Urban ne ostavlja ravnodušnim
Polarizirana mišljenja teško mogu promijeniti činjenicu da je Urban jedan od najznačajnijih hrvatskih glazbenih umjetnika. Kvalitetnom live izvedbom u klubu Quasimodo Urban i Četvorka opravdali su očekivanja.
Izvođaču kao što je Damir Urban zaista nije potrebna specijalna najava, stoga je uzaludno trošiti riječi na hvalospjeve upućene sjajnim albumima iz devedesetih, stvorenima nakon raspada legendarnog Laufera. Njegovo ime već je odavno poznato i popraćeno pozitivnim ili negativnim prizvukom među glazbenim kritičarima, obožavateljima, stranim izvođačima, ljubiteljima alternativnog zvuka, nadobudnim pjesnicima, pseudointelektualcima, hipsterima i laicima čije znanje o rock-muzici ne seže dalje od AC/DC-a i Metallice. Šalu na stranu, polarizirana mišljenja teško mogu promijeniti činjenicu da je ipak riječ o jednom od najznačajnijih hrvatskih glazbenih umjetnika, koji malo koga ostavlja posve ravnodušnim – neovisno o preferencijama.
Rasprodane ulaznice za subotnji koncert u Quasimodu očiti su indikator velikog interesa publike, a Urban i Četvorka kvalitetnom live izvedbom opravdali su očekivanja. Svakoj kompoziciji prilaze dovoljno suptilno, uvažavajući sitne detalje, teksture zvuka i prostor. Međutim, to nikako ne znači da je žestina pjesama postala sekundarna značajka u izričaju. Bend posjeduje izvanredan osjećaj i kontrolu nad dinamikom koja je rezultirala cjelovitim iskustvom, popraćenim Urbanovim ekspresivnim glasom, artističkim senzibilitetom i upečatljivom poetikom. Naizgled slobodna igra riječi satkana je od prenesenih značenja i mnoštva lebdećih stilskih figura, formirajući apstraktne slike koje ocrtavaju egzistencijalnu tjeskobu – nemir, čežnja, patnja, ljudsko stanje, beskonačno kretanje čestica i nepregledno prostranstvo svemira motivi su koji se provlače i nezaustavljivo pomiču vođeni vlastitom nedokučivom logikom.
Inspiracija koju je Urban pronašao u radovima književnika Milana Kundere iskristalizirala se na prošlogodišnjem EP-u nazvanom upravo Kundera. Ako je suditi po općenitoj kvaliteti ovog mini-albuma i pjesmama kao što su Atom, Dajem vuka i Kasno je za ljubav, obožavatelji imaju razloga nadati se da će nadolazeći LP zasjeniti njegov cjelokupan opus iz novog milenija. Osim novih pjesama, na repertoaru su mjesto pronašle i starije uspješnice – između ostalih i fantastični hit iz devedestih Robot, u kojem se konceptu dehumanizacije pridaje ljudski pečat, zatim Nebo, pulsirajućim disco-punk ritmovima i eteričnim refrenom, te nježna introspekcija na Odlučio sam da te volim. Nasljeđe Laufera nije ostalo zanemareno, pa je bend publiku oduševio baladom Budi moja voda.
Srećom, nastup nije samo sadržavao visoku razinu profesionalnosti, kakva se uostalom od Urbana i očekuje, već je svaka pjesma zaživjela u svom organskom kontekstu, prožeta emocijama, maštom, kreativnošću, tajnom i neuhvatljivim muzama koje Urbana proganjaju i tjeraju na proces stvaranja.