Umjetnički Cluedo u Galiću

Otvorenje izložbe Koga treba ubiti da bi dobili, koja bi se mogla okarakterizirati kao umjetnički Cluedo, nekonvencionalnog dvojca, akademskog kipara Vojina Hraste i akademske slikarice Tine Vukasović, održalo se u petak 28. listopada u 20 sati, u Salonu Galić u splitskoj Marmontovoj ulici.

Izložba koja je izašla iz igre

Prije samog početka izložbe, na „mjestu zločina“ (ograda sa žutom trakom simbolično se nalazila ispred galerije), skupila se nekolicina ljudi, koja je htjela pogledati o čemu se radi, no sva su svjetla bila ugašena, te je na vratima galerije stajao natpis Zatvoreno. - Umjetnik je otišao, odnio sve eksponate – našalio se jedan posjetitelj. U točno osam sati izašli su iz zadimljene galerije kustosica Lana Beović, koja se zajedno s Ivanom Vukušić brinula za kustoski dio posla, te nakon nje Vojin Hraste i Tina Vukasović. Kustosica je u kratkom govoru najavila da je riječ o nepretencioznoj ambijentalnoj instalaciji u kojoj je sve izašlo iz igre.

Potraga za zločinom

Nakon toga Vojin i Tina podijelili su kuverte u kojima su se nalazili podaci o počinjenom zločinu i potencijalnim ubojicama. Prije samog ulaska Vojin Hraste rekao je da moramo odgonetnuti koja je od osoba počinila zločin. Na početku samo stariji ljudi, a kasnije i ostali, počeli su u velikom broju ulaziti u zadimljenu galeriju u kojoj se na ulazu, pored svjetlećeg citata Oscara Wildea, Svakom zločinu prethodi neka glupost, u skladu s atmosferom skore Noći vještica, simbolično dijelio koktel Bloody Mary. Zbunjeno mnoštvo izgubljeno se kretalo galerijom gledajući s jedne strane ambijentalnu izložbu, a s druge prateći tragove i pokušavajući odgonetnuti koja je osoba počinila zločin. Detektor laži, nož u vazi, stari pisaći stroj, pištolj u frižideru punom banana zamotanih u aluminijsku foliju, soba s dokazima, umjetne zmije, samo su neki od eksponata koji su nevjerojatno podsjećali na američke kriminalističke TV serije CSI: Miami i Mentalist. U jednoj od soba nalazili su se samo predmeti s mjesta zločina, zajedno sa slikama osumnjičenika, u jednoj su se izmjenjivala pitanja na zidu video projektorom: Može li netko potvrditi vaš alibi? Zašto mislite da vas je netko pratio te večeri?

Zločin bez krivca

Tina Vukasović rekla je da je ovo prva njezina suradnja sa Hrastom, da je prvotna ideja bila transformacija profesionalnog umjetničkog odnosa u onaj nalik tužitelju i okrivljeniku te prikazivanje ozbiljne teme i interakcije na humorističan način. Vojin Hraste je nastavio: - Nitko nije kriv. Samo smo htjeli napraviti kvalitetnu interakciju i da se ljudi zabave.

Gdje ima dima, ima i vatre

Da izložba nipošto ne ostavlja ravnodušnima, potvrdili su brojni, raznoliki komentari posjetitelja, od ljudi koji nisu ništa razumjeli, do onih koji su komentirali da su Tina i Vojin ovom izložbom donijeli svježinu u ovaj grad.
Jedna je posjetiteljica tako komentirala: Gdje ima dima, ima i vatre. Drugi je posjetitelj pak rekao: - Kičerica. Malo su otišli predaleko. Druga je pak posjetiteljica komentirala da je zbunjena i da mora prespavati da bi nešto više rekla, a među komentarima našao se i ovaj: - Zaintrigirali su me. Svidjela su mi se svjetla. Mislim da izložba govori o puno većim stvarima nego što se misli na prvu, o osobnoj potrazi za identitetom u zbrkanom i nejasnom svijetu. Zbog toga mi se čini da su dim ubacili.

Umjetnost se uvijek nalazi na tankoj granici između nečeg banalnog i svakidašnjeg s jedne strane i nečeg nevjerojatnog, nečeg što je ispred svog vremena s druge strane. Tina i Vojin svakako su donijeli nešto što se ne viđa svaki dan – interesantnu igru koja je zahtijevala aktiviranje posjetitelja, a ne samo pasivno promatranje te maglovitu potragu za odgovorom kojeg, kao u Kafkinom Procesu, praktički nema.

Izložba je otvorena do 9. studenog.