Solin: Pokazana moć monodrame

Vrele ljetne sparine, kako to obično biva, iz svog su ormara napokon izvukle ljetnu kolekciju programa kojeg ova godina sprema. Lepeza ulaznica za brojne filmske festivale, kulturna i nekulturna ljeta, koncerte i tomu slično, gotovo ne stane u ruku. Uzmemo li u obzir kako se većina mjesta čiji broj stanovnika doseže troznamenkasti broj može podičiti nečim od gore navedenog, ljudski udovi postaju zbilja nedovoljni za cijeli spektar tih propusnih papirića. U čitavom tom moru okupacija, potrebno je izdvojiti one manje prilike čije se postojanje nalazi u sjeni velikih i glasovitih kulturnih veterana poput Splitskog ljeta. Odmaknemo li tako par kilometara od Splita, možda ćemo zalutati na Solinsko kulturno ljeto koje je svoja vrata otvorilo samim početkom srpnja te ih planira zatvoriti tek u rujnu.

Upravo je to mjesto na kojem ste mogli i trebali provesti ugodne večeri vikenda kojeg smo više ili manje zadovoljno ostavili iza sebe. Na istom mjestu ostavili smo i tjedan monodrame pompozno otvoren velikim Zijahom Sokolovićem i njegovim Cabares, Cabarei. Uz Vilija Matulu i velikana splitskog HNK Trpimira Jurkića, isti taj tjedan ponudio je produženi vikend koji je donio ništa manje zvučna imena od prethodnih – Kseniju Prohasku, Dragana Despota te Svena Medvešeka.

U prekrasnom ambijentu antičkog čarobnog vrta, kako ga je sjetna Prohaska nazvala, u subotu ste imali priliku pogledati i poslušati zanosnu Kseniju Prohasku u Marlene Dietrich. Nedjelja je bila rezervirana za velikog Krležu i njegovo maestralno djelo Na rubu pameti u izvedbi Dragana Despota. Produženi vikend-dan, ponedjeljak, je bio pak prepušten Teatru Exit te Svenu Medvešeku s mukama Kontrabasa. Ne samo da je Solin pokazao kazališnu moć monodrame da samo od jednog čovjeka učini teatar, već je ponudio i tri različite priče s jednakom pozadinom pojedinca koji nepovratno propada. Naša Marlene, koliko god jest vjerno prikazala pad jedne slavne ličnosti, okus propasti ipak nije uspjela ostaviti u zraku – obzirom na estetske i vokalne mogućnosti zanosne utjeloviteljice Ksenije, osjećaj propadanja jednostavno nije mogao biti povezan ni za jedan aspekt ove istinske dive.

Suboti je to, doduše, pošlo za rukom. U dvorima antičke Salone ugostila je Krležu, no nažalost, za Krležu povezivanu i uvijek potrebnu intelektualnu mladu masu umno i društveno osviještenih studenata nije imala priliku ugostiti. Publiku je naravno, uz nekolicinu spomenutih, napunila starija publika koja je za razliku od njih svoje studentske dane provodila aktivnije na društveno-kulturnom planu ili je, opet za razliku od spomenutih, došla uživati u izvrsnom kazališnom komadu. Prikaz naglog pada jednog zagrebačkog učenog intelektualca bio je savršena uvertira u finalni komad tjedna monodrame koji je kako spada zatvorio ovu sesiju. Prevelikim brojem publike, gužvom stolica i odjekom stalnog smijeha bile su popraćene gradacije nezadovoljstva zagrebačkog nestabilnog Kontrabasista. Štoviše, Teatar Exit je uz pomoć ekspresivnog Medvešeka ponudio još jednu prepoznatljivo genijalnu izvedbu iz svog opusa koja svojim dirljivo-smiješnim elementima zasigurno brojnu publiku nije ostavila ravnodušnom te ju je navodila na ponovna preispitivanja u traženju pravog krivca za vlastite probleme – možda to nije baš uvijek kontrabas ili netko drugi, netko treći... možda smo to mi.

Time je tjedan monodrame uspješno i završio te najavio kratku kazališnu pauzu ispunjenu kvalitetnom smjenom muzičkog programa: osim klapske pjesme koja će biti organizirana kroz smotru klapa te zasebne koncerte klape Iskon i Intrade, ljubitelji opernih napjeva također će nahraniti svoj apetit koncertom opernog velikana Tomislava Mužeka. Ipak, kako kultura ne obuhvaća samo kazalište i pjesmu, dajte doprinos svom kulturnom uzdignuću i kroz neke druge oblike. Sve što vas zanima i što vas očekuje, možete pronaći na linku.