Zašto mladi volontiraju

Zahvaljujući projektu Osvješćivanje zajednice o problemu beskućništva i dugotrajnog siromaštva, šira se javnost upoznala s radom volonterske sekcije splitske IV gimnazije Marko Marulić. Sekcija djeluje već 20 godina, i kao najstariji školski volonterski klub u gradu svojim je radom dotaknula mnoge, a nas je zanimao pogled na volontiranje iz perspektive samih članova sekcije. Razgovarali smo s četiri volonterke - Ema, Tamara i Lucija su maturantice, a Dora je u trećem razredu.

Zablude o volontiranju i nedovoljna informiranost mladih
Sve su se s volontiranjem zapravo upoznale tek u srednjoj školi, a na njihov stav prema ulaganju svog slobodnog vremena za pomoć drugima, u najvećoj mjeri su, kažu, utjecali članovi obitelji i nastavnici.
- Za volontiranje sam čula u obitelji, mama je uvijek oko udruga, pa smo tako na primjer skupljali u cijeloj zgradi namirnice za Most. Vidila sam u školi oglas za volonere i prijavila se. Meni ura vrimena, a nekome to može značit puno - rezimira Tamara.
Ema se s pojmom volontiranja upoznala kroz zabavne sadržaje, a njen prvi pokušaj sudjelovanja u društvu nije naišao na veću podršku okoline. - Čula sam za volontiranje preko serija i filmova, i to što su oni prikazivali mi se činilo kul, fora. Uvijek sam tila pomagat - u osnovnoj školi smo prija i ja pokušavale organizirat akciju za uredit školski vrt, ali se to nije uspjelo realizirat - prisjeća se ona.
Lucija nije imala poptunu informaciju o mogućnostima za volontiranje, a Dora praktički nije ni znala za pojam.
- Za volonitranje nisam čula do srednje, mislila sam da je to pomaganje djeci u Africi. U drugome razredu nam je razrednica, koordinatorica volontera u našoj školi, objasnila o čemu se zapravo radi - kaže Dora, a Lucija se nadovezuje: - Čula sam za pojam volontiranja ali sam mislila da osoba mora biti stručna da bi volontirala - na primjer u bolnici, da treba biti liječnik ili barem student medicine. U srednjoj školi sam prvi put skužila što znači volontirati. U početku sam bila skeptična, kako će me ljudi doživit, hoće li me shvatiti ozbiljno.
Jednoglasno se slažu - mladima nedostaje informacija o volontiranju! Naželost, prema njihovom iskustvu, ne nedostaju samo informacije... - Trebalo bi među mladima još u osnovnoj školi razvijati empatiju jer nekima uopće nije jasno kako mi možemo dat nekome svoje slobodno vrijeme - čudi se Ema.

Važnost vršnjačke edukacije
Volontiranje je, prema njihovom iskustvu, i davanje i primanje. - Nemoguće je opisati količinu pozitivne energije koju dobijemo volontiranjem. Važno nam je naglasiti koliko su oni kojima pomažemo zahvalni, s radošću nas dočekuju svaki put, i na taj način sklapamo divna prijateljstva, kako s njima, tako i s ostalim volonterima. I mi imamo korist jer stječemo društveno socijalnu odgovornost i učimo se kako pridonjeti drustvu i pružiti ono što imamo onima koji to nemaju. Moramo biti odgovorni i savjesni jer svaki nas pokret utječe na te ljude, pogotovo djecu. Na primjer, ako ne dođemo djeci iz doma “Maesteal”, oni to shvaćaju kao ponovno ostavljanje, i mi smo ih iznevjerili. Ostajemo u njihovom trajnom sjećanju - kao što se i mi sjećamo naših teta iz vrtića, tako će se i oni sjećati nas. Volonter ne znači samo biti tu za nekoga ili nešto po potrebi, već biti dio njihovog života - smatra Lucija.
Podrška medija je definitivno važna - dosta njihovih razrednih kolega je tek sada čulo za volontiranje (usprkos činjenici da na početku svake godine postoji obavijest o volonterskom klubu)! - Malo se priča o tome. Pitaju me ljudi kako se prijaviti uopće - komentira Lucija, i dodaje: - Mislim da je jako bitna vršnjačka edukacija - i mi ćemo prvo pitat nekoga svojih godina.

Kako potaknuti mlade?
Kako doprijeti do njihove generacije, zanima nas, a djevojke odgovaraju gotovo uglas - Instagram! - Treba doć do mladih preko društvenih mreža - konstatira Ema, a Lucija predlaže Instagram stranicu za volontere. Pitamo što je s Facebook-om, Snapchatom... - Facebook je za starije, 40+, a Snapchat za djecu - objašnjavaju one.
U volonterskoj sekciji glavnu riječ ima voditeljica - Marijana Munitić, prof. engleskog, koja, kako objašnjavaju djevojke, uočava gdje je potreba za volonterskim angažmanom te kreira raspored. Učenici, dodaju, mogu dati ideju koju udrugu kontaktirati.
Za kraj, treba ponovno istaknuti potrebu informiranja mladih o mogućnostima za volontiranje, i stvaranju okruženja u kojima će se mladi volonteri osjećati ugodno. - Ova sekcija mi je bila sigurna zona za volontiranje, a nakon srednje, iako želim volontirat, ne znam di krenit - kaže Lucija.

O projektu
Projekt "Osvješćivanje zajednice o problemu beskućništva i dugotrajnog siromaštva" zajednički su osmislili članovi volonterske sekcije IV gimnazije "Marko Marulić" i voditelji Hrvatske reprezentacije beskućnika. Projekt je proveden uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Udruge MoSt, Hrvatske mreže za beskućnike, Volonterskog centra Split udruge MI i zaklade "Kajo Dadić", i ocijenjen kao odličan primjer partnerstva više različitih dionika u zajednici - javna ustanova, udruga, sportski klub - te poticanja mladih na volonterstvo i filantropiju. Jedan od ciljeva projekta je predstavljanja problematike beskućništva i važnost Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika kao potpore i temelja pri socijalnom uključivanju populacije za koju postoji opasnost od beskućništva. Splitska gimnazija dobila je nagradu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva "Dobrota nas veže i spaja", te priliku za promociju projektnih rezultata u sklopu Tjedna filantropije (23. rujna - 1. listopada) u Gradskoj knjižnici Marko Marulić.