Nije bilo smisla tražiti još Floyda

Brit Floyd su najveći svjetski Pink Floyd show, kažu. No i za Australian Pink Floyd show, koje smo imali priliku čuti prije nešto manje od tri godine u Spaladiumu, kažu da su najveći i najspektakularniji Pink Floyd show. Tko je veći, sada može procijeniti i splitska publika – u srijedu navečer Brit Floyd napunili su Veliku dvoranu na Gripama.

Svirka je krenula sitno iza osam sati, dok se gomila ljudi još uvijek tiskala na ulazu, ali dvorana je već tada za divno čudo bila pristojno popunjena. Koncert su otvorili sa prva četiri dijela Shine On You Crazy Diamond, a pojedinci iz publike su bez ustručavanja upotpunili sliku smijehom u ključnom momentu. Nakon Learning to Fly su nas pozdravili i poželjeli dobru večer na hrvatskom i engleskom jeziku, iskazali zadovoljstvo što su prvi put u Hrvatskoj te najavili See Emily Play. Nastavili su sa hitovima Money, Us and them, High Hopes, popraćeni prigodnim vizualima i izvrsnim light show-om. Žešću reakciju kod publike su izazvali reflektori koji su popraćeni zvukom helikoptera parali dvoranu snopovima svjetlosti, najavljujući Another Brick in the Wall Part 2. Publika dakako nije propustila priliku da vokalom podrži snimku dječjeg zbora u megapopularnom referenu.

Pigs (Three Different Ones) označili su kraj prvoga dijela koncerta i početak navale na šankove i sanitarne čvorove. Nakon 20 minuta show se nastavio. Publika je dočekala sa oduševljenjem prvi takt Echoes, a ništa manje srdačno nije dočekana Time, za vrijeme koje je među prvim redovima zavijorila zastava na Dark Side of the Moon. Veliki pljesak je zaslužila i Ola Bienkowska koja je otpjevala zahtjevnu dionicu na The Great Gig in the Sky.

- Bili ste predivna publika - obratio nam se jedan od vokalista, Damian Darlington, te predstavio deseteročlani bend. Zatim su, po uzoru na aktualnu Watersonovu The Wall turneju, izveli Hey You, Is there anybody out there, Nobody Home, Vera, Bring the Boys Back Home te Comfortably Numb, gdje su došle do izražaja i glumačke sposobnosti članova benda. Vokal je odglumio liječnika, dok je jedan od članova benda oživio scenu umrtvljenog junaka u zavaljenog u fotelju pred televizijom u hotelskoj sobi u posljednjoj pjesmi. Nakon gašenja svjetla, publika se potrudila pozvati bend na bis, na kojem su izveli Run Like Hell. Nakon preko dva sata svirke nije bilo smisla tražiti još, tako da je publika prilično mirno prihvatila činjenicu da je koncert gotov. Kada se bend udaljio sa pozornice nakon grupnog poklona, publiku koja je polako napredovala prema izlazu ispratila je pjesma Always look on the bright side of life kultnih Monty Pythona.

Činjenica da su dva Pink Floyd tribute benda pristojno napunila dvoranu uz nezanemarivu cijenu karte sa razmakom u nastupima od niti tri godine valjda nešto govori o glazbenom ukusu nezanemarivog dijela Splićana. Veći dio publike koju je privukao "Floyd" u imenu nije dio standardne opreme splitskog noćnog života te se neće zadovoljiti hitovima koji kolaju radio stanicama, lošim zvukom ili stoput viđenim izvođačima, ali će očito rado podržati događaj koji ih privlači. Bilo bi lijepo kada bi ih se i češće poticalo na večernji izlazak. Možda čak i sa kojim bendom koji nije cover?