Žurkolomci užgali Kvazi

U petak navečer ispunjeni Quasimodo je ugostio najpoznatije ex-yu žurkolomce, žilave Partibrejkerse koji trideset godina žive i sviraju rock glazbu. Energični nastup su započeli pjesmama iz 1985.godine; Ako si, Noć i Zemljotres. U gotovo dva sata svirke prodefilirali su kroz novije i starije hitove, a publika je euforično dočekivala svaku novu pjesmu. Zaredale su se tako Lobotomija i Ćutanje sa albuma Sloboda ili ništa iz 2007. godine, zatim Žurim sa Gramzivosti i pohlepe... Atmosfera se brz podigla i rasplesala entuzijastične posjetitelje svih dobnih skupina. Očit je užitak s kojim bend nastupa i nakon par decenija karijere te s lakoćom tu energiju prenosi na publiku koja je dočekala i Noćas u gradu, Ono što pokušavam, uvijek aktualnu Hipnotisanu gomilu, Mesečevu kći, Hoću da znam, Kako je teško bez tebe…

Dvadesetak pjesama publici nije bilo dosta pa se frontmen Zoran Kostić odazvao na - ajmo Cane što si stao.... i otpjevao Molitvu, Ona živi na brdu, Prsten, Stoj Džoni i uz Najbolje se putuje zaključio dva sata odlične svirke koja je užgala Kvazi. Član benda Nebojša Antonijević poznatiji kao Anton jedan je od najboljih gitarista ovih prostora čije je umijeće prava privilegija čuti uživo.

Partibrejkersi su sa svakom godinom postojanja dobivali na vrijednosti boreći se protiv vjetrenjača od samih početaka. Opjevati slobodu, istinu, bunt i nije najlakše na sceni ovih prostora gdje vladaju razne ubitačno zarazne kemije i hibiskusi, a iz kolica vire crte kojekakvih lica.

Put od marginalaca iz Radničkog kolektiva pa do rock doajena pokazuje kako lijepo stare oni koji beskompromisno rade ono u što vjeruju i što zaista vrijedi. Partibrejkersi su kroz svoje glazbeno djelovanje prenijeli neke vječne i nikad ofucane ideale i odigrali pedagošku ulogu u prenošenju istih na mlađe generacije koje je Cane pozvao da se odupru - seljačkom kapitalizmu i imperijalizmu.