Teatar Exit opet osvojio Splićane

12_02_2014 / 10:51h  |  Autor: KMaja
Teatar Exit opet osvojio Splićane

Uz komične elemente, od kojih su kod publike uvijek najpopularniji vulgarizmi, u predstavi Kako misliš mene nema?! bilo je i dubljih misli o životu i postojanju općenito....

Brojnim priznanjima i nagradama ovjenčanom predstavom Kako misliš mene nema?! glumački je dvojac, koji čine Filip Juričić i Amar Bukvić, prošle subote pokorio dvoranu u Lori. U sklopu Kazališta u Lori i splitska je publika mogla provjeriti što oduševljava gledatelje u predstavi koja igra od 2007. godine.

Pred rasprodanim je gledalištem uigrani tandem na relativno siromašnoj pozornici koju, uz režiju, potpisuje Ivica Boban – četiri stolice, projekcijsko platno i ploča za oglase – u gotovo dva sata oživio brojne živopisne likove s kojima su se Splićani smijali ali i suosjećali. Vrlo bitan element u predstavi jesu i oblikovajne svjetla te video projekcije koji upotpunjavaju atmosferu, a potpisuje ih Deni Šesnić.

Priča prati dvojicu najboljih prijatelja, obojicu sa snažno izraženim govornim manama (svaki lik u predstavi ima ili manu ili jako izražen lokalni naglasak), Blaža (Bukvić) i Nineka (Juričić) koji, radeći poslove na dnu društvene ljestvice, pokušavaju skupiti novce za more. U svojim dogodovštinama susreću se sa širokim dijapazonom različitih likova, pa čak i s jednim poznatim političarem, iz kojih i u koje Juričić i Bukvić spretno uskaču pokretom preko lica ili skokom. Situacija se dodatno komplicira kada Ninek ostane dužan 200 eura na poslu.

Radnja se odvija linearno do polovice predstave, kada Blaž i Ninek upoznaju svoje tvorce i shvate da su oni samo izmišljeni likovi, opravdavajući naslov komada. Tu je predstava imala potencijal odvesti u nekom neočekivanom pravcu no tvorci su se ipak odlučili za banalniji razvoj te šalju Nineka i Blaža u potragu za pravim poslom, gdje oni opet upoznaju raznorazne likove.

Uz komične elemente, od kojih su kod publike uvijek najpopularniji vulgarizmi, poput dupe ili guzica, ili fraze upitnog značenja poput pali ko iz pičke (možda je šarm ipak u posljednjoj riječi), bilo je i dubljih misli o životu i postojanju općenito. U najveće je dubine zaronio jedan od tragičnijih likova predstave, vlasnik pekarnice Pčelica Maja koji se usljed financijskih problema prisjeća mladosti, konstatirajući kako mu ne treba ništa, samo potok uz koji može sjediti i ajvar na kruhu. – Dok ništa nismo imali, bilo nam je najbolje – rekao je Juričićev tragični lik.

Glumcima treba odati priznanje za način na koji su potretirali golemi broj likova i za energiju zahvaljujući kojoj su održavali iluziju da se na pozornici nalazi nerijetko po četvero ljudi. Prema kraju predstave ubrzali su ritam pomalo razvodnjene priče i uspjeli zadržati pažnju publike do završetka.

Četvorka je, uz pjesmu Time of your Life Green Daya otplovila prema južnim krajevima, a splitska ih je publika ispratila dugim, dugim pljeskom. Glumci su se više puta vraćali na pozornicu, te su se publici poklonili u svim odigranim ulogama, na opće oduševljenje.

>> Nastavlja se Kazalište u Lori!