Kolateralne blagdanske žrtve

25_12_2015 / 11:08h  |  Autor: Ada Reić  |  Foto: Flickr
Kolateralne blagdanske žrtve

Petardama i vatrometom, ponekad pokojom puškom, simbolično označavamo najradosniji trenutak u godini. U isto vrijeme neke životinje, ne znajući za simboliku sreće i ljubavi, od zvukova petardi, puške i vatrometa tresu se od straha do te mjere da neki od njih uistinu i umru.

Blagdansko vrijeme već godinama tradicionalno poziva na mir i ljubav, solidarnost i toleranciju. Što se kalendarska godina više približava svom kraju, više i učestalije mislimo na svoje bližnje, češće se okupljamo, družimo, veselimo, očekuje se da smo nasmijani i dobri jedni prema drugima. Trgovine su krcate ljudima koji traže najpogodniji dar za sebi drage ljude, kulturni i zabavni sadržaji su na svakom uglu, pojačana je potreba za ugađanjem, iskazivanjem toplih emocija, za provođenjem vremena u krugu obitelji, zajednim ručkovima, večerama, domjencima. Više je vremena za hobije, druženje i zabavu. Humanitarni fondovi puniji su nego inače a i najtvrdokorniji cinici smekšaju se pred onima kojima je potrebna pomoć.

Životinje kao poklon

Svi naši užici, zabava i radost, koji posebno do izražaja dolaze upravo u ovo vrijeme, za sobom ostavljaju kolateralne žrtve, koje su u ovo vrijeme samo još učestalije. Životinje. U nedostatku dobrih i originalnih ideja za božićni ili novogodišnji poklon kupuju se životinje: zečevi, papige, hrčci, psi, mačke, ponekad i koja egzotična životinja. Dar koji nerijetko završi na ulici, u trenutku kada praznička euforija splasne i kada nanovo krenu svakodnevne obveze pa mačka, pas ili iguana postanu napor, teret kojega se zatim vrlo jednostavno riješiti. Pojačana želja i potreba za kulturnim i zabavnim sadržajima dovodi i do raznolikijeg sadržaja pa je mnogima blagdansko vrijeme prilika za otići u cirkus koji u mnogim gradovima gostuje upravo u ovo vrijeme pojačane potrebe za smijehom i trošenjem novaca. Lav koji uskače u vatreni obruč, medvjed koji pleše na ritam muzike, psi koji slušaju nevjerojatne naredbe, majmuni koji glume konobare i sobarice; sve redom smiješne i zabavne točke koje čine da je nama, ljudima, toplo oko srca, koje nam usta razvlače u osmijeh, koje nas čine sretnima.

Kavez - predstava - kavez

Iza uhodanih trikova s domaćim i divljim životinjama kriju se nemilosrdna zlostavljanja; mlaćenja, izgladnjivanja, kažnjavanja i drogiranja životinja. Na putu koji cirkus prijeđe iz mjesta u mjesto, iz grada u grad, životinje se prevoze u minijaturnim kavezima, jedva dovoljnim za život, koji su im ujedno i ležaj i wc i jedini životni prostor. Mnoge životinje ovako žive od samog rođenja te ne poznaju drugačiji način života. Njihov je životni put na relaciji kavez-predstava-kavez a između je mlaćenje, bol, patnja, glad, žeđ.

Ljudi koji nemaju priliku posjetiti u svom gradu cirkus donekle svoju želju za gledanjem životinja mogu zadovoljiti odlaskom u zoološki vrt. Kada se o splitskom zoološkom vrtu radi, rijetke su vrste koje se tamo nalaze, a među njima za mnoge se ne može sa sigurnošću reći jesu li uopće žive. Humaniji uvjeti u velikim zoološkim vrtovima u metropolama osiguravaju životinjama duži lanac, više metara slobode, veće rešetke i efektnije rekvizite koji uvjerljivije glume prirodno stanište životinja a postižu veće zadovoljstvo među ljudima.

Mučenje životinja za umjetnost, modu i zabavu


Ljubitelji umjetnosti tek u vrijeme blagdana dođu na svoje, slobodnog vremena imaju više, a umjetnička scena obiluje bogatim sadržajem. Životinje ni u ovom području nisu izostavljene, pa su u pojedinim performansima glavni akteri životinje; mučene, izgladnjivane, zlostavljane i ubijane – sve u svrhu umjetnosti. Pas na lancu koji je danima bez jela prikazuje ljudsku borbu za život, pijetao na kolcu simbol je nečije, ljudske ljubavi. Dio umjetnosti, posebno drag ženskom dijelu populacije, svakako je moda. Blještavilo, glamur i prestiž očituje se nerijetko u odjeći sačinjenoj od životinja, njihovog krzna, dlake, perja. Slobodno vrijeme pravi je trenutak i za bavljenje hobijima, a jedan od hobija, omiljeniji među muškim dijelom populacije, jest lov. Nekoliko dobrih starih prijatelja bježe od stresa i zamorne svakodnevice na odmor gdje rasterećuju umorni mozak ubijanjem. Zec, ptica, jelen ili divlja svinja, sve dobro dođe u svrhu postizanja zadovoljstva i opuštanja.

Zbog petardi, pušaka i vatrometa životinje doslovno umiru od straha

Nakon svih šopinga i hobija, priprema i druženja, dolazi i taj simbolični kraj, odnosno početak – doček Nove godine. Točno u ponoć, u trenutku kada se svi zagrljeni i veseli polijevaju šampanjcem i razbacuju lijepim željama i riječima krenu gromovi, bljeskovi, vriskovi, tutnjevi, pucnjava. Petardama i vatrometom, ponekad pokojom puškom, simbolično označavamo najradosniji trenutak u godini. U isto vrijeme neke životinje, ne znajući za simboliku sreće i ljubavi, od zvukova petardi, puške i vatrometa tresu se od straha do te mjere da neki od njih uistinu i umru.

SF scenarij: čizme od Rusa, koža od Hrvata...

Zlostavljanje, ubijanje, iskorištavanje, izgladnjivanje, mlaćenje i ubijanje životinja u svrhu zabave, razonode, umjetnosti, mode i hobija – to radimo samo mi. Ljudi – bića na vrhu prehrambenog lanca, bića s inteligencijom, bića s umom. I dajemo si to za pravo, upravo iz navedenih razloga.

Umjesto filozofiranja o specizmu i traženja psiholoških uzroka zadovoljstva gledanjem nižeg i manje vrijednog bića kako pati, na pamet mi pada mini SF scenarij. S planeta X spustila su se bića s umom, inteligencijom, tehnologijom i sposobnostima o kojima mi, ljudi, ne možemo ni sanjati, koje ne možemo razumjeti. Oni su moćni i iznad nas, oni su na vrhu prehrambenog lanca. Oni koriste svih 100% svoga mozga, oni imaju telepatske sposobnosti.

No, njima je dosadno. Treba im smijeh, zabava, radost, malo metafizičke umjetnosti. I onda se dosjete… Za svoje prijatelje i poznanike organiziraju zabave u kojima mi plešemo po užarenom podu, skačemo u vatru, dubimo na glavi. Neke od nas nabijaju na kolce, izgladnjuju nas do smrti, drže nas žednima, oduzimaju našu djecu i stavljaju u zatvor kako bi ih naučili zabavnim trikovima. Naše poznanike ubijaju da bi ih obukli, pa se ponose čizmama od Rusa, kožom Hrvata, nakitom od Peruanaca.. Drže nas u zatvorima i oduševljeno nas promatraju. Pucaju topovima iznad naših glava kada nešto slave a kada su pod stresom opuštaju se naganjajući nas puškama. Ako su taj dan imali sreće, naše će glave visjeti iznad njihovih komina i stolova…

***

Dio čitatelja ovoga teksta mogao bi misliti da je tekst brutalan, sulud, bespredmetan a možda i morbidan. Posebno u blagdansko vrijeme.

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.