Što će nam feministički mediji

Feministički mediji: Zašto i za koga? naziv je tribine kojom je 4. kolovoza u Chillton baru otvoren 4. festival Zgodne žene spašavaju stvar u organizaciji udruge Skribonauti. Tribina kojom je moderirala Paula Zore i na kojoj su gostovali Jelena Tešija s portala Libela.org i Marino Čajdo s portala Voxfeminae.net posjetiteljima je ne samo pružila uvid u uredničke politike dvaju portala, nego i rasvijetlila ulogu feminističkih portala i neprofitnih medija općenito u današnjem medijskom prostoru, ali i izazove s kojima se susreću, zašto su na udaru političke desnice i kako odgovoriti na izazove s kojima se neprofitni mediji i civilno društvo danas susreću.

>> Program ovogodišnjeg festivala Zgodne žene spašavaju stvar

Libela i Voxfeminae – zašto i za koga

I jedan i drugi portal imaju višegodišnju „povijest“, a zajednička im je i činjenica da okupljaju brojne suradnike i suradnice, mahom volontere i volonterke kojima pružaju i medijski prostor i edukaciju o rodno osviještenom novinarstvu.
- Libela je nastala 2009. godine kao projekt organizacije CESI, a s vremenom je postala portal koji nudi dnevno-političko izvještavanje iz feminističke perspektive – objasnila je Jelena izdvojivši posebno rubriku Stup srama, u kojoj se izdvajaju seksističke izjave javnih osoba, primarno političara s obzirom na to da je upravo ta rubrika privukla pažnju mainstream medija. To je, složili su se i Jelena i Marin, svakako pobjeda s obzirom na to da je na taj način problematika rodne neravnopravnosti doprla do šireg kruga čitatelja.

- Portal Voxfeminae.net svojim medijskim sadržajem promiče ideju rodno ravnopravnog društva i ravnopravnog društva općenito – rekao je Marin prisjetivši se da portal u današnjem obliku postoji od 2010. i da okuplja preko 100 suradnika i suradnica, a kao specifičnost portala naglašava raznolikost sadržaja.

Neprofitni mediji na udaru Vlade

Nastavljajući se na ulogu dvaju portala i sadržaj koji nude, moderatorica je najprije otvorila temu posljednjih osam mjeseci i udara desnice na neprofitne medije kao jedinih medija koji ispunjavaju ulogu javnog servisa. - Neprofitni su se mediji neočekivano brzo našli na agendi sada tehničke Vlade jer su platforma na kojoj se plasiraju teme koje mainstream medijima nisu u fokusu. Nisam sigurna koliko je napad usmjeren na feminističke medije, a koliko su oni kolateralne žrtve – rekla je Jelena dodavši da su feministički mediji „opasni“ zbog antikapitalističkog diskursa i kritike nacionalizma i klerikalizacije. Marino se složio dodavši da je upravo tu jedna od velikih razlika u odnosu na mainstream medije vođene kapitalom, koji su uvijek u službi nekoga ili nečega, a ne javnog interesa.

Rast unatoč financijskoj nestabilnosti

Da je realiziranje ovakvog tipa medijskog sadržaja u kapitalističkom društvu gotovo pa utopija, potvrdili su oboje. Dok su, Marinovim riječima, na portalu Voxfeminae.net tri osobe zaposlene, no pritom rade i na drugim projektima jer se iz medijskih projekata plaće ne mogu pokriti, Jelena je rekla da Libela funkcionira potpuno na volonterskoj bazi, a sve su osobe u uredništvu zaposlene na drugim poslovima što, naglasila je, dovodi do samoeksploatacije. Time je ujedno još jednom poslala poruku onima koji redakciji često prigovaraju da „žive na državnoj sisi“.

No, unatoč financijskoj nestabilnosti, i jedan i drugi portal bilježe povećanje komunikacijskog dosega i interesa za kreiranje sadržaja iz feminističke perspektive. – Libela je sve više čitana u regiji, u Srbiji i Bosni, a sad imamo i autorske tekstove iz Srbije. Osim toga, mainstream mediji od nas sve češće traže komentare iako je to pritom uglavnom ograničeno na kvote vezane uz zapošljavanje žena i na nasilje nad ženama.
- Jako je bitna edukacija koju pružaju i Libela i Voxfeminae – naglasio je Marino jer se time povećava i broj suradnika i autorskih tekstova, ali i osoba koje su sposobne obraditi teme na način na koji mainstream mediji to ne čini.

Što će nam tri feministička portala?

- Kako reagirate na pitanje „Što će nam tri feministička portala?“, upitala je Paula Zore imajući na umu i Muf kao treći feministički portal. - Mislim da je to glupo pitanje – brzo je reagirao Marino dodavši: - Ne pita se što će nam deset sportskih portala, ali se pita kad se obrađuju marginalizirane teme. - Meni je veći problem što se takva pitanja postavljaju i unutar samih neprofitnih medija – odgovorila je Jelena pojasnivši da postoje različiti feminizmi i da je uloga triju portala, između ostalog, kreiranje različitog sadržaja i s različitim pristupom u obradi tema. - U mainstream medije isključivo može doprijeti liberalni feminizam i feminizam celebritya, dok neprofitni pokušavaju prikazati raznolikost feminizama, a pogotovo socijalni feminizam – zaključila je.

- Mainstream mediji jesu prigrlili feminizam u jednu ruku, ali mislim da to rade samo u trenucima kada njima to odgovara. Kad i promoviraju feminizam, promoviraju jako problematične njegove oblike. Na primjer, pisat će se o feminizmu Jelene Veljače ili Hillary Clinton, a kad se održava Vox Feminae festival, gotovo se nijedan veći medij neće odazvati pozivu na promociju ili na praćenje, nego će se odazvati neprofitni mediji. Ove godine Festival će slaviti desetu godišnjicu postojanja i promicanja ženskog stvaralaštva i živo me zanima koliko će mainstream mediji obratiti pozornost na to – rekao je Marin.

O smjeni generacija i (ne)slaganju unutar civilnog društva

Pitanja iz publike usmjerila su se na reakciju ili na izostanak organizirane reakcije neprofitnih medija na udar Vlade na neprofitne medije, ali i na nedovoljnu umreženost nevladinih organizacija kao nakladnika neprofitnih medija. - Mislim da je reakcija mogla biti bolja, no treba imati na umu da se neprofitni mediji, kao i NGO-i općenito prikazuju u javnosti kao uhljebi i da je teško reagirati u atmosferi u kojoj izostaje podrška javnosti pa i mainstream medija – rekla je Jelena. - Užasno mi je krivo što nijedan mainstream medij nije stao u obranu neprofitnih, koji jesu reagirali, ali su se reakcije mogle pročitati samo u šačici medija – dodao je Marin.

- U zadnjih nekoliko mjeseci bilo je puno komentara kako se udar na neprofitne medije i civilni sektor nije mogao predvidjeti, no moram priznati da se nikako ne mogu složiti s tim – iz publike se javila koordinatorica Platforme Doma mladih Blanka Čop, složivši se da su reakcija i solidarnost izostale te postavivši pitanje je li dio razloga i u tome što je feministička scena polarizirana te što unutar nje postoji razlika između mlađih i starijih generacija, a dio možda i u tome što unutar civilnog sektora postoje nesuglasice. Jelena se složila da različite feminističke struje u tom smislu mogu biti prepreka te da se upravo zato opredijelila za volonterski rad u kolektivu kojem projekti ne diktiraju medijski sadržaj, a za prepirke u civilnom sektoru zaključila je da ih u nekom trenutku mora biti, no da ima i uspješne suradnje, kao što se pokazalo tijekom Hoda za život.

- Potrebno je uspostaviti potpuno novi model funkcioniranja civilnog sektora, nove modele zagovaranja i djelovanja i pritom više prostora otvoriti mladim osobama, kojima jako malo organizacija posvećuje pažnju – zaključio je Marin tribinu koja je ponudila brojne odgovore, ali i otvorila nova pitanja i aktualizirala postojeća.