Mahalac nas zaštitio od gripe

Za razliku od Poljuda, koji je 5. listopada bio poluprazan tijekom utakmice Hajduk – Split, Lora ne samo da je bila napunjena do posljednjeg sjedala, nego je i atmosfera bila nemjerljivo vedrija. Razlog je tome igranje predstave Ja, mahalac, kojom je otvoren Festival bosanskog humora u Splitu.

Predstava koju bismo mogli okarakterizirati kao uspješan spoj cabareta i stand-up komedije započela je pjesmom Teško meni jadnoj u Saraj'vu samoj koju je otpjevala, svirajući na klaviru, izvrsna Negra Čičić, čiji bi glas nesumnjivo posramio veliki broj tzv. zvijezda i zvjezdica u regionu. Osim što je glasom publiku ostavljala bez daha, Nera je i povremeno pratila na klaviru Dragana Marinkovića Macu, koji je pripovijedao, pjevao i, u pojedinim trenucima, čak i repao o muško-ženskim odnosima, ulozi i položaju žene te o raznim tipovima žena i muškaraca u Bosni. Premda je muški pogled na te teme povremeno bio konzervativan i sirov, neprekidno je bio – komičan.

Bosanski je humor prilično poznat a, da ni stroga splitska publika na njega nije ostala imuna, potvrdio je dvosatni smijeh. Šarmantni pripovjedač, odjeven u bijelu Adidas trenirku, već je izgledom izazivao smješak na licima gledatelja a, zahvaljujući nevjerojatnim usporedbama (kavijar je, npr., organska pura a Vijagra je plava baklava), izvrsnom pripovijedanju, prikladnom mimikom i gestikulacijom i simpatično lošem imitiranju ženskog glasa, smješak se redovito pretvarao u previjanje od smijeha i brisanje suza s očiju.

Tko bi i ostao ozbiljan slušajući i gledajući Marinkovića kako za ljutu ženu kaže da je upaljena k'o kutnjak, kako sponzoruše definira kao jedva punoljetne prostitutke koje žive na visokoj nozi i završavaju fakultet i kako objašnjava da se za one koji osam godina studiraju Pravo a ne polože nijedan ispit kaže da su detaljisti. No, jedna je od karakteristika bosanskog humora, ako je o njemu uopće moguće govoriti na općoj razini a da to ne bude šturo, ta što je kroz njega redovito protkana melankolična crta. Melankolija tako nije izostala ni kod Mahalca, koji je nastup završio pričom o ljubavi između umirovljenice i umirovljenika koja je trajala sve do njezine smrti, a posljednjom rečenicom – Ljubav je za neke uvijek, a za neke nije nikad – zabetonirao je izvrstan nastup i izvrsnu interakciju sa splitskom publikom.

Ako je smijeh uistinu lijek, Splićani koji su gledali Mahalca ne trebaju se ove zime bojati ni gripe ni prehlade.

Još tri subote pune bosanskog humora

Festival bosanskog humora u Splitu nastavlja se 19. listopada uz predstavu Recept za bolji život koja je publiku u Lori oduševila prije niti pola godine otkrivši recept kako usmrtiti supruga/suprugu, ovisno o tipu. Predstava Cosa nostra 9. studenog donosi duhovitu priča o neobičnom susretu dviju potpuno različitih žena koje su u ljubavnom trokutu s istim muškarcem. Posljednja u nizu od četiri predstave je Ja, mahaluša koja će igrati 23. studenog.