Zašto volimo Goonies?

Prvo što bi nekome moglo pasti na pamet kad pogleda film Goonies (1985.) jest da sadrži toliko puno elemenata kultnog Indiane Jonesa (1981.), ali nije stvoren za odrasle, nego za djecu. Ovaj izvanredni spektakl napisao je Chris Columbus (scenarist, Gremlini), prema ideji velikog Stevena Spielberga (producent, Povratak u budućnost). U redateljskoj stolici nalazi se Richard Donner (redatelj, Superman), no Spielbergovi otisci previše su izraženi da bi se film olako prepisao isključivo Donneru. Otkad je film ugledao svjetlo dana, postao je neizbrisiv dio djetinjstva milijuna obožavatelja diljem svijeta. Atmosfera, karakteri i ritam filma prikazali su nevjerojatnu avanturu koju je svako dijete 80-tih htjelo doživjeti. Kada grupi autsajdera, djeci koja sama sebe zovu Gooniesima, prijeti deložacija iz kuće, pokušavaju pomoću otkrivene gusarske karte iz potkrovlja naći skriveno blago u svojem susjedstvu. Pronalazak blaga gusara Jednookog Willya spasio bi ih od sigurnog gubitka krova nad glavom. Filmskom analizom želim ukazati na skriveni utjecaj horora na film i razjasniti one dijelove filma koji mi se čine zanemarenima.

Tko je Goonie?

Djecu koja imaju poseban talent lako je izolirati iz grupe, jer se ostali osjećaju na neki način ugroženi zbog manjka talenta. To vrijedi i ako dijete nema poseban talent. Upravo takva djeca okupila su se i stvorila grupu koju su nazvali Goonies. Cilj je bezuvjetno prihvaćanje različitosti. Svaki od članova posjeduje karakteristične mane. Glavni među njima, sanjar Mickey (Sean Astin), bez promišljanja nagovara grupu na avanturu, ne uzimajući u obzir potencijalne opasnosti. Njegov stariji brat, Brandon (Josh Brolin), ima samo dvije stvari na pameti; cure i fizičko vježbanje. Susjed Data (Jonathan Ke Quan) stvara jednako neuspješne izume kao i njegov otac. Debelom lažljivcu Chunku (Jeff Cohen) jedino je hrana u mislima, a Mouthu (Corey Feldman) se ne smije ništa povjeriti jer ne može ništa zadržati za sebe. Iako se cijela grupa konstantno svađa i stvara dišpete, kada je stvarno potrebno, jedan drugome čuvaju leđa. Svatko od njih koristi svoje mane kao prednost koja u konačnici pridonosi uspješnosti avanture; Chunk pomoću čokoladice namami Slotha da mu pomogne, Data svojim izumima pomogne grupi pobjeći od negativaca itd.

Formula za uspješan film

Kad se pokazalo da Steven Spielberg zna što publika želi, tj. filmove poput Indiane Jonesa i E.T.-a (1982.), tu uspješnu formulu kod Gooniesa nije htio promijeniti. Sve najbolje elemente iz svojih prijašnjih filmova uvrstio je u ovaj film, no ovaj ih je put prilagodio djeci. Umjesto jednog heroja ima ih cijela grupica i umjesto nacista, gusari su razlog potrage. Akcijske scene preuzete su iz Indiane Jonesa: zamka s kamenjem koje se kotrlja (slika 1.1), pod koji propada (slika 1.2), napad šišmiša (slika 1.3), prijelaz preko opasnog mosta (slika 1.4), spuštanje niz vodopad (slika 1.5), magija (slika 1.6). I sam glumac koji glumi lik Date u Indiani Jonesu bio je karakter pod imenom Short Round (slika 1.7). Da bi se film svidio djeci, bilo je bitno da se Goonieji ponašaju kao odrasli, što uključuje psovanje (većinu vremena psuju kad im istraga ne ide od ruke), upućenost u razne droge (Mouth krivo prevodi sluškinji Rosaliti na španjolskom jeziku a sadržaj je vezan upravo za droge), te se s velikim samopouzdanjem suprotstavljaju ubojicama (kasnije se pojavio film sa sličnom temom: Sam u kući, 1990.). Dalje, važno je imati karikirane negativce, koji zapravo nemaju pravi razlog zašto im Goonieji predstavljaju ikakvu vrstu prepreke u njihovim planovima, osim što ih izazivaju. Oni služe kao glavni otpor prema cilju, no čim netko s njihove strane napravi grešku, njihova negativnost poprimi ozračje slapstick komedije.

Uvodna špica i kraj filma moraju biti upečatljivi, pa se Spielberg dosjetio nečemu posebnom. Dok kriminalci bježe od policije u samom uvodu filma, postupno se pojavljuju glavni likovi u svom okruženju i svojim svakodnevnim radnjama. Auti jure ulicama, no nikome to nije čudno, osim Chunku. Cijela uvodna špica u kratkom vremenu predstavi sve likove, a ujedno i njihove mane, te nagovještava da će kriminalci biti prisutni kroz cijeli film (slika 2.1). Kraj, s druge strane, prikazuje kako je avantura Goonieja bila uspješna te su prikupljenim dragim kamenjem uspjeli riješiti financijski problem. U tom trenutku brod Jednookog Willya stvorio se na moru, iako bez posade (slika 2.2). Time je dokazano da magija postoji, jer su se Goonieji uvjerili da nema nikog živog tko bi mogao brodom upravljati.

Horor estetika

Iako je ovaj film namijenjen djeci, ipak sadrži razne karakteristike iz filmova strave i užasa. Upravo zbog potpuno neuobičajenog pristupa filmu, djeca su ga neizmjerno obožavala. Među prvim novitetima jasno se ističe čudovišni lik pod imenom Sloth (slika 2.3). Po izgledu je nalik mješavini Čovjeka-slona i Quasimoda (sličan Plutu iz Brda imaju oči, 1977.), no njegov karaktek jednak je karakteru Goonieja. Njegova obitelj drži ga u okovima, daleko od javnosti, u mračnom podrumu, gdje mu članovi obitelji donose hranu i gdje može gledati televiziju (slika 2.4). Usamljen i napušten, samo se želi družiti i biti u krugu ljudi koji ga ne smatraju nakazom. Kako se kroz film glasa deranjem, djeca ga se boje, no kad izađe na vidjelo, u svojoj majici kratkih rukava s logom Supermana, odmah ga prihvate jer shvaćaju kako se njegova obitelj nepravedno prema njemu ponaša. Od polovice filma radnja se događa isključivo u špiljama ispod kuće, gdje se kriminalci skrivaju i zbog toga je ta polovica filma u mraku (slika 2.5). Kroz pažljivo birane kadrove u kojima je samo jedan dio osvijetljen, stvara se gusta, tjeskobna atmosfera, koja gledatelje drži na rubu stolice. Uz to, u tim se špiljama pojavljuju leševi i kosturi, no uz vještog redatelja te scene dobiju light apsekt pomoću vedrih likova i komičnih situacija, pa publika ne osjeti toliku količinu napetosti. Film počinje navodnim samoubojstvom, vješanjem u zatvorskoj ćeliji, jednog od kriminalaca (slika 2.6). Takav je prizor previše intenzivan za dječji film, no kako se uspostavilo da je to bio trik kako bi kriminalac pobjegao, negativnost te scene potpuno je neutralizirana. Ključ svega bio je naći način kako vrlo negativne i neugodne situacije prikazati na što prihvatljiviji način (npr. mučenje Chunka). Također, vidljiva je još jedna od karakteristika filmova strave i užasa a uključuje grupicu stereotipnih likova koji se upute na izlet prema neistraženim mjestima i zbog nesposobnosti ili naivnosti nastradaju jedan za drugim. Često u hororima ubojica bude izobličeni čovjek, a dogodi se da za to budu odgovorni demoni i duhovi. Goonieji odgovaraju tom stereotipnom kalupu jer njihova grupa uključuje pametnjakovića (Data), atletičara (Brandon), šarmera (Mouth), nespretnjakovića koji služi za omekšavanje publike komičnim ponašanjem (Chunk), te vođu grupe koji na kraju pokušava svih spasiti (Mickey). Ubojice su u ovom slučaju trojica nesposobnih kriminalaca (obitelj Fratelli), a prisutno je i unakaženo stvorenje, kojem se ovdje ipak pridodaju pozitivne karakteristike. Većina zamki iz filma nalik je onima iz Indiane Jonesa, no ostale zamke, izrađene od ljudskih kostiju, podsjećaju na namještaj korištenim u Teksaškom masakru motornom pilom (1974., slika 3.1) Da bi se dočarala izgubljenost likova i naglasio očaj u opasnim trenutcima, snimatelj upotrebljava mnogo krupnih kadrova, kao što je uobičajeno u hororima (slika 3.2). No, za razliku od bezizlaznih završetaka u filmovima strave i užasa, ovaj film nudi konstantnu nadu koja na kraju rezultira pozitivnim ishodom.

Jedna gusarska karta, nesposobni kriminalci, podzemne špilje, zanimljive zamke, prašnjavi kosturi, neshvaćeno čudovište i izgubljeno blago čine ovaj film vrhunskim i nezaboravnim klasikom.