Couchsurf do černobilske nuklearke

 U srijedu, 26. kolovoza, u Klubu Zona dva su splitska couchsurfera, Jakov Kusić i Igor Tomić, predstavili iskustva s nedavnog putovanja u Ukrajinu, i to uz 80 minuta dinamičnog predavanja uz popratne fotografije.
– Dva su razloga za Ukrajinu: imali smo desetak dana slobodnih pa nam je bilo taman, a i to je domovina Hajdukovog igrača Artema Milevskog – objasnio je Igor na početku da bi zatim nastavio s prvom od dviju cjelina na koje su podijelili predavanje. U prvom su se dijelu tako usmjerili na detalje iz svakodnevnog života Ukrajinaca, s naglaskom na politiku, a drugu su posvetili zoni oko černobilske nuklearne elektrane koja je prije katastrofe bila poznatija pod imenom Nuklearna elektrana Vladimir Iljič Lenjin.

Razočarani smo novom vlasti, ali nemamo više energije za prosvjede

– Ispijali smo kavu na Majdanu (Majdan nezaležnosti -Trg nezavisnosti op. a.) di je prije godinu i po' dana poginulo oko 100 ljudi. Tu su spomenici poginulima, tu neboderi sa kojih su pucali snajperi... – komentirao je Igor fotografiju kijevskog Trga.
U Kijevu se, istaknuli su više puta tijekom predavanja, i ne osjeća da je rat u zemlji, u drugim je gradovima puno gore, što im je opisala jedna od domaćica kod koje su boravili, a koja dolazi iz Mariupolja. – Kijev je više-manje normalan grad – sažeo je Jakov.

Primijetili su jačanje nacionalizma, što ima za posljedicu osjećaj jedinstva među stanovnicima, ali i pojavu takozvanih crnokošuljaša, pristaša ekstremne desnice. – Popularan je pozdrav Slava Ukraini! Herojam slava! (Slava Ukrajini! Slava herojima!) koji je ekvivalent našem pozdravu Za dom spremni i koristi ga sve popularnija desnica – objasnio je Jakov.

Upoznali su Irinu i Katiju, mlade novinarke koje su izvještavale s prošlogodišnjih prosvjeda proruskih aktivista, i one su ih uputile u dnevnopolitičku situaciju u državi. – Razočarani smo novom vlasti, ali nemamo više energije za prosvjede – rezimirale su učinak godinu dana Porošenkove vlade.

Jedan od uzroka očajnog standarda u Ukrajini svakako je i rastrošnost bivšeg predsjednika

Realnost i perspektivu mladih u Ukrajini ilustrirali su na primjeru drugih domaćina kod kojih su couchsurfali – Elena i Misha, oboje visokoobrazovani informatičari, mogu zaraditi između 3200 do 4800 grivnji mjesečno (1000 - 1500 kuna). Indikativan je i podatak da je njihova vodička kroz Černobil radila kao asistentica na fakultetu za plaću od otprilike 1400 kn. Osim niskih primanja, mlade Ukrajince koji žele emigrirati sprečava i nedostatak vize. – Stvarno možemo bit sretni u Hrvatskoj, imamo puno opcija – komentirao je Igor.

U skladu s ukrajinskim standardom, na projektoru su se vrtile fotografije primamljivih jela iz restorana, kojima se cijena kretala ispod 10 kn. – Mi smo pet puta dnevno išli u restorane – rekao je Igor.

Naveli su i podatak da u Ukrajini trenutno koegzistiraju Milicija (koja se gasi) i Policija, osnovana nakon promijene vlasti. Kako je Milicija bila poznata po korupciji, rekao je Igor, vlast se željela osigurati da i Policija ne poprimi tu karakteristiku stimulativnim plaćama od 3000 kn.

Jedan od uzroka očajnog standarda u Ukrajini svakako je i rastrošnost bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča, kojoj građani mogu svjedočiti posjetom njegovoj ekstravagantnoj rezidenciji u mjestu Mežihirija. Igor i Jakov također su posjetili lokaciju koju Ukrajinci među sobom nazivaju Muzej korupcije. – Prošli smo gomilu zemalja, ali ni jedno mjesto po raskoši ovome nije do kolina – rekao je Igor, a tu tvrdnju ilustrirali su fotografijama raskošnih vila i prekrasne prirode u kojoj se ističu umjetni slapovi. U sklopu rezidencije nalazi se i zoološki vrt u kojem su najbrojniji nojevi.

Za razgledavanje su morali iznajmiti bicikle – Nemoguće je proć pješke imanje – kaže Jakov, a količinu kvadrata koje si je zapasao bivši predsjednik (trenutno u bijegu) najbolje ilustrira da su s jednog kraja na drugi, uređenom cestom, pedalirali preko jednog sata.

WC papir s Putinovim portretom

Jedna od raskošnijih vila kraj umjetnog jezera bila je rezervirana za Vladimira Putina, a osjećaje određenog broja Ukrajinaca prema ruskom predsjedniku možda najbolje ilustrira popularni suvenir koji su Jakov i Igor donijeli pokazati: WC papir s Putinovim portretom ispod kojeg piše, u slobodnom prijevodu, Putine, jebi se.

Prisjetili su se i avanture na putu do Mežihirije – u pubu, gdje je piva koštala 1.50 kn a kava samo kunu, usred dana doživjeli su bizarni susret sa skupinom Ukrajinaca koji su se međusobno sukobili zbog partije biljara i pokušali njih dvojicu uvući u raspravu, ali kad su shvatili da imaju posla s Hrvatima, maltene su se pobratimili. – Vjerojatno su mislili da smo se došli priključit dobrovoljačkoj jedinici – kaže Jakov i dodaje da u zemlji uopće nema turista, no zato se u Ukrajini se trenutno bori pedesetak osoba iz Hrvatske.

Nakon Kijeva, zaputili su se u Lavov. – Proputovali smo Srednju Ameriku u potrazi za dobrom kavom a na kraju smo je pronašli u Lavovu – rekao je Igor i dodao da su u tom gradu cijene i 30 posto manje nego u Kijevu, što je ilustrirao računicom koja je rezultirala ciform od 8.50 kn za pizzu i pivo.
Svima koji se odluče potegnuti do Lavova preporučili su posjet restoranu Krivka, gdje na samom ulazu posjetitelja dočekuje naoružani stražar i traži odgovor na šifru Slava Ukrajini. Pogađate, za ulaz treba uzvratiti Herojam slava.

Kako je priroda pojela kuće...

Premda su se nedvojbeno zabavljali u Kijevu i Lvivu, glavni cilj njihovog putovanja bio je Černobil.
Da bi se došlo do mjesta najpoznatije eksplozije u Euroaziji, treba proći četiri kontrolne točke i ishoditi gomilu dozvola, za koje se nakupi cifra od oko 1000 kn, ali se couchsurferski dvojac uspio izdati za Ukrajince i proći višestruko jeftinije.

Samo područje oko Černobila podijeljeno je u dvije zone – u drugoj zoni, radijusa 30 kilometara, ekvivalentna doza ionizirajućeg zračenja iznosi između 0.2 i 0.25 mSv/godinu, mjestimično do 0.4 mSv/godinu. Za ilustraciju, normalna količina u gradovima je cca 0.12 mSv/godinu.
Na tom je području dopušten povratak umirovljenicima i tu su smješteni građevinski inženjeri i radnici na novom sarkofagu za jezgru reaktora 4, ukupno oko 7 tisuća ljudi koji se rotiraju svakih 15 dana.

Fotografije koje su pokazali svjedoče o tome kako izgledaju gradovi kad je presječen život u njima. Doslovno – stanovnici Pripjata, grada udaljenog nekoliko kilometara od elektrane, morali su napustiti grad u roku od dva sata. – Zanimljivo je vidjeti kako to mjesto izgleda sada, nakon trideset godina, kako je priroda pojela kuće – pokazao je Igor šumu koja je nekoć bila ulica. Ispod guste naslage zelenila još se uvijek nalaze kuće u dva reda.

Da troje ljudi nije otvorilo ventile, došlo bi do druge eksplozije nakon koje bi Europa bila nenastanjiva

Vidljivi su i natpisi na trgovinama koje Igor i Jakov nisu propustili dokumentirati, uputivši prisutne u, prema njihovom mišljenju, najvažnije riječi u ruskom jeziku – пиво (pivo) i ресторан (restoran).

Pokazali su fotografiju spomenika vatrogascima i službenicima koji su poginuli sprečavajući još veću katastrofu. – Černobil je pokazao sve probleme SSSR-a – konstatirao je Igor i u kratkim crtama prepričao događaje koji su prethodili eksploziji u jutarnjim satima 26. travnja 1986. godine. Odmah nakon eksplozije reaktor su gasili vatrogasci, a svi koji su gasili krov preminuli su u sljedećih par dana od posljedica radijacije. No jezgra je nastavila goriti još nekoliko dana. – Da troje ljudi nije otvorilo ventile da bi voda kojom su pokušavali gasiti reaktor istekla, došlo bi do druge eksplozije nakon koje bi Europa bila nenastanjiva sljedećih sto tisuća godina – rekao je Igor.
Aleksej Ananenko, Valerij Bespalov i Boris Baranov, inženjer i dva vojnika koji su se javili za zadatak i otvorili ventile, preminuli su od posljedica radijacije.
– Reaktor je bio božesačuvaj sagrađen, prema današnjim standardima, skoro kao obična zgrada u kojoj je nuklearni reaktor – rekao je Igor.

Dimnjak reaktora nije imao ljusku, konstrukciju koja je sigurno poznata obožavateljima serije The Simpsons, i koja je postala svojevrsni simbol za nuklearnu elektranu. Reaktori 3 i 4 imali su obični dimnjak od cigle i betona.
Jakov je rekao da je od posljedica eksplozije indirektno nastradalo najviše ljudi u Francuskoj, jer za razliku od ostalih država nisu uništili usjeve koje je kontaminirao radioaktivni jod čiji se oblak nadvio nad Europom nakon eksplozije. Sreća u nesreći bila je u tome što što jod ima znatno kraće vrijeme poluraspada – svega osam dana, dok radionuklidi u okolici Černobila imaju puno dulji rok trajanja.

Preživjeli somovi su se razvili u dvometraše

Posebno je jeziv bio podatak da je sarkofag koji posljednjih gotovo 30 godina osigurava radioaktivnu jezgru dosta primitivno i brzo izgrađen i definitivno osjetljiv na potres, zbog čega se već nekoliko godina gradi novi – na udaljenosti od kilometra – koji će se za dvije godine početi tračnicama transportirati do mjesta eksplozije, a put će trajati godinu dana.

Dodatnu zabrinutost unosi i činjenica da se u blizini reaktora 4 nalazi najveći sovjetski radar koji je, slikovito se izrazio Jakov, trošio sedam puta više struje od Hrvatske, a bio je efikasan kao manji satelit. – Planiraju ga razmontirati jer ga ne smiju rušiti zbog reaktora. Dobit će puno para za metal – rekao je u šali.

Pozirali su i ispred hot spota – ali nije bila riječ o Wi-Fi-u. Visoka doza radijacije nije spriječila životinje da se nastane u Zoni dva, a jedna od najzanimljivijih pojava dogodila se u rijeci, gdje je izumrla većina vrsta a preživjeli somovi su se, zbog nedostatka konkurencije u hranidbenom lancu, razvili u dvometraše.
Došli su i do prve zone, gdje je ekvivalentna doza ionizirajućeg zračenja 1 mSv/godinu. Iza ograde koju su podigli radnici radeći u smjenama od 40 sekundi skače na 40 do 50 mSv/godinu, a lokacija na kojoj su se Igor i Jakov najviše približili reaktoru mjerila je „svega“ 5 do 6 mSv/godinu.

Norvežani se toliko raspojasao da su ga dekontaminirali dva dana

Za vrijeme svog boravka vidjeli su dvoje avanturista koji su se popeli na ringišpil, a vodička se prisjetila dva ekstremna slučaja – mladog Norvežanina koji je za 18. rođendan dobio za poklon putovanje u Černobil i toliko se raspojasao da su ga dekontaminirali dva dana, te Rusa Vanje, koji je pijan odlutao u nepoznatom smjeru pa su stotine vojnika krenule u potragu, da bi ga našli kako spava u jednom od napuštenih stanova. – Zato je u Černobilu zabranjen alkohol – poentirao je Igor.
Ni u Černobilu nisu propustili fotografirati hranu – ipak uvezenu.
Na izlasku su trebali proći tri testa na radijaciju i, ako je potrebno, dekontaminaciju koja se vrši jakim mlazom vode.

Sa našim primanjima možemo tamo odlično živjet, 50 kn rastegneš na cijeli dan a jedeš po restoranima

Nakon završetka izlaganja, došlo je vrijeme za pitanja iz publike, koja su se uglavnom odnosila na problematiku sigurnosti u Kijevu.
– Ratište je udaljeno koliko mi od Rima. Na Kijev nije pala ni jedna bomba, sigurnije je nego što je bilo u Splitu za vrijeme Domovinskog rata – rekao je Jakov i dodao da nigdje više ne postoji potpuna sigurnost od terorističkih napada, ali da je u Ukrajini sada stanje dosta smirenije. – Podjele su snažne, svi su se odvojili na svoju stranu. Ukrajina funkcionira bolje od El Salvadorea ili Hondurasa – objasnio je. – Promet je opasan, ali rat ne – dodao je Igor i nastavio: – Sada je idealno vrijeme za otići u Kijev koga zanima – prema Hrvatima su prijateljski raspoloženi a sa našim primanjima možemo tamo odlično živjet, 50 kn rastegneš na cijeli dan a jedeš po restoranima.
– Najjezivije mi je bilo vidjeti crnokošuljaše, pripadnike desnog sektora – otkrio je Jakov.

Na pitanje jesu li vidjeli puno Lada, odgovorili su da jesu, ali i da ima dosta najskupljih auta. – Velik je raskol po pitanju standarda. Valjda je to uobičajena situacija u tranzicijskim zemljama – zaključio je Igor.