Svaguša: Zadnjih par godina na splitskim ulicama prisutan je vizualni kaos

Grafiti - ulična umjetnost ili šaranje bez reda, koncepta i smisla? Umjetnička ekspresija, građanski aktivizam ili vandalizam? O ovim smo pitanjima odlučili razgovarati s troje uličnih umjetnika koji su nam približili svoju perspektivu, osvrnuli se na neke od gorućih problema u Splitu, ali i na sceni ulične umjetnosti te ponudili neke od mogućih odgovora na trenutačno stanje na splitskim ulicama i zidovima. 

U serijalu intervjua donosimo razgovore s Ivanom Svagušom, Segorom Garberom i Teom Jurišić.

Ivan Svaguša je akademski slikar koji se, osim slikarstva, aktivno bavi stripom, ilustracijom, graffitima/street artom, oslikavanjem murala i interijera te vodi likovne radionice. Svagijeve ste radove sigurno viđali na zidovima splitskih ulica, možda ste pohodili neku od radionica koje je vodio, a u nastavku pročitajte što nam je rekao o uličnoj umjetnosti u Splitu, o sceni, odgovornosti gradske vlasti za stanje na ulicama, kao i o reakcijama javnosti na uličnu umjetnost.

Kao umjetnik koji se bavi i uličnom umjetnošću, kako gledaš na trenutno stanje sa splitskom uličnom umjetnošću? Vlada li na zidovima kaos ili je riječ o kreativnom neredu? 

Kompleksno je na to sažeto odgovoriti. Slikarstvo i jest počelo oslikavanjem kamena, pa tako i strip i graffiti. U spiljskim crtežima sve te tri likovne grane su objedinjene. Danas je drugačiji društveni kontekst, naravno, ali prije no što dođe do potencijalne umjetnosti, izražavanje na vanjskim i bilo kakvim drugim površinama je psihološka ljudska potreba koja dolazi i iz nesvjesnog. Tako je od čovjekovih pradavnih početaka izražavanja, a iz takvog izražavanja ljudska civilizacija je dobila puno informacija o antropološkim aspektima naših predaka, osim što je dobila neprocjenjiva umjetnička djela. Naime, jako puno vremena je prošlo od spiljskih crteža do izuma papira, platna, čak i do daske, postojao je samo prirodni kamen, dosta kasnije je došla koža, papirus itd. 

Što se tiče splitskih ulica, istina je da je u zadnjih par godina prisutan vizualni kaos, ali ima tu i kreativnog nereda, dogodi se tu i tamo umjetnosti, a ima i nešto vješto napravljenih likovnih uradaka u disciplinama graffiti arta, murala i street arta. Mislim da je bitno znati razlikovati grafite od graffiti arta, čak i u potpisima jer razlike su velike. Moje osobno mišljenje je da jedan “potpis” (u graffiti art svijetu to se naziva tag) može imati veću umjetničku i vizualnu vrijednost od trendovskog i kičavog street art murala, ako je napravljen na pravom mjestu, prave kompozicije, ako ima inovativnost, vještinu i kontekst te ako nikom ne radi ništa nažao. Gledam na to iz pozicije svojeg iskustva, znanja i struke. Recimo da to može biti kao kroki u slikarstvu, a kroki ćemo svakako razlikovati od "črčkarije". Naravno, ovo što spominjem nikako ne uključuje šaranje spomenika ili nečijeg privatnog vlasništva.

Što se tiče samog kaosa na zidovima splitskih ulica, vidim ga alarmantno najviše u rastućem broju navijačkih murala, koji su prisutni na skoro svakih pedeset metara te, osim što ih većina propagira jednoumlje i indoktrinaciju, neki su zaista opasni u smislu javnog odgoja mladih generacija s porukama koje šalju. Žao mi je što to ne vide ljudi, pogotovo u obrazovnim institucijama. 

Na kojim se splitskim lokacijama događa ulična umjetnost? Postoje li neke lokacije  koje splitski ulični umjetnici preferiraju? Jesi li uočio neke teme koje se ponavljaju u radovima?

Osim tu i tamo neke rijetke fasade, u Splitu postoji i ne baš dugačak zid u ulici Put Supavla koji zaista pati od manjka mjesta za oslikavanje. Ranije su tu bili i neki školski zidovi, što je bilo pohvalno, a sada češće odemo oslikavati zidove davno napuštenih zgrada, najčešće izvan ili na kraju grada. 

Grad može na raspolaganje dati puno više javnih gradskih zidova koji bi bili legalni za crtanje i oslikavanje. Realno, zaista ima zidova koji bi bili nenametljivi, a i da su istovremeno veće kvadrature, no ne postoji volja da se takvo što odluči i provede. Naime, Split je sredinom devedesetih i početkom dvijetisućitih imao dosta razbujalu, kvalitetnu graffiti art scenu, legalnu i ilegalnu, a i ta ilegalna scena je imala svoje punktove, fasade, zgrade i zidove na kojima se crtalo, tako nije bio ovakav kaos kao danas. Ljudi koji su tad tek krenuli u to, uključujući i mene, imali su puno više srama po pitanju toga koliko je dobar rad koji će naslikati/nacrtati na ulici i što će reći stariji koji već vješto i kvalitetno crtaju. Bilo je i onda tagova, ali čini mi se manje jer je i kvalitetna boja bila teško dostupna pa se nije trošila tek tako. Danas nije baš tako, čast izuzecima. Svakako je i bitna stvar za napomenuti da su se tada navijački murali mogli izbrojati na prste jedne do dvije ruke, pa je bilo i mjesta za crtanje. Danas iz tog razloga također ne postoje više graffiti punktovi, osim onih skrivenih, a novi klinci šaraju gdje stignu, potaknuti i prevelikom dostupnošću graffiti informacija iz virtualnoig svijeta putem fejsbuka, instagrama itd. Vide sve i svašta pa i oni rade sve i svašta, nekako kvantiteta uzima danak kvaliteti.

Što se tiče tema, one su raznolike, najčešće su to vješto dizajnirana slova, razne ilustracije. Osobno, najviše podržavam osobne i autentične teme. Valja napomenuti da se moderni graffiti vežu uz bunt, tako su i nastali krajem šezdesetih u Philadelphiji i New Yorku, iz siromaštva i bunta, ali i iz potrebe za kreativnišću bez obzira na otegotne uvjete. Danas se sve rjeđe vidi bunt u graffitima jer bunt je promišljen, inteligentan i kreativan pa ga treba razlikovati od pukog šaranja fasada, ali i od dopadljivih ljepuškastih graffiti uradaka.

Koga smatraš odgovornim za trenutnu situaciju? Mogu li strože kazne i upornije čišćenje zidova popraviti situaciju u korist ulične umjetnosti i reda? 

Smatram odgovornim Grad Split, gradske kotare, pa školska vijeća itd. Takvom nekom hijerarhijom to ide sve do “običnog” građanina. Navedeni bi trebali bolje shvatiti što to znači kultura i umjetnost, bilo ulična, bilo ikakva druga, a što linija manjeg otpora i zatvaranje očiju. 

Ja nisam pobornik kazni, osim ako se ne radi o nečemu što očito promiče nasilje i netrpeljivost, ali pobornik sam otvaranja i širenja javne vizualne kulture i njene različitosti. Prije nego se pomisli o primjeni kazni, trebalo bi se razmišljati o tome što kao grad nudimo nekom tko se želi okušati u uličnoj umjetnosti, a za takvo nešto treba biti upoznat sa specifičnim kulturno-sociološkim kontekstom, u ovom slučaju u našem gradu. Prije kazni treba misliti o edukaciji, prevenciji, mogućnosti izbora... u bilo kojem smislu. Komunalno licemjerje od strane gradske vlasti svakako ne radi ničemu dobro, naime u puno primjera s javnih se površina brišu graffiti art uradci, a ostavljaju se naslikani navijački amblemi, simboli, parole i znakovlja. Reklame koje nam peru mozak neću ni spominjati jer novac ipak kupuje vizualni ukus na javnim površinama i tu bi zapravo stala sva priča, ali idemo nastaviti! 

Je li natječaj Grada za sufinanciranje oslikavanja fasada dobar smjer za podršku uličnoj umjetnosti? Imaš li neke prijedloge za poboljšanja? 

Natječaj koji spominješ je zvučao dobro na prvu loptu, dok ga ne pročitaš i onda vidiš da je od početka loše postavljen i osmišljen, bolje reći - neosmišljen. Netransparentan je, puno navedenih uvjeta nije jasno i nisu obrazložene točke koje se navode. Jedan od uvjeta su i već odabrane i odobrene tematike od kojih su neke sramota, ne samo za moju struku, već i za zdravi razum. Sam način na koji je natječaj konstruiran je vrlo nestručan, već od prethodnog poziva gradskim kotarima da oni predlažu tematiku (što je automatski greška) pa do ovog drugog dijela natječaja u kojem se pozivaju umjetnici na oslikavanje u kojem bi svaki prijavitelj trebao slati svih pet gotovih idejnih rješenja za nenavedeni honorar... bez komentara. 

Zaista šteta, jer vidljivo je da se nitko nije javio likovnim umjetnicima, strukovnim udrugama i stručnim ljudima, a pogotovo onima na polju graffiti arta, murala i street arta. Slikovito rečeno, to je kao da mene netko kao likovnjaka pita mogu li mu popraviti zube, a ja to prihvatim ili barem napišem upute kako se to radi, eto tako je ovaj natječaj konstruiran. Ovo nije veliki grad i stvarno nije problem doći do stručnih ljudi u pojedinim poljima, većina nas se u likovnoj struci bliže ili dalje poznaje, tako da je dovoljno pitati za stručnu pomoć pri osmišljavanju ovakvog natječaja i većina će nas se vrlo rado odazvati. Čini mi se da u tome leži osnova problema. 

Dakle, dovoljna je volja za zdravom komunikacijom. Kod ovakvog tipa natječaja je dovoljno pitati same likovne umjetnike, odnosno stručne osobe, udruge i autore koji se dugo godina bave muralima, graffiti artom i street artom za teme, pa i za same fasade koje bi se mogle oslikati, a Grad bi tu trebao samo komunicirati s gradskim kotarevima. To bi u početku bilo jednostavnije za sve, manje posla za instutucije, manje i za prijavitelje, a i sve ostale klauzule u natječaju se daju vrlo jasno sročiti, samo se za to treba poznavati materija kojom se natječaj bavi. Ovdje se dogodila kriva postavka autoriteta znanja.

U kolikoj mjeri xSTatic festival doprinosi jačanju položaja ulične umjetnosti? Smatrate li da doprinosi pozitivnoj percepciji ulične umjetnosti kod građana i osviještenosti mladih? 

xSTatic festival svakako doprinosi jačanju i održavanju graffiti kulture, a i čini mi se da je generalna percepcija pozitivna, ali... mislim da je to kompleksna tema. Što se tiče osviještenosti mladih, nisam siguran da je to kul kao nekad, u smislu ozbiljne zanimacije za to. U publici uglavnom vidim ljude starije od dvadeset i pet. Također, obiđete li xSTatic već od prošle godine, vidjet ćete da je dosta zaista vještih graffiti uradaka od stranih i lokanih majstora išarano simbolima mržnje, očita je namjera da se unište radovi. 

Opet, osobno smatram da je najveći problem Grad Split. Festival bi mogao puno više doprinijeti i graffiti kulturi i javnoj vizualnoj edukaciji i jačanju kvalitete, pa čak i promišljenosti scene, da ga Grad Split prostorno i vremenski ne izolira, a usput dio novca ode i u smeće. Naime, kako Grad o ovoj temi razmišlja kratkoročno, festival izoliraju, tipa na područje centra Koteks ili na lokaciji gdje su već graffiti, pa jedva da ostane kakav trag prethodnog truda jer se prebojavaju radovi ranijih festivala. A kako se ne nude nova mjesta za oslikavanje, kojih ponavljam - ima, nedostaje novog prostora pa se crta na daskama koje na kraju završavaju na smeću ili se crta na zidovima koji se raspadaju. 

Zaista je šteta da festival traje samo dva dana na izoliranom području koje trune, a potroši se puno boje, materijala i vremena za sve to. Festival bi mogao trajati i tijekom godine, na novim mjestima te na većim fasadama koje bi osvježile i "otvorile" vizualni svijet u Splitu. Mislim da je problem u komunikaciji i volji. 

Općenito, osim xSTatic festivala, graffiti i sreet art manifestacija bude tu i tamo, ili barem povremenih inicijativa. Bio je tu i festival Romba, Info zona je napravila dosta graffiti edukacija i oslikavanja s mladima, par puta je bio i Art Clash Jam, GIST tokom godina radi povremene i individualne inicijative, dogodile bi se graffiti manifestacije ranije i na Međunarodnom danu mladih… 

Kako građani reagiraju na uličnu umjetnost? Koliko su otvoreni drugačijim motivima, izražaju? 

Teško mi je to točno reći, osobno sam imao dosta iznenađujuće pozitivnih reakcija, ali to su individualni primjeri. Generalno mi se čini da većina najviše voli vidjeti lokalne simbole, što i gubi svoj smisao kad se s njima pretjeruje. Kako i hrana treba biti raznolika da bismo bili zdravi, tako i kultura treba biti raznolika da bismo kao društvo bili zdravi. Ne čini mi se samo da je u zdravom tijelu zdrav duh, već i da je istovremeno u zdravom duhu zdravo tijelo. Duh apsolutno treba hraniti zdravo, ako ne, to se kad-tad očituje na više razina. 

Publiku treba odgajati tj. treba im dati izbora. Ako ljudi ne vide, onda i ne znaju, a ljudi nemaju ni volje ni vremena širiti svoje unutarnje kapacitete u društvu koje nas uglavnom tjera da budemo potrošački robovi koji žive na kredit. 

Što se tiče drugačijih motiva, čekam još vidjeti na fasadama likovne radove koji su istraživački, likovno i idejno hrabri, odnosno koji su snažno autorski. Autora za takvo nešto ovdje ima i vrlo rado bih volio da moje kolege i ja možemo raditi nešto tako ozbiljno u čemu smo institucionalno ili neinstitucionalno obrazovani, a što naši kolege u svijetu rade već desetljećima. Ali ovo je jako tvrda sredina za takvo nešto van "sigurne zone".

Ovaj sadržaj realiziran je kroz projekt "Hoću grad za mlade!" koji je sufinanciran sredstvima Grada Splita te ne odražava nužno stajališta donatora.