Zašto Charlie ne smije umrijeti

Redateljski debi Frederika Bonda, Neizbježna smrt Charlieja Countrymana (2013.), izaziva veliku polemiku jer ga gledatelji teško mogu svrstati pod jedan žanr i sama poruka filma nije na prvi pogled jasna. U jednom je trenutku radnja kao u romantičnim komedijama, u drugom, pak, kao u akcijskim filmovima, a uz to ima i nadrealne elemente. Gledateljima je konfuzan i jer pravac filma ide u jednom smjeru, samo da bi nakon nekoliko scena taj smjer bio napušten i krenulo se u drugom. Mladi Charlie Countryman (Shia Labeouf) odluči se spontano otputovati u Bukurešt nakon što mu duh njegove mrtve majke kaže da bi trebao poći tamo. U avionu osoba koja sjedi do njega (Ion Caramitru), nakon što su putem razgovarali o svemu i svačemu, iznenada umre u snu. No, prije nego Charlie napusti avion, duh mrtvog putnika naredi mu da se pobrine za njegovu kćer Gabi (Evan Rachel Wood). Charlie posluša naredbu te, kad se neplanirano zaljubi u nju, doznaje da je ona u braku s nasilnikom i mafijašem Nigelom (Mads Mikkelsen), kojeg se već duže vrijeme pokušava riješiti.

Scenarist filma je Matt Drake a scenarij je u Hollywoodu dugo bio prvi na listi najpoželjnijih. U intervjuima se Shia i Evan hvale da su već nekoliko godina tražili mogućnost kako bi zajedno surađivali na filmu i da je ovaj scenarij jedan od najboljih koje su u životu čitali. Filmskom analizom želim gledatelju objasniti da ovaj film zapravo nije toliko konfuzan, te da je jako uzbudljiv i da su ga kritike nepravedno negativno ocijenile.

U čemu je problem?

Prema kritičarima, najveća je mana filma što se ne može žanrovski odrediti. Početak ima nadrealnih elemenata, koji se postupno napuste a, kad akcija počne, ne traje dugo te se cijeli film svodi zapravo na ljubavnu priču. No to i jest naum redatelja. On je u film htio uklopiti više žanrova u korespondenciji s onim kako se zaljubljenost doživljava. Nakon smrti majke, Charlie je izgubio sve na čemu je temeljio vlastiti identitet. U potrazi za novim identitetom zaljubljuje se u djevojku koja ima velikih problema. Pod dojmom zaljubljenosti, on manje razmišlja, a više djeluje, te stavlja svoj život nepotrebno u opasnost. U suštini je ovo ljubavni film, od početka do kraja.

Film sadrži dva MacGuffin-elementa (MacGuffin je riječ kojom je Alfred Hitchcock opisivao objekt ili događaj koja služi samo da bi se pokrenula radnja filma. O tom objektu ili događaju više se ne raspravlja u ostatku filma jer je svoj zadatak obavio), a to su nadrealni trenutak (slika 1.1), kad Charlie komunicira s mrtvima, te vrpca sa snimljenim ubojstvima (slika 1.2). Charlieju majka sugerira da otputuje u Bukurešt. Taj je element bio nužan kako bi se Charlie upustio u avanturu. Vrpca s ubojstvima služila je kao ljepilo da se Charlie, Gabi i Nigel mogu družiti. Takva vrsta MacGuffina prisutna je i u drugim filmovima, kao što je Pakleni šund (1994., slika 1.3), gdje kovčeg s nepoznatim sadržajem pokreće cijelu radnju samo da bi se na kraju pažnja odvratila od njega jer zapravo nije toliko bitan. Također, MacGuffin je i dijamantna ogrlica u Titaniku (1997., slika 1.4), ona služi samo kao sredstvo da se priča pokrene, ali nije potrebna da bi se priča zaključila. No, najveći utjecaj na film Neizbježna smrti Charlieja Countrymana jest film Prava romansa (1993., slika 1.5). Ozračje, slijed radnje i tematika jako su slični. Tamo se Christian Slater zaljubi u prostitutku Patriciju Arquette te svoj život stavlja u opasnost kako bi se zajedno odmakli od njezina odvratnog poslodavca. Kroz cijelu avanturu glavnog lika vodi duh njegova idola Elvisa Presleya, koji predstavlja nadrealni element unutar ozbiljnog trilera. Prema tom uzoru redatelj Bond sebi je dopustio nekoliko odvažnih odluka, koje bi se trebalo cijeniti, a ne kritizirati.

Samosvjesnost

Cijeli je film kolekcija redateljevih urnebesnih odluka i to potvrđuju izjave glavnih likova. Charlie prizna policajcu na aerodromu da može razgovarati s mrtvima. Policajac ga ismijava uspoređujući ga s dječakom iz onog filma s Bruceom Willisom (Šesto čulo, 1999.). Tijekom filma Charlieja povezuju s Robertom Redfordom i ističu da se ponaša ozbiljno kao da se nalazi u filmu Tri kondorova dana (1975.), gdje je Robert Redford glumio glavnu ulogu. Ponekad atmosfera filma podsjeća na nevjerojatni akcijski film te negativac opominje Charlieja da prestane glumiti Jamesa Bonda (iako je glumac negativca sam glumio u Casino Royale, nastavku Jamesa Bonda iz 2006. godine). U jednom trenutku Charlie trči u slowmotionu pored drvene ograde na kojoj je nacrtan grafit koji prikazuje crtež na kojem je prikazana situacija u kojoj se upravo nalazi. No, najbitniji je trenutak kad Charlie pokušava Gabi objasniti da bi trebali biti zajedno. Gabi ga upita „Događaju li se ovakve stvari ljudima?“, na što on odgovori „Da, nekim ljudima“. Ona nadodaje „Kojim ljudima?“, a Charlie na to pitanje odgovari „Nama“. Oni su svjesni u kakvom se urnebesnom scenariju nalaze te sebi i gledateljima pokušavaju objasniti da su izvanredan par, kojem se takve stvari događaju da bi više cijenili ljubav koju osjećaju.

Charlie kao Bourne

Mnogo detalja u filmu upućuje na to da je redatelj Bond inspiriran i Bourneovim identitetom (2002.). Naime, prva poveznica vidljiva je već u uvodu filma, gdje Charlie visi nad rijekom u koju zatim upadne. Nakon toga se odvija flashback koji objašnjava kako je Charlie dospio u takvu situaciju. Takva scena nalazi se i na početku Bourneovog identiteta (slika 2.1). Netko ga ubaci u more te on polako mora rekonstruirati kako je dospio tamo. Nadalje, obojica su Amerikanci koji upoznaju djevojku iz europske zemlje, Charlie upoznaje Gabi iz Bukurešta, dok Bourne upoznaje Marie iz Njemačke (slika 2.2) a uz to obje cure voze maleni auto (slika 2.3). U oba slučaja glavni lik mora spasiti curu iz opasnih ruku mafijaša i ubojica. Glavna motivacija koja vodi Charlieja i Bournea u životne opasnosti jest da sebe pronađu, da shvate tko su i što žele. Uz to, značajna činjenica jest da je Moby stvorio pjesme za oba soundtracka.

Umri, Charlie, umri

Charlijeva i Gabina avantura je toliko nevjerojatna, da se na kraju, u trenutku kad se kamera podiže iznad njihovih sjedećih tijela da bi sagledala cijeli grad sa visine, pojavi misao kako je cijeli film neka vrsta moderne bajke (slika 3.1). Ima početak koji je jako negativan a tijekom filma likovi izdržavaju svakakve vrste napada i šokova kako bi napokon na kraju završili zajedno i sretno. Dojam pojačava i taj nadrealni element u kojem Charliejeva majka ima ulogu dobre vile.
Ime filma sugerira da Charlie mora umrijeti kako bi dokazalo gledatelju da je vrijedno sve predati u ime ljubavi, čak i život. Njegovo žrtvovanje pokazalo bi, da je vjerovao u nešto veće od njega, te da je to nešto toliko bitno, da bez toga ne može živjeti. Unutar veze Charlieja i Gabi ne postoje jezične barijere, niti status nije bitan. Bitno je samo ono što ih tjera jedno drugom u naručje, a to ne znaju artikulirati. Također se ističu znakovi koji pokazuju je li Charlie na pravom putu: prometni znak na ulici, na kojeg je usmjerena pažnja kamere (slika 3.2), ili Charliejeva majica s natpisom „Kroči u pravom smjeru-2 (slika 3.3). Trenutak u kojem Gabi i Charlie dožive frontalni sudar s kolima ambulante morao se dogoditi kako bi ih usmjerio na pravi put. Više se puta gledatelju čini nemoguće kako se Charlie uvijek zgodno nalazi na mjestu gdje bi trebao biti ili mu se pruži prilika koja mu je potrebna baš u tom trenutku. Sve ima svoje značenje – zašto se trebalo na takav način dogoditi a zbog sjetne melodije, koja se provlači kroz cijeli film, postaje jasno da fabula predstavlja mnogo više od jednokratne večernje zabave.