tako odnose prema tebi, onda ćeš i naizgled najbanalniji i najdosadniji posao obaviti odgovorno i što bolje možeš.

A preko festivala volonteri su se zarazili filmovima, pa svi imaju nekog favorita prikazanog proteklih godina, Ana ističe grčki Očnjak, dok je Katarinu oduševila prošlogodišnja Venera u krznu.

-Ali zašto stati tu, na gledanju filmova? Kao volonteri jednog filmskog festivala prigodno smo došli na ideju da snimimo svoj film, Alen nam je obećao da će, ako ga snimimo, film biti uvršten u program Ješke. Pa budite spremni, makar za jubilarno deseto izdanje festivala - kažu Ana i Katarina.