Bendovi teško mogu bez PR-a

Kad je muzika u pitanju, medijska je pažnja usmjerena primarno na bendove (pri čemu je ta pažnja prilično neuravnotežena između mainstream muzike i alternative bez obzira na žanr), a rad onih koji bend promoviraju često ostaje u sjeni – bilo zato što PR-ovi i menadžeri to sami odaberu, bilo zato što njihov rad ostaje ispod medijskog radara. Prvi slučaj ipak nije s Andreom Baskin - književnicom, prevoditeljicom, amaterskom fotografkinjom, instruktoricom fitnessa koja uz to i pleše hip-hop i uči svirati gitaru (popis je dug, da) i PR-om benda HYPE! iz Zrenjanina - pa je zato, u razgovoru, održala svojevrsnu praktičnu lekciju o osnovama PR-a za mlade bendove.

Menadžerica je benda Dragana Mijatović Gaga, vokal HYPE!-a s kojom smo intervju imali uoči 9. INMusica a Andrea je PR postala igrom slučaja. - Bend mi se od starta veoma dopao, krenula sam da delim snimke i novosti po socijalnim mrežama i to je vremenom uzelo veći obim. Prijateljstvo sa Gagom je postajalo jače, a naša saradnja ozbiljnija. Što se posla tiče, komuniciram sa stranim bookerima, izdavačima, novinarima i potencijalnim fanovima. Usmerena sam pretežno na medije, ali inostrane.

Rad u PR-u počeo je na temelju ukazanog povjerenja, rezultirao je sve većim interesom stranaca za bend a, što se tiče profesionalnog osobnog napretka, njezin PR-ovski posao počeo se s vremenom shvaćati ozbiljnije – valjda, kako kaže u šali. A u šali je počeo i odgovor na pitanje o mogućnostima da se neki bend predstavi u novim medijima, prije svega društvenim mrežama i platformama. - Igrice su dobro mesto za pronalazak istomišljenika - smije se Andrea, ali nastavlja u ozbiljnom tonu. - Najsigurnije sem interneta je ipak face to face. Nema čoveka kome nisam spomenula HYPE!. Sem Artist Signala, HYPE! je uspešno učestvovao na još dva takmičenja – Beat100 i Jam City America. Lakše je doći do strane publike preko interneta, iako često i dalje moraš vući ljude za rukav da bi nešto pogledali. S obzirom na to da je bend izvanredan, nije bilo teško steći nove slušaoce. Facebook, Reverbnation, Soundcloud, Youtube i Twitter su po meni najbolje platforme za promovisanje. Ne treba, napominje, zanemariti ni festivale kao što je banjalučki Jelen Demofest, kojih u Srbiji zasad nema dovoljno.

U promoviranju benda Andrea je usmjerena primarno na internacionalnu razinu, a razloga je više. - Mislim da je HYPE!-u mesto u inostranstvu, prvenstveno zbog pesama na engleskom, a i vizuelno deluju kao da su iz Amerike ili Engleske. Ovo ne tvrdim samo ja, nego se dešavalo nebrojeno puta da me pitaju odakle je bend i začude se kada kažem da je u pitanju Srbija. Ali volim da komuniciram i sa domaćim fanovima, da čujem kakav je feedback, koje su im pesme omiljene i šta je ono što im se najviše dopada kod HYPE!-a. Također, važnu ulogu pritom igra Andreino višejezično porijeklo, koje joj predstavlja ulaznicu u internacionalni komunikacijski prostor. - Majka mi je Mađarica, a otac Rus. Govorim između ostalog: mađarski, engleski i nemački, što je svakako veliki plus u komunikaciji sa inostranstvom.

Kad je riječ o usporedbi starijih i novijih generacija, iz PR-ovske perspektive, barem njezine, unatoč tehnološkom jazu nema razlike među generacijama, već je ključna riječ i nekad i sad - upornost. - Teško svakako jeste, ali šta je u životu lako – zaključuje. Potvrda o tome koliko je teško stigla je i u razgovoru o domaćoj podršci među izvođačima. - Nažalost, moram reći da je domaća podrška slaba. Deluje mi da je prisutna ljubomora i frustracija sopstvenog neuspeha jača od volje da se pokaže poštovanje prema stvaralaštvu. Što se inostranstva tiče, to je sasvim druga priča, recimo baš na Artist Signalu na stotine bendova i izvođača je podržalo HYPE!.

Premda ima i onih koji promociju smatraju spamom, informacije koje nekome nisu zanimljive uvijek se mogu, smatra Andrea, izbjeći, no svakako treba i pripaziti pri odabiru platformi za promoviranje, a odabir zato nastaje zajedničkom odlukom Andree i Dragane, odnosno, PR-a i menadžerice. - Ja proveravam platforme i ponude, pa se dogovorimo šta bi bilo idealno za bend. Ipak ona najbolje zna šta želi da predstavlja, moj posao je samo prezentacija i širenje toga. Olakotna je okolnost svakako i što je menadžerica benda ujedno i njezina najbolja prijateljica pa se onda posao i ne doživljava kao posao.

Mnogi mladi bendovi ne znaju kako se promovirati ni kako pritom iskoristiti nove, virtualne medije. Upravo je zato bilo bitno čuti mišljenje o tome mogu li bendovi danas uopće uspjeti bez menadžera i PR-a, odakle krenuti i na koje zamke paziti. - Bez menadžera se može, ali bez PR-a teško. Reklama mora da postoji, inače kako ljudi da čuju za bend? Većina bendova to radi samostalno, ali ljudi reaguju loše na to, u smislu Vidi ovog što se pravi važan!. Što se zamki tiče, moraju jako da paze na obećanja koja zvuče savršeno, da sve što se dogovaraju sa nekim stave na papir, jer tužna suština jeste ta da mnogi žele da izrabljuju muzičare.

Uz gore spomenutu upornost, timski je rad jednako bitna stvar za vidljivost benda. Iako se ta sintagma može činiti banalnom, u HYPE!-u, za primjer, postoji na dvije razine -kad je riječ o velikim odlukama vezanima za promoviranje, u njima sudjeluju svi, a za sve ostalo zadužene su Andrea i Dragana.

Čak i ako se netko ne složi s Andreom i s mišljenjem da je muzička industrija u vremenu tehnološke eksplozije nevjerojatno kompetitivna, ne može poreći da je mali broj onih koji dospiju na pojedine ljestvice ili bar na playliste muzikofila, a prilika za predstavljanje publici bez da se pritom čine kompromisi i mijenjaju muzički svjetonazori nesumnjivo su najveći izazovi i za izvođače i za PR-ove.