Vještica na Pričiginu
Pričigin je u petak prvi put ugostio jednu vješticu. Tim je riječima Jasen Boko najavio književnicu Slavenku Drakulić. Evocirana je tako etiketa kojom je prozivana ova najprevođenija hrvatska književnica.
Pričigin je u petak, predzadnje večeri pričanja priča, prvi put ugostio jednu vješticu. Tim je riječima Jasen Boko prepunoj kavani Bellevue najavio književnicu Slavenku Drakulić. Evocirana je tako etiketa kojom je prozivana ova najprevođenija hrvatska književnica, s više od stotinu inozemnih izdanja.
Spisateljsku je karijeru Slavenka Drakulić započela feminističkim temama - poznata je i kao jedna od prvih feministica s naših prostora - a poslije se bavila fenomenima zla i dobra, boli, zločina u ratu te doživljajem tijela. Živi na relaciji Švedska – Hrvatska a prije pedeset godina stanovala je u Splitu, gdje je došla je s deset godina i odselila nakon prvog razreda gimnazije. Na autorskoj večeri festivala priče prisjetila se tog vremena.
–Bilo je to doba nevinosti. U školi je bilo zabranjeno nositi najlonke, visoke pete i šminku. Morala sam biti do devet doma. Jednom sam zakasnila petnaest minuta i dobila plesku. Tužna zbog nepravedne i nezaslužene kazne, otišla sam od kuće i provela mjesec dana na Šolti s prijateljima. Tako se probudio moj buntovni karakter. Ta pobuna protiv autoriteta traje otad i nije nikad prestala a triska je bila prevrat - ispričala je književnica.
Stanovala je na današnjoj Općini a obitelj je stan dijelila sa sustanarima. Pregovarali su tako o loženju bojlera, odlazili kod susjeda na kolektivno gledanje San Rema a telefon se, naravno, nije imao. U dućanu za presvlaku botuna, koji je jedno od upečatljivijih sjećanja, popravljale su se dragocjene najlonke i prišivala boja na botune.Nije smjela sama u kino i na kupanje jer je bila žensko a najradije je išla u knjižnicu i čitala. To joj je i do danas ostala najdraža aktivnost.
Nakon prepričavanja mladenačkih sjećanja Slavenka Drakulić odgovorila je što se promijenilo od 1984. i knjige Smrtni grijesi feminizma. –Iako se više ne tiska a često spominje, ova knjiga aktualna je nažalost i danas. Više nema sustavne emancipacije, žene imaju pravo glasa, nasljedstva i deklarativno se dijele poslovi uz jednake plaće. Međutim, patrijahalni model prevladava te se žene danas moraju i dalje boriti za svoja prava.– Konzervativnije smo društvo više nego ikad - tim je riječima efektno pričiginski petak privela kraju.