Suradnja je oružje protiv nasilja

Suradnja je oružje protiv nasilja

Na okruglom stolu nasilje među mladima sudjelovali su predstavnici institucija i civilnog sektora a sudionici su zaključili da je prvi korak u uspješnom daljnjem radu svakako jačanje međusektorske suradnje.

Okrugli stol Nasilje među mladima – iskustva, potrebe i modeli suradnje u prevenciji i rješavanju problema održan je u četvrtak 10. ožujka u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, u sklopu kampanje Jel ti sad jasno?! Koju provode Gradsko kazalište mladih Split i Info zona. Kako su istaknuli Ada Reić i Darko Čop iz Info zone, ciljevi ovog okruglog stola bili su predstavljanje modela dobrih praksi i pokušaj uspostavljanja suradnje institucija i udruga kojima su mladi u fokusu djelovanja. Primjeri aktualiziranja teme nasilja među mladima, rezultati nekoliko istraživanja, iskustva u radu s mladima, kao i ideje za buduće akcije provukli su se kroz tri i pol sata prezentacija osmero govornika koji se aktivno bave ovom tematikom.

Skečevi o eksplicitnim, ali i suptilnim oblicima nasilja

Okrugli stol započeo je prikazivanjem kratkog video uratka nastalog u suradnji Info zone i Gradskog kazališta lutaka, temeljenog na izjavama mladih o nasilju i oblicima nasilja, a koji je otvorio brojna pitanja o kojima se povela rasprava. Kako prepoznati nasilje? Kakva ponašanja spadaju u nasilje među mladima? Znaju li mladi detektirati primjere nasilnog vršnjačkog ponašanja? Jednostavnim skečevima u kojima glavne uloge imaju lisica i vuk prikazani su eksplicitni, ali i suptilni primjeri nasilja koje je, nažalost, dio svakodnevice suvremenog društva, a samim time i njegovih najmlađih članova. Prisiljavanje na određena seksualna ponašanja, emocionalna ucjena, izrugivanje i zauzimanje intimnog prostora samo su neki od primjera nasilnih ponašanja prikazanih u humorističnom videu.

- Interes mladih da razgovaraju o ovoj temi, kao i preciznost odgovora koje su dali kada ih se pitalo o nasilju snažan su dokaz da mlade ova tema zanima i da se o njoj treba govoriti. – istaknula je Reić.

Praksa Udruge MoSt: priča o aktivizmu i uključivanju mladih

Đordana Barbarić iz Udruge MoSt predstavila je okupljenima nekoliko primjera uspješnih projekata, od kojih se ističe prva suradnja MoSt-a i kazališta Playdrama na predstavi Udarac iz 2009/2010. Ovaj je projekt obuhvatio desetodnevne aktivnosti poput dokumentarne izložbe, izložbe angažiranog plakata, javnih tribina, stručnog skupa i debata.
- Priča o MoSt-u priča je o aktivizmu i pokušaju da se zajednica senzibilizira. U svom se radu trudimo pružiti multimedijalan pristup problemu i ponuditi iskustva i mišljenja stručnjaka iz različitih područja. U naš rad s mladima uvijek uključujemo mlade i progovaramo iz prizme mladih, oni nisu samo centralna skupina o kojoj govorimo, već su aktivno uključeni u rad na projektima. Kazalište, ali i druge umjetnosti, poput video uradaka i filmova, odličan su polazni korak za ovakve akcije i pokazali su se kao uspješan način otvaranja nekih pitanja za raspravu – rekla je Barbarić i s prisutnima podijelila još neke primjere dobre prakse, poput Nasilje nije cool iz 2010. godine, projekta nastalog u suradnji MoSt-a i Škole likovnih umjetnosti, kao i projekta Idealima protiv nasilja iz 2014./2015., u kojem su snage udružili MoSt, kazalište Playdrama, Ženski đački dom, Škola likovnih umjetnosti i Debatni klub Pravnog fakulteta u Splitu.

Barbarić je naposlijetku naglasila ulogu promatrača u krugu nasilja (nasilnik, žrtva i promatrač) koji može mijenjati stvari, ali i predstavila ideju da se sastavi tzv. splitski operativni plan za 2016. godinu, kojim bi udruge i institucije osnažile suradnju, pružile potporu jedni drugima i postigle cjelogodišnji kontinuitet u bavljenju ovom temom.

Predstava kao medij za osvještavanje teme nasilja

Dario Harjaček i Katarina Pejović, redatelj i dramaturginja predstave DICA, aktualnog projekta Gradskog kazališta mladih Split, osvrnuli su se na rad s mladima i proces nastajanja predstave, autorskog projekta bez književnog predloška.

- Tema nasilja u maloljetničkim vezama je specifična i konkretna tema o kojoj postoji dosta literature, ali Katarini i meni učinilo se da je ovo izvrsna platforma da se uđe u neposrednu stvarnost. Nasilje među mladima je uvijek posljedica šire stvarnosti, a bitno je razmisliti o tome da smo svi mi zapravo dica, u nama uvijek ostane neki dio koji je dijete i gotovo uvijek imamo problem s tim. Nije nas toliko zanimalo iskustvo mladih, već prvenstveno njihov doživljaj nasilja, a materijal koji smo dobili od njih se organski razvijao pa je nakon mjesec dana sav taj stvoreni svijet počeo nalikovati nekom paralelnom svemiru – rekao je Harjaček i naglasio da je posebno ponosan na činjenicu da je iz ove suradnje nastao jedan kompleksan dramski tekst grupe autora.

>> Pročitaj intervju s Darijom Harjačekom i Katarinom Pejović

Pejović je istaknula intuiciju kao vodilju u stvaranju predstave o nečemu ovako specifičnom i univerzalnom u isto vrijeme. – Osviješteno dijete u nama treba njegovati, ali ono istraumatizirano dijete u nama jedan je od najvećih tabua današnjice i potrebno je komunicirati o procesu odrastanja. – dodala je Pejović i pozvala mlade glumce, sudionike predstave DICA, Marina Maretića i Tinu Baričević koji su istaknuli da im je predstava pomogla da osvijeste da postoje različiti oblici nasilja koje oni, kao i njihovi vršnjaci, često ni ne zamjećuju, istovremeno izrazivši nadu da ova predstava može otvoriti oči barem žrtvama i promatračima, ako ne uspije to učiniti s nasilnicima.

Zabrinjavajući je podatak da bi se u slučaju nasilja najmanje mladih obratilo roditeljima


Uslijedile su predstavnice nekoliko institucija koje u svom radu pažnju posvećuju mladima i problemu nasilja među mladima. Prva od njih, psihologinja Ines Roso Perić iz Zdravstvene škole, dala je teorijski uvid u razdoblje adolescencije, maloljetničke veze i nasilje koje se u njima pojavljuje i koje se tek od 90-ih godina prošlog stoljeća počelo ozbiljnije proučavati.
- Naučeni procesi ponašanja protegnu se u kasniju životnu dob, pa zaljubljivanje i intimnost u partnerskim vezama ovise o privrženosti koja je razvijena u obitelji. Najbitnije je naglasiti da nije pitanje hoće li doći do sukoba u vezi, već kako će se ti sukobi rješavati. – rekla je Roso Perić i predstavila Projekt prevencije nasilja u mladenačkim vezama koji je obuhvatio i četiri radionice provedene s učenicima trećih razreda srednjih škola. Zaključak? Djevojke češće izjavljuju da vrše nasilje, ali posjeduju i točnija uvjerenja o vezi i svojim pravima u njoj. Poražavajuće je bilo čuti da su mladi, upitani kome bi se obratili u slučaju da se nad njima vrši nasilje, na posljednje mjesto stavili roditelje i službene institucije, kao i podatak da će mladi prije pomoći prijatelju/prijateljici koji je u nasilnoj vezi nego se obratiti nekome za pomoć ukoliko se i sam/a nađe u toj situaciji.

Za tragediju je dovoljna jedna žrtva


Psihologinja Marijana Petrić Maršić i pedagoginja Ružica Vorgić Krvavica prenijele su iskustvo rada u Obrtno-tehničkoj školi, školi koja broji ukupno 531 učenika i tek jednu učenicu. One su provele anketu o nasilju u maloljetničkim vezama među učenicima drugih i trećih razreda, čiji će rezultati poslužiti kao dobro polazište i smjernica za rad s mladićima koji nerijetko dolaze iz ruralnih sredina gdje je patrijarhat snažno ukorijenjen, a neka su ponašanja tolerirana i smatrana normalnima i poželjnima.
- Ponekad se pitamo koliko će određena informacija koju oni dobiju iz usta jedne žene utjecati na njih? Hoće li stvari o kojima razgovaramo s njima i na koje ih upozoravamo uopće doprijeti do njih? – rekla je Petrić Maršić i istaknula važnost utjecanja na makar jednog ili dvoje mladića: – Nije bitno je li riječ o 80% ili 90% mladića koji se nasilno ponašaju, dovoljna je jedna žrtva da govorimo o tragediji!

Vorgić Krvavica istaknula je važnost radionica u radu s učenicima koji pohađaju školu koja nosi predznak „loše“ škole u koju idu loši đaci.
- Oni su gladni i žedni informacija, a rijetko im se pruža prilika da se izraze. Oni žude za aktivnostima, imamo volonterski klub koji je aktivan, a radionice koje provodimo u sklopu zdravstvenog odgoja pokazale su se kao izvrsna platforma za otvaranje teme nasilja u vršnjačkim vezama. U njima koristimo video materijale, igre i uloge kako bi progovorili o bitnim temama i približili im karakteristike kvalitetnih i štetnih veza.

Stereotipi su česti uzrok nasilja

Roberta Matković i Davorka Kovačić Borković iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ iznijele su svoja iskustva u radu s mladima. Matković je prikazala rezultate istraživanja provedenog u prosincu 2012. godine s učenicima završnih razreda srednjih škola na Visu, Hvaru, Braču, Omišu, Trogiru i Sinju, a zaključila je da uzrok nasilja nerijetko počiva u stereotipima i da se nasilje društveno tolerira (npr. u izreci Tko se tuče, taj se voli), a djeca takva razmišljanja „pokupe“ u obiteljskom domu. Matković je prikazala i rezultate istraživanja o nasilju u Ženskom đačkom domu, provedenog u ožujku 2015., a kao zaključak nametula se tvrdnja da ne postoji dovoljno snažna svijest i prepoznavanje nasilnog ponašanja.

Kovačić Borković predstavila je rad savjetovališta i istaknula nekoliko stvari oko kojih bismo se svi mogli malo zapitati. Naime, u dugogodišnjem radu savjetovališta, nitko od korisnika nije naveo nasilje kao razlog posjećivanja savjetovališta, jednako kao što nijedan roditelj nije doveo dijete koje pije alkohol i vikendom se opija.

- Postavlja se pitanje jesu li alkohol i nasilje tabu tema ili je društvo postalo tolerantno na takve probleme i više ih ni ne prepoznaje kao problem? – upitala je Kovačić Borković i dodala da mladi vole pričati o nasilju, ali uglavnom kada je riječ o tuđim iskustvima.

O nasilju treba govoriti od početka obrazovanja, a ključ je suradnja

Upravo je Kovačić Borković iznijela tezu koja bi mogla biti tema za raspravu o pristupu problemu nasilja među mladima, kao i nasilja u maloljetničkim vezama: kasno je krenuti s pričom o ovim temama u srednjoj školi, pa čak i u sedmom ili osmom razredu osnovne škole. Tek ako razgovor o nasilju krene u prvih pet razreda osnovne škole, može se izgraditi dobra podloga kod mladih ljudi.

Nakon iscrpnih predstavljanja, okupljeni su još jednom u raspravi došli do zaključka da je prvi korak u uspješnom daljnjem radu svakako jačanje međusektorske suradnje – svaki sektor ima svoje prednosti i nedostatke, i upravo bi suradnja omogućila da se mladi uključe u raspravu o problemu koji je, nažalost, sveprisutan.




Info zona Facebook