One su jurišale autostopom!

Ako ste krajem travnja vozili autocestom prema Dubrovniku i putem ugledali par mladih autostopera u modrim majicama, zatim, nekoliko metara dalje, još jedan par autostopera, pa još jedan i tako u nedogled, a možda među njima i dvije časne sestre koje stopiraju, ili par u Star Wars kostimima, ne brinite - niste halucinirali već ste naletjeli na poljske studente koji sudjeluju u avanturi zvanoj Auto Stop Race koju smo najavili sredinom travnja. Jedan od najpoznatijih studentskih projekata nastao je na ekonomskom fakultetu u Wroclawu. Petu godinu za redom horda poljskih studenata natječe se tko će brže autostopom do cilja, a ove je godine finiš bio Dubrovnik.

Generalno vjerujemo ljudima, no tanka je granica između biti hrabar i biti glup

Iz Wroclawa je ka jugu Hrvatske krenulo preko 1000 studenata gdje su se trebali okupiti 1. svibnja na završnoj proslavi. Među njima su i Alyina, Agata i Aleksandra koje su na povratku svratile do Splita i ispričale svoje iskustvo. - Nije teško pronaći motivaciju za ovakav podvig; putujemo bez novca, upoznajemo ljude, zemlje i običaje i iskušavamo svoju toleranciju – komentirale su. Tri su cure u Split došle nakon šest dana stopiranja, izgorjele od sunca, umorne od spavanja u vrećama i dugih vožnja, no obogaćene sjajnim iskustvom.

Autostop utrka započela je za svih u Wroclawu gdje je, ističu, najteže bilo izaći iz grada na autocestu. - Zamislite kada preko tisuću ljudi krene istim putem. Već tu počinje zabava - rekle su. Umjesto logikom većine, krenule su putem za koji su vjerovale da će biti manje napućen. Umjesto preko Češke krenule su preko Njemačke, a do Dubrovnika su išle preko Bosne koja ih se posebno dojmila. Najduže su stopirale u komadu četiri sata. - Možda ne izgleda mnogo, no kada stojiš na cesti i nijedno auto ti ne želi stati imaš osjećaj da ćeš tu stajati danima. Onda ogladniš pa jedeš suhe sendviče napravljene u usputnim trgovinama ili ostatke hrane od dana prije, mažeš se zaštitnim faktorima i sklanjaš ispod šešira od jakog sunca, drijemaš pokraj autoceste… A onda ti se smiluje neki vozač i avantura ponovno kreće – pričaju Poljakinje.

Na pitanje jesu li imale loše iskustvo spomenule su nesporazum kada je vlasnik automobila koji se zaustavio mislio da su, kako kažu, iz drugog razloga na cesti. Ponudio im je novac, no kada su mu pokazale akreditaciju koja objašnjava tko su i kamo idu, pokunjeno je otišao. Među paletom likova, i ovih i onih, koje su zaustavile, našao se i albanski milijunaš koji ih je odveo dobar dio puta u svojoj limuzini, dao im ponešto džeparca, upozorio ih da zapišu svaku registraciju automobila u koji sjednu te ostavio broj mobitela da mu jave broj tablice ukoliko dođe do problema. No, na sreću, nije bilo potreba za albanskom intervencijom. - Ne bismo se ni odvažile na ovako nešto da generalno ne vjerujemo ljudima, no tanka je granica između biti hrabar i biti glup - smiju se.

Od Wroclawa do Dubrovnika auto-stopom za 18 sati!?

Najteži trenuci putovanja za njih su bili kada bi se srele sa sunarodnjacima, kada bi došle na pogodno mjesto za stopiranje, na kojem je već dugi red studenata. - Dva su razloga zbog kojih su se studenti odlučili na ovo putovanje – želja za dobrom zabavom ili želja za pobjedom. Iako su postojali redovi na određenim mjestima i fer je jedino da kada se automobil zaustavi, prvi ide par koji je najprije došao, nevjerojatno je što sve ljudi rade da uđu prije u auto - guraju se, laktaju, trče, lažu... U tom trenutku takvi pojedinci izazivaju ti nervozu i ljutnju, no ubrzo se nasmiješ njihovim načinima da dođu do cilja i nastaviš se dobro zabavljati.

Svi su autostoperi sigurno stigli na odredište, bez obzira služeći se makijavelističkim načelom ili onim go with the flow. Neki brže, neki sporije, ali svi su stigli na vrijeme da zajedno proslave završetak još jedne uspješne autostop utrke. Nagradu su odnijele dvije cure, baš kao i svake godine, no ovaj su put pobjednice stigle od Wroclawa do Dubrovnika za 18 sati, što bi značilo da su se u prosjeku kretale 80 kilometara na sat. Štoviše, njih su dvije stigle prije organizatora koji su išli automobilom. Alyini, Agati i Aleksandri trebalo je 56 sati do Dubrovnika. Iako složne u mišljenju da je ovogodišnja pobjeda diskutabilna, to im ne smeta jer im je put važniji od cilja, a cilj im je bio steći iskustvo kojeg će se uvijek rado sjetiti, što su i ostvarile.

"We are going with Marijan Ban to Zagreb"

Iako je, za vrijeme njihova posjeta Splitu, utrka završila, cure su kući također išle autostopom pa je priča dobila zanimljiv nastavak. Par sati nakon što su iz Splita krenule za Poljsku stigla je sms poruka od Alyine: We are going with Marijan Ban to Zagreb. Pa, Bane, hvala što si povezao naše poljske gošće i učinio cijelu priču još zanimljivijom!