Žare Batinović: moć spota

Ne gleda videospotove ali snimio ih je u proteklih dvadeset godina preko dvije stotine; premda daltonist, publici je odlično dočarao Teške boje, a nakon desetljeća tvrdoglave borbe u Splitu posljednje dvije godine živi i radi u Beogradu. Osebujnog redatelja Žaru Batinovića uhvatili smo u Splitu, gdje je došao uz more napuniti baterije (ili isprazniti, kako se uzme).

Počeci početaka: diploma stečena kroz filmove

– Mene spotovi nikad nisu zanimali niti san zna šta su. Zanima me samo film i radia sam u tom smjeru – vuka kabele za rasvjetu i radia asistentske poslove tri godine, bilo mi je bitno samo da sam na snimanju – kaže Žare.
Došao je u Kino klub pitati kod koga bi mogao početi raditi pa su mu preporučili snimatelja Andriju Pivčevića. – Naša sam mu adresu, doša čoviku na vrata i pita ga mogu li mu pomagat pri snimanju. Reka mi je da ide za dva dana u Zagreb i da mogu ić s njim – prisjetio se Žare početka početaka svojeg filmskog obrazovanja. – Kad mi je devedesetih jedan snimatelj, nakon šta sam godinu dana vuka kabele, da da pogledam kroz leću, to je bila totalna euforija. Tada je bilo nezamislivo da se možeš nać iza kamere bez akademije – kaže Žare.

Snimio je tako pet kratkih filmova, a već nakon prvoga zapazio ga je Lordan Zafranović. Prvi je film, otkriva, snimio u Brodosplitu nakon što filmsku vrpcu nije mogao dobiti u Kino klubu dok ne završi tečaj, što se njemu, kaže, nije dalo. – Kroz filmove sam dobia diplomu – smije se Žare, jer njegov je debitantski rad pokupio dovoljno nagrada da mu Kino klub ustupi filmsku vrpcu za sljedeće filmove.
– Kad sam bia spreman krenit, doša je rat, nastala panika i ništa od filma, a pojavila se mogućnost za spotove. Zna sam da nije to to al bilo je bitno da mi je kamera kraj glave – prisjetio se Žare početka svoje režiserske karijere.
Tada je radio na TV Marjanu, gdje su jednoga dana doveli pjevača da mu Žare snimi spot jer ima mota. Pjevač je bio Marko Perković Thompson a pjesma Čavoglave. Nije dugo trebao čekati ni da napravi svoj prvi autorski spot – u to je vrijeme držao šank u Kino klubu, gdje je Marijan Ban bio redovni gost. – Dogovorili smo se da ću im napravit spot, al je prije njih uletija Neno Belan sa Sunny day – kaže Žare i dodaje da je u to vrijeme bio kao peti član Daleke obale. – Oni su ka bend isplivali na nivou države, ispliva sam i ja.

Tada je, kaže, snimao skoro u omjeru 1:1 – koliko trake, toliko minutaže. – Kad sam snima spot za Di si ti, bilo je ostalo 2.50 minuta na traci pa sam zva Mikija Noplinga pitat jel imaju neku pismu za koju bi tili snimit spot. Nismo imali šta izgubit. Našli smo se sutra i snimili spot iz kadra za Najbolje se vidi.

Od Gibonnijeve poetske ludnice do autorskog rukopisa

Slijedio je TBF sa Ye'n dva, a nakon njih je počeo raditi sa Gibonnijem. – Kad gledan presjek, Gibo me usmjeria u tom art điru. Posli Tempere sam upa u svoj, autorski rukopis – objašnjava Žare. – Leže mi njegove pisme, njegova poetska ludnica daje mi prostor, i glazbeno mi je možda najbliži – kaže za Gibonnija, s kojim je, da ne dođe do zasićenja, pauzirao suradnju na neko vrijeme.
– Većina spotova šta sam radia su apstraktni – to su slike koje izlaze iz mene, za koje ni ja ne tražim objašnjenje. Nitko ništa ne razumi, ali ima energiju. Nikad nisam tia ljude tretirat ka ovce i sve im crtat, oću da svaki čovik doživi spot na svoj način, da sudjeluje indirektno u tome. Ja sam zadnji koji ih razumi – šta mi izleti iz glave, to prenesem na ekran – kaže o svojim radovima Žare.

Teške boje najadekvatniji je primjer moći spota

Prema njegovom mišljenju, ljudi pozitivno reagiraju na ono što valja. – Pokaza sam neke svoje radove Steveu Stevensu kada je gostovao Gibonniju na koncertu u Beogradu i ostali smo u kontaktu, računa na mene da mu snimim spot. Teške boje je najadekvatniji primjer moći spota. Ta pisma je napravila opći nered. Deset miseci ranije je puštena u radijski eter – ništa. Desi se spot i sve se okrene naopako. Vidia sam dicu od pet godina kako hipnotizirano gledaju u spot, iako tu nema ništa za njih, ali nešto im se svidjelo, možda te moje daltonističke boje. Nisam nikad kalkulira, al sigurno ne bi opsta da sam falija u procjeni. Očito ljudi nisu toliko limitirani kako se misli. Prikazujem im jake scene, jake situacije i ljude to privuče, gledaju – kaže on.

Spotove, tvrdi, ne gleda. Devedesetih je imao asistenticu kojoj je bio glavni zadatak da mu, nakon što joj prepriča ideju za novi spot, kaže da li je to već snimljeno. – U fazi kad sam se gradia nisam gleda spotove. Ni danas MTV ne gledam – njihov catering ima veći budžet od mojih spotova. Trudim se šta više približit kvalitetom, ali to su dva različita svijeta. To je drugi sport, ne pričamo uopće o istoj stvari.

Ludilo koje se ne gasi

Među mladim kolegama još nije naišao na nekoga tko bi ga impresionirao. – Očekiva sam da će se pojavit nova generacija koja će pomest sve, a ja parim mlađi od njih. Kako mogu bit toliko mrtvi, neagresivni... Njihove slike imaju energiju staraca. Moj cilj je ludilo koje se ne gasi – šta sam stariji to sam luđi i luđi. Niko me nikad nije pita šta sam završia. Akademija, to ti je rad – tvrdi on.
Na rezultate odsjeka za film i video hrvatskih umjetničkih akademija ima samo jedan komentar: – Izbacuju ljude na tržište već 25 godina, di su ti kreativci? Kad dođeš na tržište padaju maske. Moraš imat ulice u sebi, to je korisnije nego da sidiš u dnevnoj sobi i čitaš Krležu. To poštujem, al to je nešto šta je mrtvo. Treba radit i to od dna. Treba imat muda i nemat kompleksa. Mislim da je ljudima sad ispod časti čekat 2-3 godine da prođe taj prirodni proces, nego bi svi odma tili bit Spielberg – komentira Žare.
– Neće ti nikad ništa past sa grane. Kreni od nule, a nula nije nikad nula ako ćeš iz nje nešto naučit. Bolje nego da te netko godinama krivo uči – kaže on. Otkrio je također, da je najviše naučio na setovima loših redatelja. – Kad si na snimanju kod nekog genijalca, ništa ne naučiš. Ne moš mu uć u glavu – to je bomba koju samo on kontrolira. Kad surađuješ sa debilima, na primjeru vidiš šta se ne smi radit – savjetuje.

Nedostaje konzistentno kvalitetnih autora

Otvoren je, kaže, za suradnju sa mladim autorima, i voljan podijeliti iskustvo. – Ko god mi je od mladih doša pomoga sam mu kako sam moga. Mogu ti u dvajs minuta objasnit nešto za šta je meni trebalo pet godina da skužim. Nemam kompleksa. Ako je netko bolji, bolji je, zašto mu ne bi pomoga. Ovako i onako će me preć za koju godinu – smatra on.

Novih imena na tržištu, doduše, ne manjka, ali problem je, prema njegovom mišljenju, taj što nedostaje konzistentno kvalitenih autora. – Zadnjih godina je krenila ekspanzija novih likova. Tehnički uvjeti su dostupni i praktički za dvi iljade eura možeš imat profi uvjete. Sad svatko može, i šta je najgore, svak radi. Sami sebe kolju – spustili su cijene nenormalno, a ja sam u tom trenutku diga cijenu 20%. Šta si skuplji, to te više cijene i traže, al moraš godinama konstantno radit, moraš bit dobar u kontinuitetu. Nije ti dozvoljeno kiksat.

Cijena spota je, kaže Žare, otprilike 60% iznosa koji izvođači dobiju za jednu gažu. – Imaš dvi grupacije pjevača – one koji pitaju koliko košta, i one koji traže kvalitetu i ne pitaju koliko košta. Takvih je malo, niti 10-15%. Drugi kalkuliraju a ne kuže da ih spot prodaje. Znači, ako je spot dobar, i donese i samo jedan koncert, već je u plusu. Ovi ne gledaju tri koraka naprijed – da bi ima berbu, moraš uložit. Garantiram da nije nitko izgubia lovu od spota. Meni treba 10 - 20 dana za napravit ga a oni to plate sa sat-sat ipo gaže. I vani su cijene u iste omjerima, samo šta su gaže u milijunima – objašnjava Žare.

Mladi bendovi odmor su za mozak

No njegov rad nije rezerviran ekskluzivno za izvođače s tzv. A-liste. – Sad imam svu svoju opremu i troška praktički nemam, osim svog vremena, pa mi je puno lakše ako oću nekog počastit spotom. Volim radit te mlade bendove, to nema cijenu. Pokazuju da te cijene, daju mi maksimalnu slobodu i njih radim bez ikakvog opterećenja. Ova velika imena šta plate veliku lovu, onda ipak imaš neki pristisak. Ovi mladi dođu ko odmor za mozak i barem jednom godišnje radim neki takav bend – otkriva on.

Jedna je stvar uvijek ista - improvizacija

Radio za eksponirane izvođače ili za manje poznate bendove, jedna stvar je uvijek ista – improvizacija. Oduvijek mu je dobro ležala, pa je tako nastao i jedan od njegovih najpoznatijih radova, već spomenuti spot za Teške boje Majki. – Za Teške boje, sve šta sam ima je Bare sa Isusovim ranama i vrane. Ostalo sam smislija na licu mista – kaže on. Otkrio nam je i da rad uvik ostavi da odleži 2-3 dana i onda ponovno pogleda i radi izmjene ako smatra da su potrebne. – Dok sam gleda materijal doma, skužia sam da mi nešto fali. Sitia sam se da zadnje tri godine u portapaku vučem neka krila šta sam ih kupia, i onda mi je sinulo – crno dite. Uz curicu je treba bit i rotvajler al u Splitu nisam upija nać jednog za snimanje.

U Beogradu, u kojem sada radi, takvih problema više nema, ali su se pojavili novi. – U Beogradu, šta ti padne napamet možeš riješit – ako imaš para naravno. Kad radiš bez love i sve žicaš, onda je zajebano. U Splitu, di god bi pokuca, svi bi bili sretni ako ti mogu pomoć, u Beogradu odma pale taksimetar – kaže Žare, i objašnjava da mu je pristup radu sada asketski. – Za prvi spot koji sam snima u Beogradu bia sam spreman sve platit, da i drugi mogu zaradit, al ljudi se povampire. Misle, kad je jako ime, to su odma milijuni. Nema milijuna u bivšoj Jugoslaviji. Ma nije mi problem, već deset godina montiram spotove, a sad sam počea sve radit sam. Od samih početaka je sa mnom bia snimatelj Boris Poljak, meni jako bitan lik u karijeri, dok nisam otišao u Beograd. Sad ja snimam, Marcella pomaže – kaže Žare i naglašava da je zadovoljan radom svoje mlade pomoćnice Marcelle Zanki.

Nema izazova ali ima cilja, a to je film

Izazova u karijeri, tvrdi, više nema, jer je sve prošao. – Posli Čolića, ne znam šta je ostalo. Nemam izazov, al imam cilj, a cilj je ono šta je od početka bia – film. Spotove sam koristia ko eksperiment za film. Vrtim ga i kuvam u glavi, ali ne usuđujem se još. Puno sam naučia kroz spotove. Dužinski, snimia sam osam filmova – izračunao je Žare. Što se kadrova tiče tu je u debelom plusu – svaki njegov spot ih ima između 100 i 150.

Inače, u novome gradu snašao se bez problema, a nedostaje mu more, priroda. – Split je ko Beograd u malome – arhitektura je jebe lud zbunjenog, mentalitet je isti. Jedina razlika je to šta je naše i njihovo e – dite - dete, mliko - mleko...– kaže Žare.

Autori spotova nemaju pravo na tantijeme

Krajem svibnja u Splitu se održao Split Spot Festival, pa smo pitali Žaru za mišljenje o toj manifestaciji. – Nije me bacilo s nogu al svaki pokušaj borbe koji se dešava u Splitu podržavam. To da se išlo radit kreativnije moglo se nešto napravit; recimo dovest svaki dan po jedan jaki bend koji će ti privuć publiku. Bilo bi idealno da je trajalo tri dana, pa dovest strane režisere, možeš i preko Skypea organizirat predavanja... Mislim da bi bilo bolje da su odjebali nagrade, da je nagrada već to šta si upa u konkurenciju, gadi mi se takmičenje u tim stvarima. Napravi smotru i sve super, a ne sad ić to ocjenjivat i to bez kategorija, smisla... Ni na Porina ne idem – bia sam prvu godinu jer me zanimalo. Nažalost, spotove nominiraju diskografi pa na to ne mogu utjecat – kaže Žare i ističe kako autori spotova, za razliku od glazbenika, nemaju pravo na tantijeme za svoje radove. – Ma odreka bi se svih tantijema, eto, nek daju samo za Čavoglave – smije se Žare.