Upoznaj Split prije Splita

Pisati o povijesti uvijek je poseban izazov – time povijesti dopuštamo da ispliva u sadašnjost. A ni budućnost ne možemo graditi ako ne znamo tko smo bili, što smo radili i kako smo živjeli u prošlim vremenima. U tom smislu povijest zaista jest učiteljica života a priliku da se počnemo s njom bolje upoznavati dobili smo istraživanjem arheološkog nalazišta Ad basilicas pictas u centru Splita.

Arheološki nalazi potvrđuju postojanje naselja iz vremena prije gradnje Palače

Lokalitet Ad basilicas pictas predstavlja veoma značajan antički, starokršćanski i srednjovjekovni locus između Palače i Salone. Nalazi se u splitskom kvartu Manuš, u blizini raskrižja Bihaćke, Vukovarske i Ulice Domovinskog rata. Splićanima će svaku dilemu riješiti informacija da je riječ o lokalitetu zbog kojeg su pomaknute autobusne stanice na općini i za koji se svi pitaju što se tu toliko kopa.

Arheološki nalazi detektirani na širem području Manuša govore o kontinuitetu života i gustoj naseljenosti od rane antike (1. i 2. st. n. e.) te potvrđuju postojanje naselja iz vremena prije gradnje Palače. Naziv lokaliteta potječe iz povijesnih izvora u kojima se označava položaj srednjovjekovne crkve sv. Andrije. U kronici Tome Arhiđakona Historia Salonitana crkva je nazvana i slikanom (quae dicat picta). Postavljanje željezničke pruge i gradnja prvih vila na Manušu od kraja 19. stoljeća označili su uvod u devastaciju tog danas potpuno urbaniziranog prostora a, zahvaljujući povijesnim mijenama, na ovom su lokalitetu prisutne karakteristike triju arhitektonskih faza: starije antičke, starokršćanske i srednjovjekovne.

Na istoj lokaciji antička koncertna dvorana, bazilika, samostan i najstarija krstionica u Splitu

Još u prvim arheološkim istraživanjima što su ih 50-ih godina 20. stoljeća poduzeli Duje Rendić Miočević i Branimir Gabričević za Arheloški muzej u Splitu, a zatim i Tomislav Marasović u ime Urbanističkog zavoda za Dalmaciju, uočeni su arhitektonski ostaci starije antičke građevine. Njezinu su moguću funkciju odredila istraživanja Franka Oreba i Tajme Rismondo Čalo iz 1997. Položaj i dimenzije pronađenih ostataka zidne konstrukcije ukazuju na mogućnost da je riječ o odeonu, građevini u kojoj su se izvodile glazbene i recitatorske priredbe. Sličan je teatru, ali je bio natkriven radi akustike. Promjer mu iznosi oko 30 metara što nam pomaže da predočimo veličinu građevine i potvrđuje pretpostavku o postojanju naselja na ovom području prije Palače. U vrijeme izgradnje starokršćanskog sakralnog kompleksa antička građevina već je bila u ruševinama.

Na temeljima antičkog sloja nastao je starokršćanski bazilikalni sklop koji se sastojao od dvije bazilike s krstionicom i pomoćnih prostorija koje su služile za odvijanje liturgije. Ostaci kasnoantičkih zidova i devastirana mozaična podnica daju naslutiti da je kompleks možda obuhvaćao samostan i gospodarski sklop. Na to upućuju ulomci kuhinjskog posuđa i rimske provincijalne keramike. Starokršćanski kultni centar najvjerojatnije je uništen početkom ili sredinom 7. stoljeća pri nasrtajima Avara i Slavena. To potvrđuje i sloj paljevine u razini poda crkava pronađen na cijeloj površini lokaliteta.

Krstionica je bila veliko otkriće arheoloških istraživanja 1997. godine, započetih nakon građevinskih radova koji su dobrim dijelom uništili dio lokaliteta. Zahvaljujući prosvjedu stručne javnosti i zabrani Konzervatorskog odjela u Splitu, radovi su obustavljeni te su odmah započela revizijsko-zaštitna istraživanja. Ova najstarija krstionica na Splitskom poluotoku pronađena je u uglu koji zatvaraju sjeverni zid južne i zapadni zid sjeverne bazilike. U prvim stoljećima kršćanstva, prema djelima sv. Pavla Apostola i Tertulijana, krštenje se obavljalo uranjanjem u vodu, zbog čega se u crkvama tada gradila posebna prostorija sa zdencem za krštenje, tzv. piscinom. S obzirom na sačuvane temeljne zidove može se pretpostaviti da je krstionica oslikanih bazilika bila građevina kvadratnog tlocrta. Krsni je zdenac u obliku križa upisanog u kvadrat. Iznenađuje u izvornome obliku sačuvana oplata zdenca od finog egipatskog alabastera.

Turci poharali u 15. ili 16. stoljeću, a Hrvati u 20. stoljeću ogradili i zatrapli u smeću

Na prostoru sjeverne starokršćanske crkve pronađeni su pleterom ukrašeni ulomci crkvenog kamenog namještaja predromaničkih stilskih obilježja. Oni svjedoče o obnavljanju sakralne funkcije na lokalitetu, i to u ranom srednjem vijeku, od 9. do 11. stoljeća. Radi se o već spomenutoj crkvi sv. Andrije uz koju povijesni podaci spominju crkvu sv. Ivana (Evanđelista) i srednjovjekovnu samostansku cjelinu. To upućuje na pretpostavku o kontinuitetu tradicije samostana još od starokršćanskog vremena. Prema arhivskim podacima ove su crkve - koje zajedno čine kompleks oslikanih crkava - stradale za vrijeme turskih provala krajem 15. ili početkom 16. stoljeća te više nisu obnavljane. Nakon toga polako se gasi sakralna funkcija ovog lokaliteta. Nisu sačuvani vidljivi tragovi srednjovjekovnih građevina, a ni ostaci plastike. Ostaju nam tek zapisi u povijesnim izvorima koji ovo područje nazivaju Ad basilicas pictas.

Nakon arheoloških istraživanja 1997. obavljeni su konzervatorski i restauratorski radovi.  Ideja je bila da se arheološki nalazi prikažu u sklopu građevine koja je u budućnosti trebala biti izgrađena na tome prostoru. Od tada pa sve do danas ono što je trebalo biti privremeno rješenje postalo je trajno: krstionica i nalazi oko nje propadaju unutar prostora između parkirališta i stambenih zgrada, zaštitna je konstrukcija probijena, a krsni je zdenac obrastao travom. Cijelo područje okruženo je željeznom ogradom bez ikakvog natpisa ili znaka da se tu nalazi vrijedan arheološki spomenik. Još više zapanjuje činjenica da lokalitet ima jedino funkciju odlagališta smeća.

Preostaje nam pričekati iduću fazu istraživanja i odluku konzervatora i nadati se da će najnoviji nalazi, kao i oni stari, potaknuti nadležne organe i institucije na brigu o svjedocima naše prošlosti.

U 2014. otkrit ćemo da li je ispod glavne ceste antički amfiteatar

Najnovija arheološka istraživanja rađena su zbog gradnje centra Bonačić. Naime, prilikom samog zahtjeva za gradnju, investitor je po zakonu morao odraditi arheološka istraživanja te ih financirati jer se pretpostavljalo da se antička faza nastavlja na oslikane bazilike. Pretpostavke su se pokazale točnima, a o tome smo razgovarali s Anitom Penović, voditeljicom istraživanja. - Našli smo antičku arhitekturu kružnog ili elipsastog oblika velikih dimenzija, za sada unutrašnjeg promjera oko 46 metara, što pokazuje monumentalnost gradnje i građevine. U sljedećoj fazi istraživanja, koja će vjerojatno početi u siječnu iskopima na istočnom dijelu prometnice, točno ćemo znati radi li se o amfiteatru ili nečem drugom - rekla je Anita.

Od artefakata su pronađeni novčići iz Konstantinovog doba, s početka prve polovine 4. stoljeća, ulomci keramike, stakla te nešto kamenog materijala. Iz srednjovjekovne faze potječe jedan grob s devet ukopa, a otkriveni su i ostaci austrijske ceste.

- Zidovi su konzervirani i, nažalost, moraju se zatrpati jer se prometnica mora vratiti u prvobitno stanje. Bilo bi odlično kada bi se napravila izložba nalaza, a ako se to ne realizira, objavit će se rezultati u članku ili monografiji, što nalazi možda i zaslužuju - mišljenja je Anita. Ističe da bi bilo idealno kada bi se ovaj nalaz prezentirao skupa s oslikanim bazilikama, no to je dugoročan proces koji iziskuje investicije, te suradnju Grada i Ministarstva kulture s privatnim vlasnicima.