Koliko Palača ima hramova?

Malo je gradova u svijetu koji se mogu ponositi carskom palačom. Koliko god promijenila izgled, bila načeta zubom vremena, ili pak, što je najčešće na ovim prostorima, uništena čovjekovom (ne)djelovanjem, još mnogo njenih autentičnih kamenih blokova priča posljednje godine života cara Gaja Aurelija Valerija Dioklecijana (vladao 284. – 305. g.).

>> Bogovi štovani pod Marjanom
>> Čitaj vijesti iz povijesti! 

Abdiciravši s vlasti 305. godine, povukao se u svoju palaču pokraj Salone u provinciji Dalmaciji odakle je potekao. Projektirana je da zadovolji sve potrebe bivšeg cara koji je još uvijek imao svoju stražu i činovnike, ali bila je koncipirana i poput rezidencije. Zadovoljene su sigurnosne, prometne i stambene potrebe, a manje je izražena samo protokolarna potreba, koja Dioklecijanu više i nije bila važna. Usprkos tome, u palači su bila četiri hrama, a pomoć u upoznavanju tih jedinstvenih građevina su nam pružili umirovljeni profesor i povjesničar umjetnosti dr. Tomislav Marasović, i profesorica na Umjetničkoj akademiji dr. sc. Ita Praničević-Borovac.

Jupiterov hram postao je katedrala

- Uvijek se mislilo da su u palači dva hrama, ali bilo ih je četiri što je rezultat istraživanja 1957., kojeg je provodio moj pokojni brat Jerko Marasović, a ja sam bio suradnik – objašnjava Marasović. Naime, prilikom istraživanja i uređenja zgrade Radničkog sveučilišta pronađeni su ostaci nepoznate okrugle građevine. Taj nalaz uputio je znanstvenike na opis kojim kancelar splitske općine Antonio Proculiano 1567. vrlo precizno opisuje četiri hrama: osmerokutni na istoku posvećen Jupiteru (tj. Mauzolej, odnosno katedrala), pravokutni na zapadu (današnja Krstionica sv. Ivana) koji se najčešće pripisuje kultu boga Jana ili Eskulapa, boga liječništva, te okrugli Cibelin (Kibelin) na jugu i šesterokutni Venerin na sjeveru.

Jupiterov hram pripada znakovitom obliku antičkih hramova i grobnica centralnog tipa s vanjskim hodnikom, koji zatvaraju stupovi oko osmerokutne zgrade s pravokutnim ulaznim prostorom. Stupanj očuvanosti Dioklecijanova mauzoleja čini ga jednom od temeljnih građevina za proučavanje arhitekture svoga tipa u svjetskoj povijesti graditeljstva. Tu je 316. godine sahranjen car Dioklecijan, vjerojatno u porfirinom sarkofagu koji je ležao po sredini Mauzoleja sve dok ga početkom ranoga srednjega vijeka nisu stanovnici Splita uklonili zbog prenamjene građevine koja je tada postala najvažnija splitska crkva katedrala Svete Marije, kasnije poznatija pod imenom Sv. Duje, zaštitnika grada.

Najbolje sačuvani hram je onaj zapadni, kojeg stariji pisci vezuju uz Janov ili Eskulapov kult, a po akademiku Nenadu Cambiju on odražava panteistički koncept rimske vjere. Tip je pravokutnog hrama sa celom (dvoranom) ispred koje je bio trijem sa stupovima koji se nisu sačuvali. Ostala je samo podzemna kripta i gornja cela presvođena kasetiranim bačvastim svodom iznad bogato ukrašenog vijenca. Taj svod spada među najbolje sačuvane primjere svoga tipa u rimskoj arhitekturi.

Od Cibelinog hrama pronađen je veći dio podnice s kriptom po sredini te dijelovi stupa, vijenca i kasetiranog stropa. Ti ostaci govore da je imao okrugli tlocrt i te je pripadao uobičajenom tipu sa središnjom kružnom ćelijom oko koje su stupovi oblikovali vanjski hodnik. Pronađeni dio vijenca s biljnim i životinjskim motivima i dio kasetiranog stropa vanjskog hodnika pokazuju da je i taj hram, poput zapadnog, bio bogato skulptorski obrađen. Kroz posljednjih stotinjak godina taj je sklop znatno degradiran novijim pregradnjama i lošim održavanjem sa zapuštenim zapadnim dijelom. Prilikom istraživanja 1957. u većem dijelu je adaptiran za Radničko sveučilište, a daljnjim programom uređenja predviđena je adaptacija čitavog bloka za suvremenu namjenu.

Venerin hram je istražen zahvaljujući iskopavanjima u nekoliko navrata. Njegova okrugla podnica je bila istih dimenzija i oblika kao i ona Cibelina hrama, a po sredini je imala kružnu kriptu. Po već spomenutom Proculianovu opisu, koji spominje šesterokutni oblik građevine, možemo pretpostaviti da se iznad okrugle podnice nalazila šesterokutna cela, također uokvirena vanjskim hodnikom sa stupovima.

Četiri hrama – četiri vladara

Najviše me zanimalo koja je bila funkcija tih hramova. Očigledno je da je Jupiterov hram bio Dioklecijanov mauzolej, iako je nazivlje hramova problematično i ne može se uzeti za sigurno:

- To su bili hramovi, ali malo drugačijeg tipa, kao nekakve edikule s krovom. Moja nekakva teza je da odražavaju taj jedan simbolizam u smislu četiri hrama – četiri vladara: na istočnoj strani je Dioklecijanov hram koji ima prikaz apoteoze cara te portrete njega i njegove žene Priske. Zapadni hram je donekle vezan uz njegovog glavnog suvladara Maksimijana, a ostala dva hrama bi mogli biti podignuti u čast Konstancija Klora i Galerija –kaže Marasović.

- Palača je kuća umirovljenog cara, pa to nisu gradski hramovi u kojima su održavani obredi, ceremonije ili polaganja zavjetnih darova – priča Ita te dodaje da teza o simbolizmu četiri tetrarha ima uporišta u ikonografiji Jupiterovog i zapadnog hrama.

S obzirom na povijesni značaj i umjetničku vrijednost samih hramova, a i cijele palače, profesoricu sam pitala zanima li studente naša baština i jesu li svjesni da su oni ti koji će se brinuti o tome i mijenjati stvari na bolje.

Baština je izvrsna ukoliko se poštuje

- Mladi su zainteresirani i bili bi još više da im se na pravi način pristupi i potakne ih. Mislim da bi se trebali uvesti nekakvi sati baštine u škole koji bi bili koncipirani na njima privlačan način te da to uključuje i terensku nastavu jer tako će im ostati življe u sjećanju. Baština je izvrsna ukoliko se poštuje, ne samo zato što je naša, već zato što je vrijedna po svim argumentima. Naravno, poštovat je se može samo ako se dobro poznaje.

„Ča nije bija pametan ti stari rimski car, a ime mu je, sami znate, Dioklecijan, palac je svoj sagradija da nije zna ni sam, u najlipšem dilu svita, taman usrid Splita...“ Doduše, Split je nastao iz palače, ne obratno, ali povijest može objasniti taj stih: 308. godine suvladari su nagovarali cara da se vrati na čelo države i pomogne sređivanju situacije koja se tih godina veoma zakomplicirala. No, nije popustio i tada je navodno rekao onu svoju poznatu rečenicu: „Da samo uzmognete vidjeti u Saloni kupus posađen našim rukama, zacijelo nikada ne biste ni pomislili da ovo treba pokušati.“

Nije nam preostalo ništa drugo nego da budemo zahvalni Dioklecijanu i još veoma živoj povijesti koju imamo, takoreći, u kući: bez toga, ne bi bilo Splita.

Dioklecijan se izjednačavao s polubožanstvom

Iako se car Aurelijan (270. – 275.) prvi nazvao dominus et deus, gospodar i bog, Dioklecijan je bio taj koji je uspostavio novi politički ustroj države nazvan dominat. U rimskoj državi car više nije bio prvi građanin koji uživa najviši autoritet, princeps, već je postao dominus – gospodar i, u skladu sa carskim kultom koji je trajao već 300 godina, oličenje božanstva u odnosu na sve svoje podanike. Naime, na vladara se gledalo kao na osobu koja je bila iznad svih, o kojoj je ovisio svačiji napredak jer od njega počinju i u njemu se sažimlju sve moći. Tako je Dioklecijan, skupa sa svojim suvladarom Maksimijanom koji se nazvao Herculius, već 286. ili 287. godine uzeo epitet Iovius uzevši Jupitera za svog zaštitnika. Po uzoru na istočne apsolutne monarhije, Dioklecijan je uveo istočnjački protokol, prostraciju i adoraciju, rituale klanjanja, čime se carska osoba još više izjednačavala s polubožanskom prirodom i udaljavala se od običnih smrtnika.
Konzervatori nisu uopće pokazali interes za nalaze ispod Rive

Kada razgovarate s povjesničarom umjetnosti, arheologom ili arhitektom, nezaobilazno je pitanje naše najpoznatije šetnice, Rive.

- Po meni, projekt uređenja Rive je promašen, nažalost, uz blagoslov konzervatora. U njemu sigurno ima nešto dobroga, recimo periferno rješenje, ali ona „vješala“ treba skinuti. Također, treba vratiti Bajamontijevu fontanu, jedini vrijedni historicistički objekt koji smo imali u Splitu. Postavila ju je hrvatska uprava s velikim razumijevanjem nakon što je došla na vlast poslije duge političke borbe i, bez obzira na to, ona je vrijedna - jasan je Marasović.

- Arhitekti koji su uređivali Rivu su bili spremni promijeniti vlastiti projekt, dakle prilagoditi ga novopronađenim ostacima, međutim konzervatori nisu uopće pokazali interes za to – dodaje Ita.

Budući da je prof. Marasović još 1957. godine istraživao lokalitet Ad basilicas pictas, nismo mogli zaobići ni tu temu. - Poštujem sve što su učinili, neka se to do kraja istraži. Mogao bi biti amfiteatar ili hipodrom vezan uz Dioklecijanovu palaču, u svakom slučaju na jednome položaju koji se zvao Spalatum.