Vis je dobio BESU

Mnogi od vas sigurno su čuli za izraz daj besu, osobito ako ste rođeni u Splitu i okolici gdje se taj izraz koristi kao sinonim za daj pet, a riječ je o izrazu popraćenom gestom kojima se nešto potvrđuje. Neki od vas možda ne znaju da je sama riječ besa albanskog podrijetla i u etimološkom smislu označava časnu riječ. Upravo časna riječ stoji iza životne vizije Marice Grgurinović, kazališne redateljice koja je, unatoč sigurnosti posla koji je uspješno obavljala u Splitu i Kaštelima, odlučila baciti kocku i prijeći s kopna na otok, točnije na otok Vis, gdje je 2013. s dvije kolegice osnovala kazalište simboličnog naziva BESA.

Pokretačku snagu BESE čine tri različite stvaralačke energije: kazališna redateljica Marica Grgurinović, dramaturginja i glazbenica Ana-Marija Fabijanić te plesačica Anite Čanadi, čiji su slični afiniteti i umjetnički ukus bili dovoljan motiv da odluče zajedno osnovati kazalište.- Okupile smo se radeći svoj prvi autorski projekt Čistilište, Vizualno putovanje u Sada u Kaštelanskom kazalištu te vrlo brzo shvatile smo da želimo zajedno raditi upravo takav tip kazališta, koji u programima ističe Umjetnika-Autora te vizualni tip kazališta koji nadilazi jezične barijere, koristi jezik simbola, podsvijesti, mašte, jezik djece. Zato je puni naziv naše umjetničke organizacije autorsko-vizualno kazalište BESA - otkriva nam je Marica specifičnost njihova djelovanja. Tu priča ne završava, nego tek počinje jer kazalište je samo jedan od okvira unutar kojih BESA ostvaruje svoju misiju.

Naime, kazalište BESA začetak je društveno odgovorne umjetničke kolonije na Visu koja se dijeli na kazalište i ekologiju kao dva važna područja djelovanja. Svaki od tih područja ima dva važna dijela: produkciju i edukaciju. Kako smo doznali od Marice, na području ekologije zasad su učinili malo jer, kako sama kaže, još traže mjesto na Otoku gdje bi pokrenuli takve stvari.
Zašto se baš odlučila na otok i konkretno na otok Vis kao mjesto ostvarenja snova, otkriva jednim sasvim autentičnim mišljenjem. - Povezivanje ekologije i kazališta put je prema novom načinu života, drugim riječima, zarinuti vlastite ruke u golu zemlju da bi narasla biljka koju ću pojesti jednako je kreativno kao i stvoriti kazališnu predstavu koja će me odvesti u katarzu. Jedno nadopunjava drugo. Pitanje je stava, načina života. To BESA želi postići.

Premda ističe da je Vis njezina velika osobna ljubav i mjesto kojem se uvijek vraćala, Marica ipak priznaje da su se nakon godinu dana života na otoku rasplinule prethodne romantične predodžbe. - Ovdje ne možeš ništa planirati dugoročno jer ti svakog dana priroda poručuje da ništa nije stalno ni konačno. Zbog toga razumijem i smatram na neki način točnom tu tvrdu, tromu, zatvorenu otočku narav. Jako je puno ljudi dolazilo na otok sa sjajnim idejama, jako puno njih otišlo je a da se ništa od toga nije ostvarilo. Zato su skeptični. S druge strane, na otok dolaze ljudi s kopna, mahom mlade obitelji, žele bolji i kvalitetniji život. Mladi otočani odlaze na kopno po iskustvo, po znanje, pa se vraćaju. Te nove ideje otočana i došljaka uspijevaju pomicati granice, ali polako - realistična je Marica koja smatra da u sociološkom smislu to nisu jedine barijere života na otoku. - Vjeruju da sve treba biti servirano besplatno, zadovoljavaju se s vrlo površnim i ograničenim razinama kvalitete. Otočani nikad, ama baš nikad, neće prihvatiti došljake kao svoje i, pobogu, ta suluda mržnja Visa i Komiže, još nisam shvatila zašto - iskrena je Marica koja zaključuje da je Vis kao grad u malom, osim što si stalno izložen budnom oku male sredine.

Unatoč svim gore spomenutim barijerama, BESA je u području svog djelovanja već učinila mnogo. – Održali smo prvi kazališni kamp Skok u Vis 2013, a drugi BESA kazališni kamp održat će se ovog kolovoza. Usto, raznim edukacijskim projektima educiramo stanovnike Visa o kazalištu (zahvaljujući nama, neka otočka djeca prvi su put u životu otišla u pravo kazalište), imali smo svoju prvu premijeru Slikovnica od pidžame, autorski projekt Ana-Marije Fabijanić, organizirali smo izložbu njezinih ilustracija i objavili knjigu njezine poezije pod istim imenom - ponosno ističe Marica.

Kazališni kamp zamišljen je kao trajni međunarodni projekt na Visu, a nakon faze stabilizacije BESE eventualno i na drugim otocima. Osnovna ideja je, kako kaže Marica, omogućiti ljudima da rade na sebi koristeći kazališne metode, a to im je omogućeno kroz radionice koje se održavaju u samom kampu i na javnim površinama, u kojima se na jedinstven način prožimaju život i umjetnost u sinergiji svih faktora koji čine naš zacementirani integritet, a koji ga u Kampu stalno izlažu novim situacijama. Sudionici su, objašnjava ona, prisiljeni da istražuju Otok u sebi i otok oko sebe na kreativan način, koji zahtijeva da iziđu iz zone komfora i skoče u Vis, riskirajući da im se pomakne tlo pod nogama. U povratku će barem biti lakši i punih baterija moći nastaviti svoje osobno putovanje.
- Neki koriste jogu, meditaciju, druge umjetničke prakse, mi koristimo kazalište za to - napominje Marica i dodaje da je kamp otvoren svima, bez obzira na dob, prethodno iskustvo i predispozicije. - Ne trebate biti glumci da bi došli u kamp ali, ako hoćete izvoditi, mi ćemo vam u tome pomoći. Jedino što vi trebate jest usuditi se. I odreći se nekih komoda u životu jer život u kampu znači spavanje u vrećama za spavanje, zajedničke obroke i zajednički intenzivni rad u radionicama - zaključila je Marica.

Traju prijave za BESA kazališni kamp 2014.
Ovogodišnji kamp održava se na Visu od 17. do 31. kolovoza, prijave traju do 1. kolovoza a posjetitelje očekuje bogat program: 6 različitih kazališnih radionica, joga, izložba, prezentacija knjige, predavanja o ekologiji, sajam otočnih proizvoda. - Planiramo još neka događanja koja ne smijem još objaviti... U svakom slučaju, bit će uzbudljivo - saznali smo od Marice.

Treba napomenuti da se kazalište BESA zasad uglavnom financira vlastitim sredstvima, što Marica smatra logičnim i poštenim, s obzirom na to da se tek moraju dokazati radom i postignućima. Problem nastaje kad oni koji odlučuju o raspodjeli novca razmišljaju na način mogli su dosad bez naše pomoći raditi, mogu i odsad - svjesna je Marica problema, no to ih ne demotivira da nastave.
- Nismo profiteri. Zato je i sudjelovanje u kampu u odnosu na druge slične inicijative financijski povoljnije. U kampu imate smještaj, hranu i radionicu. Trebate samo doći na Vis - rezolutna je Marica, pri čemu napominje da, po pričama koje dopiru do nje, edukacija u ljetnim intenzivima različitih praksi iznosi više nego cijeli njihov paket (radionica+smještaj+hrana). - Koji je smisao biti dostupan samo onima koji imaju novaca? One male treba podržati, dati im poticaj, raširiti im krila- objašnjava filozofiju i politiku kazališta BESA.

- Zainteresirani se mogu prijaviti na sudjelovanje na radionice tako što će na internetskoj stranici besa.hr pronaći radionice koje im odgovaraju, ispuniti prijavnicu i poslati je na mail [email protected]. Možete doći na 7 ili 14 dana. Ako ne možete doći, a sviđa vam se ideja, proširite vijest drugima koje bi zanimalo doći u Kamp. Svaki dobar glas nam dobro dođe - objasnila je Marica. 

Ono što je najvažnije, na kazališni kamp dobrodošli su svi ljudi dobre volje, a ako ima i onih koji to nisu, kamp će ih udobrovoljiti.