Volonterska priča iz Slavonije

Ivona Cvrković i Mirna Juras jedne su od brojnih volontera koje su se ovog ljeta zaputile u Slavoniju, a sve kako bi ljudima tamošnjim ljudima, koji su ostali bez svega i proživljavaju teške trenutke, pomogle da se što prije vrate u svakodnevicu. Razgovarali smo s njima o tome kako su se odlučile na odlazak, što su očekivale te kakva ih je situacija zatekla u Slavoniji. - Kako smo i same pomagačkih struka, Mirna je socijalna radnica a ja sam psiholog, i inače volimo raditi u visoko intenzivnim situacijama kao što su katastrofe, odlazak je bio logičan - objasnila je Ivona. - Volontiram u Crvenom križu od druge godine fakulteta i sudjelovala sam u različitim programima u skladu sa svojim slobodnim vremenom - nadovezala se Mirna.

Obilazile su poplavljena područja, razgovarale s ljudima i pružale psihosocijalnu podršku

U Slavoniju su došle kao tim za psihosocijalnu podršku. U hrvatskom Crvenom križu djeluje Odjel za pripremu i odgovor na katastrofe, a psihosocijalna podrška njegov je sastavni dio. - Velike nesreće i prirodne katastrofe izrazito su uznemirujuće i stresne situacije za ljude, koji se tada često osjećaju bespomoćni, ranjivi i ugroženi. Cilj psihosocijalne podrške jest pomoći ljudima da se lakše nose sa stresom, ali i osnažiti ih tako da u sebi, obitelji i okolini pronađu snagu i načine za uspješno prevladavanje krize. To je ujedno i preventivni postupak jer se tako sprečavaju teže posljedice kriznih događaja - objasnila je Ivona. - Razgovarali smo s ljudima, dali smo im priliku da ispričaju što su doživjeli i kako se osjećaju. Naš se rad sastojao od obilazaka poplavljenih područja, strukturiranih razgovora s mještanima, čelnicima mjesta, volonterima distributivnih centara Crvenog Križa, djelatnicima Crvenog Križa Vinkovci i Županja, ravnateljima i djelatnicima Centara za socijalnu skrb Županja i Vinkovci, policijom te s timom za psihosocijalne intervencije uspostavljenim od Ministarstva socijalne politike i mladih, s ljudima koji su bili izloženi kriznom događaju, individualnih i grupnih razgovora, edukacija, telefonskih konzultacija, upućivanja na psihoterapiju i savjetovanje te praćenja stanja na terenu i izvještavanja - dodala je.

Podrška nije potrebna samo stradalima, nego i volonterima

- Nastojale smo obići što više poplavljenih područja, a najveći dio vremena provele smo u, tada još uvijek kontaminiranom području Rajevevog sela i Gunje. Ljudi su se polako počeli vraćati i obnavljati kuće, što je vrijeme kada je podrška najpotrebnija. Pružale smo im emotivnu potporu, psihoedukaciju ali i informirali ih o mjerama zdravstvene zaštite prilikom čišćenja prostora, dostupnim resursima u zajednici za humanitarnu i psihosocijalnu podršku te pravima iz socijalne skrbi – rekle su. No ugroženi stanovnici nisu jedini kome su pomagale. - Rad u katastrofama stavlja veliki pritisak na pružatelje pomoći zbog velike količine posla, teških uvjeta rada i izloženosti velikom broju uznemirenih ljudi - objasnila je Ivona - i zato smo svakodnevno pružale psihosocijalnu podršku i volonterima Crvenog Križa te ostalim pomagačima. Premda su spasitelji (vatrogasci, policija, hitne službe) uvježbani za efikasno ponašanje u kriznim situacijama i njima je potrebna podrška i rasterećenje da bi se spriječilo profesionalno sagorijevanje.

U kriznim situacijama brišu se granice

Iako je njihov rad intenzivan i zahtjevan, naglašavaju da je ispunjen i pozitivnom energijom. - Kad se nakon napornog dana vratiš u šator, osjetiš da si radio nešto korisno. Brišu se granice koje inače postoje među ljudima, svi imamo zajednički cilj. Katastrofa zbližava ljude, izrode se pozitivni osjećaji i tada do izražaja dolaze dobrosusjedska pomoć i humanost, a obitelj i zajednica bolje se povežu – kažu.

Iako je iskustvo bilo naporno, volontiranje bi preporučile svakome. - U Crvenom križu mi se svidjelo što je internacionalnog karaktera, pruža mogućnost daljnjeg profesionalnog i osobnog razvoja te ima široku mrežu volontera - ističe Ivona dok Mirna napominje da je i za vrijeme studija volontiranjem stjecala praktično iskustvo. - Volontiranje služi za osobnu izgradnju. Osoba stječe nove vještine koje će moći iskoristiti i na poslu, a ni upoznavanje novih ljudi te razvoj novih prijateljstava nije zanemariv aspekt volontiranja - naglašava Ivona kojoj je prvo volontersko iskustvo bila pomoć prognanicima i izbjeglicama nakon rata.

Sve zainteresirane pozvale su da se jave u svoja gradska društva Crvenog križa, a psihologe, socijalne radnike i socijalne pedagoge da se pridruže timu za psihosocijalnu podršku. - Potrebna je samo dobra volja, motivacija za rad i želja za pomaganjem drugima – slažu se obje.