Frenetična završnica Super Uha
Drugo izdanje Super Uho festivala zaključila je odlična Disciplin A Kitschme kojoj je ovo bio prvi nastup u Šibeniku. Glavnu pozornicu zatvorili su of Montreal, oduševivši publiku frenetičnom završnicom.
Odličnim nastupom benda Disciplin A Kitschme zatvoreno je sinoć na tvrđavi Sv. Mihovila u Šibeniku drugo izdanje Super Uho festivala.
Kao i svakog dana, program je započeo nastupom na Banju, gdje je okupljene zabavio zagrebački kantautor Denis Katanec.
Tvrđavu je otvorio (i zatvorio Mali stage) sve popularniji The Marshmallow Notebooks, kojega je publika ispratila gromoglasnim pljeskom.
Žedno uho stage okupirali su zatim Merchandise, koji nisu krili oduševljenje Šibenikom, festivalom i publikom.
– Brojat ćemo dane dok se ne vratimo ovdje – rekao je Carson Cox, vokal i gitarist koji nije imao sreće sa kabelima, pa je na pola koncerrta jednostavno odustao od instrumenta i prepustio stvaranje gitarske buke lead gitari na kojoj je bio David Vassalotti, eksplozivni performer čija su koljena pretrpjela dosta udaraca tokom svirke.
Na Drugom stageu su prvi zasvirali (The) Lesser Men, zagrebački trojac koji je, osim pjesmama sa hvaljenog albuma Vacation Freeze, satnicu popunio i sa nekolicinom obrada. Dobro upućena publika doprinijela je stvaranju sjajne atmosfere na svirci.
Dobre vibracije su se proširile i dalje, na Žedno uho stage, kojega su zatvorili of Montreal, predvođeni ekscentričnim i energičnim Kevinom Barnesom koji je do kraja koncerta ostao samo u kratkim hlačama nakon što je tuniku bacio u publiku. Kao Merchendise, i of Montreal su bili oduševljeni i publikom i ambijentom, što je frontmen više puta ponavljao tokom nastupa.
Publika ih je odlično prihvatila, te je veliki broj okupljenih cupkao pred pozornicom (u nedostatku prostora za ples). Dok su prelazili iz pjesme u pjesmu – Suffer for fashion, Empyrean Abattoir, Wraith Pinned To The Mist And Other Games, Apollyon Of Blue Room, Bunny Ain't No Kind Of Rider, Coquet Coquette i Gronlandic Edit – na videozidu iza njih su se izmjenjivale kreativni video uradci, od editiranih starih bizarnih snimki preko animacija do potpuno apstraktnih likova. Svaka je pjesma imala pripadajuću video pratnju.
Nakon odlične svirke, of Montreal su se povukli sa pozornice, ali ih nije trebalo dugo nagovarati da se vrate. Odsvirali su još She's A Rejecter i utonuli u The Past Is A Grotesque Animal, podignuvši gotovo opipljivi zid zvuka u koji su uronili publiku.
Slijedio je nastup američkog post-mnogo-žanrova benda Rosetta, koji bi, da Disciplin A Kitchme nije nastupala poslije njih, ponijeli titulu najglasnijeg benda festivala. Ni glasnoća ni neporeciva energija ovome bendu ipak nije bila dostatna da dobije nešto žešću reakciju iz publike.
Ali je zato gore spomenuta četvorka, predvođena legendarnim Dušanom Kojićem Kojom, ispunila sva očekivanja na svom prvom šibenskom nastupu. Zanimljivost je da se Koja javio organizatoru i izrazio želju da nastupi na tvrđavi, a Mate Škugor je napravio najbolju moguću stvar i zaključio festival njihovim nastupom.
Na pozornici ispod tribina koja je ostavljala dojam klubskog prostora, čudesna Disciplina je bila na svom terenu te je bez problema potaknula publiku na pjevanje i ples novijim uspješnicama poput Prestani da mrziš, Ovisnik o moći, Neukusu treba reći NE i Društvena mreža, kao i našto starijim pjesmama. Publika se rado odazvala na poziv da se priključi na refrenu Neko mora to da spreči, Ako ti je glasno i Da li ti znaš za neki drugi ritam, a pred pozornicom se razvila i solidna šutka.
Izveli su i pjesme iz britanske faze, Heavy Bass Blues i Your soul, a nastup su zaključili sa Ah, ah, kakva sreća. Koja je, standardno, ostavio bas da bruji, dok je oduševljena gomila, potpuno neimpresionirana činjenicom da je 3.30 ujutro, zahtijevala bis, te se Disciplina sa Šibenikom oprostila sa pjesmom Buka u modi.
Sudeći prema broju posjetitelja koje je privuklo Super Uho iz svih krajeva Hrvatske, i njihovim reakcijama i komentarima na festival, buka nije izašla iz mode. Koliko je Šibenčana došlo na festival, i koliki je bio omjer domaćina i turista, nezahvalno je procjenjivati, ali je fascinantna i sama činjenica da je se u dalmatinskom gradiću, u kojem do prije nekoliko godina nije bilo praktički ničega za publiku alternativnog glazbenog ukusa, drugu godinu za redom održao festival sa imenima ovoga kalibra. Publiku se ne educira preko noći, potrebni su mali koraci i suradnja mnogih aktera, a Šibenik je svoje putovanje više nego dobro započeo.