Domu mladih treba obnova!

Domu mladih treba obnova!

Jedina je smislena budućnost Doma mladih u njegovom obnavljanju da bi postao infrastrukturno funkcionalna zgrada koja će biti okupljalište mladih i centar nezavisne kulture...

Kamen temeljac današnjeg Doma mladih u Splitu postavljen je još davne 1975. godine, a da ga u drugoj polovici devedesetih godina nisu odlučili na svoju ruku urediti i iskoristiti svi oni koji se nisu zadovoljili onime što im mainstream kultura može ponuditi, zgrada bi i danas, nakon više od 40 godina, vjerojatno i dalje intenzivno propadala. U tada napuštenom i zaboravljenom prostoru predstavnici različitih udruga i kolektiva odlučili su stvoriti prostor za realiziranje vlastitih umjetničkih i drugih programa, a oko 2010. počelo se, putem različitih tribina, intenzivnije i sve glasnije raspravljati o tehničkim uvjetima zgrade te o uvjetima za kreiranje i realizaciju sadržaja za mlade.

Danas prostor Doma, povremeno ili kontinuirano, koristi petnaestak organizacija civilnog društva iz područja suvremene kulture i umjetnosti te iz sektora mladih za realizaciju svojih programa i aktivnosti, a dio njih okupljen je u Platformu Doma mladih, koja je djelovanje započela najprije kao neformalna inicijativa, a od prošle godine i kao formalni savez udruga za nezavisnu kulturnu scenu i scenu mladih. One svojim djelovanjem daju najbolji uvid u funkcionalnost, ali i u probleme Doma, pa smo s nekima od njih i razgovarali.


Nedovršena infrastruktura

Aktivist je, primjerice, formalno u Domu prisutan od 2001. godine, te je među osnivačima Koalicije udruga mladih (KUM), koja je pak revitalizirala prostor podruma Doma u kojem se nalazi klub Kocka. Kolektiv queerANarchive nije prostorno vezan isključivo za Dom mladih, već članovi tamo koristi prostore u dogovoru s pojedinim udrugama, kao što je spomenuti KUM, u sklopu kojeg djeluje Galerija Praktika, u kojoj queerANarchive realizira veći broj izložbi i radionica.

Jedan od najvećih problema s kojima se organizacije suočavaju je nedovršena i zastarjela infrastruktura zgrade u koju Grad kao vlasnik nedovoljno ulaže, a nedostaju i financije za održavanje svih prostorija koje se u njoj koriste. - Može se reći da je interes lokalnih tijela ograničen na prenamjenu, prodaju i iznajmljivanje, više nego na ulaganje i poticanje postojećih korisnika zgrade – kaže Katarina Duplančić iz KUM-a.

Manjak financija

Drugi je problem u nedostatku dodatnih financijskih sredstava potrebnih za provođenje različitih programa i događanja koja već godinama daju život prostoru Doma.
- QueerANarchive se, recimo, financira isključivo kroz natječaje za javne potrebe u kulturi, pa se tu susrećemo s poteškoćama koje imaju i ostale udruge koje se financiraju na isti način. Prvenstveno su to mali budžeti, kasno objavljivanje rezultata natječaja, vrlo male mogućnosti financiranja takozvanog hladnog pogona s jedne strane i sve veće administrativne obaveze s druge – komentira Tonči Kranjčević Batalić napominjući da se na rad organizacije negativno odražava i nedostatak uredskog prostora, što za sada rješavaju povremenim švercanjem u uredima drugih organizacija.

Zajedništvo i angažiranost protiv prepreka

Unatoč ovim nezanemarivim preprekama, koncerata, izložbi, radionica, tribina, okruglih stolova, tečajeva, predstava i drugih sadržaja u Domu mladih ovih godina nije nedostajalo. KUM i Aktivist su, prisjećajući se prošlih događaja, izdvojili akciju Food Not Bombs kao najočitiji primjer društveno angažiranih projekata, u koji su se uključili svi volonteri i na kojima počiva djelovanje većine organizacija koje djeluju u Domu. - Nama volonterima je najdraže vidjeti uspješan događaj u klubu, bila to popunjena radionica, koncert s odličnom atmosferom ili interakcijom publike i izvođača, a ono što dolazi odmah nakon toga su oni naši intimniji trenutci: kad se po tisućiti put susretnemo s neočekivanim izazovima i prijetnjama, ali zajedničkim trudom jedni druge vratimo na tračnice – komentira Katarina.

QueerANarchive također kreira angažiran program, bilo da se radi o izložbama koje govore o drugačijim seksualnostima i rodnim identitetima ili pak o radionicama koje lokalnu zajednicu potiču na promišljanje vlastitih identitetskih pitanja.
- Od društvenih programa kao posebno drag izdvojio bih Ljeto u Domu, format koji je u suradnji s Platformom Doma mladih nastao ovog ljeta. Radilo se o ljetnim četvrtcima u dvorištu ispred Kluba Kocka i petcima u Klubu Kocka. Dok su petci razvukli klupski program tokom cijele godine, spajajući sezone, četvrtci su novi format tematskih okupljanja u dvorištu, gdje svaki tjedan druga organizacija radi program. QueerANarchive je svoje četvrtke iskoristio za zajednički program svih LGBTIQ organizacija u gradu, uz roštilj i glazbu i odličan odaziv zajednice – prisjeća se Tonči.

Obnova za dobrobit mladih i nezavisne kulture


Članovi i članice Platforme vjeruju da je održiva i poželjna budućnost Doma mladih u obnavljanju zgrade, čime bi se omogućili bolji uvjeti rada za sve.
- Dom bi trebao osiguravati dostupan i adekvatan prostor za sve organizacije i programe nezavisne kulturne scene i mladih, te biti otvoren za nove sadržaje. Uz bolju koordinaciju, mogao bi pružiti mnogo više, kako korisnicima, tako i cijelom gradu – zaključuje Tonči.
- Jedina je smislena budućnost Doma u njegovom obnavljanju da bi postao infrastrukturno funkcionalna zgrada koja će biti okupljalište mladih i centar nezavisne kulture. Dom bi trebao predstavljati utočište te kroz zabavno i edukativno druženje spajati različitosti u koherentnu cjelinu – potvrđuju iz KUM-a i Aktivista.

Rješenje: Dom mladih kao društveno-kulturni centar

Takva budućnost Doma nije utopija, ili barem ne bi trebala biti. Naime, još je u svibnju 2016. Blanka Čop, koordinatorica Platforme, u razgovoru za Info zonu istaknula da bi suradnja s Gradom bila u interesu nezavisne kulturne scene i mladih u Splitu jer moraju imati prostor u kojem se osjećaju sigurno i slobodno. Takvu suradnju vidi u formi društveno-kulturnog centra, koji bi se mogao financirati iz Europskog strukturnog fonda (ESF). Također, u amfiteatru Doma mladih održalo se u listopadu predstavljanje projekta To trebamo – to radimo, u sklopu kojeg se u raspravi još jednom utvrdilo da je ovaj tip organizacije javnog i kulturnog prostora, koji bi odgovarao na šire društvene potrebe, Splitu svakako potreban.
- Društveno-kulturni centar realiziran kroz civilno-javno partnerstvo trebao bi biti model kroz koji zajednica i korisnici sami mogu kreirati programe za sebe. Grad Split kao vlasnik prostora bi trebao prepoznati vrijednost ovih programa i ući u partnerstvo kao strana koja može osigurati adekvatnu infrastrukturu za razvoj nezavisne kulturne scene – smatra Tonči.

>> Pročitaj razgovor s Blankom Čop

>> Saznaj više o projektu To trebamo - to radimo

Ana Slavica iz Aktivista misli da bi društveno-kulturni centar imao pozitivan utjecaj na okupljanje splitske nezavisne scene, a samim time i na njeno jačanje i povećanje vidljivosti. Katarina ističe da bi to bio dobar put za stabiliziranje nezavisne scene koja je heterogena, uvijek promjenjiva, osjetljiva i često nepovezana.

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.





Info zona Facebook