Zapadna podvala
Vrlo je važno za građane Splita da prostore svoga grada ne gledaju kroz prizmu novotarija već kvalitete i propuštenih prilika. Zapadna obala je jedan jasan primjer kako ne treba gospodariti gradom i njegovim prostorima, počevši od početne razine planiranja, preko realizacije do činjenice što nam finalni proizvod sada predstavlja i što će nam u budućnosti predstavljati.
Uz konstantni cirkus koji priređivao, uz otkrivanje spomenika Tuđmanu i postavljanju križa na Marjanu, zadnja etapa Kerumovog mandata je donijela i otvaranje famozne Zapadne obale. Bez obzira što se većini građana cakle oči na bilo što novo napravljeno u našem gradu, bilo bi u redu naglasiti zašto je upravo ta Zapadna obala zapravo simbol propuštenih prilika, manipulacije gradskim resursima i zloupotrebe ovlasti. Cijela situacija se može podijeliti na 3 osnovne točke:
1. Projekt Zapadne obale je napravljen u potpunosti drugačiji od nagrađenog rješenja.
Puno je diskusije o tome čija je to greška, ali mislim da se krivnja može podijeliti na sve aktere (u različitim omjerima); od mladih autora koji su, po njihovoj tvrdnji, pod pritiskom prepustili projekt starijem kolegi, preko tog starijeg kolege koji je bez imalo dileme napravio totalni drugačiji projekt od onog nagrađenog sve do gradskih vlasti koje su sve to dopustile ili čak i inicirale. Šteta bi bilo ne spomenuti i konzervatore, koji su se pobrinuli da slučajno što originalno ne prođe, čak i ako su neki elementi nagrađenog rada prošli početne barijere. Problematika ove točke, osim same činjenice da su time povrijeđene osnove koncepta arhitektonskih natječaja, leži i u tome što je tako grad Split ostao direktno oštećen za najbolje rješenje – rješenje koje je kao takvo izabrano.
2. Projekt Zapadne obale je upitne kvalitete
Osim činjenice da je projektna dokumentacija po kojoj je Zapadna obala rađena bila manje dostupna od vatikanskih tajni ili Milanovićevih smislenih izjava, ono što se napravilo je dokazalo da definitivno možemo žaliti za nagrađenim radom.
Osim nekih očitih funkcionalnih i konceptualnih pogrešaka, jasan je manjak artikulacije prostora i manjkavost poprečnih pješačkih pravaca, nasumično hortikulturno uređenje, nametnuti ugostiteljski objekti u liniji šetnice, nepostojanje ikakvih parkirališnih prostora i što je možda i najvažnije, odsustvo ikakve originalnosti i jedinstvenosti. Grad Split ima jako ograničene prostorne resurse, posebno u užem centru i na ovakvoj su se vrsti projekta definitivno mora iskoristit potencijal, pokušati riješiti probleme (parking, javna garaža) i općenito unaprijediti kvalitetu i urbanu vrijednost ciljanog javnog prostora.
Ovako nismo dobili ništa drugo nego jedan kozmetičko-komunalni zahvat koji praktički služi i povećava neke vrijednosti samo vlasniku one nedovršene abominacije od hotela koji je nekad predstavljao primjer u smislu urbanističkog pozicioniranja i arhitektonskog oblikovanja.
Projekt Zapadne ne može i ne smije biti valoriziran po principu je li izgrađena ili ne (svatko bi je s gradskim novcem mogao sagraditi), nego je li to što je napravljeno kreativno rješenje koje dodatno oplemenjuje jedan javni prostor grada i jesu li njegovi potencijali u tom projektu iskorišteni. Odgovor je da - nažalost, nisu.
Daleko od toga da sam protivnik uređenja Zapadne obale, samo ne sad i ne ovako.
3. Projekt Zapadne obale je napravljen na uštrb strateških projekata grada Splita
Zašto ne sad?
Činjenica je da svi znamo zašto je baš Zapadna obala uređena. Čovjeku je trebala veća obala za bolju kategorizaciju hotela, poslovno mu nije baš cvjetalo cvijeće pa se odlučio kandidirati za gradonačelnika i riješiti to kako samo on zna. Ironično je doduše što je sada taj njegov velebni poslovni pothvat zapravo ruglo koje nagrđuje novu šetnicu financiranu našim novcem.
Da, našim novcem, iako znamo da je novac za taj poduhvat obećan od izvora koji su mnogo dalje od gradske blagajne (Grad neće koštati ni kune), a realnost je pokazala da je ovaj banalni kozmetički zahvat oteo vrlo važna sredstva za sanaciju tempirane bombe – Karepovca. I nije samo Karepovac u pitanju, stvar je prioriteta; strateški projekti moraju imati prednost naspram kozmetičkih intervencija. Da stvar pojednostavnim, trošenje novca na Zapadnu obalu na ovakav način i u ovakvim uvjetima, naspram popriličnom broju vrlo važnih strateških točaka (Istočna obala, Kopilica, Karepovac) je kao da pacijenta oboljelog od raka pošaljete na liposukciju.
Istočna obala, višestruko važniji gradski projekt od Zapadne obale, je gradskoj vlasti bila toliko važna da nisu uspjeli provesti regularni natječaj javne nabave, zbog čega su neki vrlo kvalitetni radovi trenutno u zoni sumraka. Nadam se da će sljedeća gradska vlast imati sluha za implementaciju pozitivnih aspekata nagrađenih radova strukovno uspješnog anketnog natječaja u prostorni plan grada, pa možda jednog dana doživimo kvalitetan natječaj s kvalitetnom podlogom.
Vrlo je važno za građane Splita da prostore svoga grada ne gledaju kroz prizmu novotarija već kvalitete i propuštenih prilika. Zapadna obala je jedan jasan primjer kako ne treba gospodariti gradom i njegovim prostorima, počevši od početne razine planiranja, preko realizacije do činjenice što nam finalni proizvod sada predstavlja i što će nam u budućnosti predstavljati.
Istina, jednog dana će ostati samo Zapadna obala, bez ove priče, i buduće generacije neće nimalo mariti što se događalo u vrijeme njene gradnje i što su tadašnji žitelji o njoj mislili. Ali isto tako, te generacije neće znati ni što su resursi utrošeni u ovaj projekt mogli, da su uloženi u pravu stvar, značiti za razvoj grada, kvalitetu života njihovih predaka te posljedično i za kvalitetu života njih samih.
A možda ih neće ni biti briga, jer nastavi li Split smjerom utabanim u ovih 20 godina, nikome razvoj neće padati na pamet.