Ju-go-pla-sti-ka
Gospodo, košarke je u Splitu bilo prije vas, a bit će je i nakon vas. Nisu Jugoplastiku pobjeđivali velikani, pa nećete ni vi, do jučer anonimni političari željni lake zarade.
Nekada davno, stariji će se čitatelji sjetiti, postojala je u Splitu jedna zanimljiva igra. Momci u žutim dresovima bez rukava trčali su po parketu između iscrtanih bijelih linija i dvije čudne konstrukcije koje su na svom vrhu imale metalni krug promjera 450-459 milimetara. Cilj je bio ubaciti loptu kroz taj krug i postići koš, po čemu je ta čudna igra dobila ime košarka.
Sve se manje ljudi sjeća momaka u žutim dresovima koji su u dvadeset godina pronijeli ime Splita diljem planeta i proslavili grad više no što će to za deset života učiniti ljudi koji danas odlučuju o sudbini njihova kluba. Sedmerostruki prvaci države, deseterostruki osvajači kupa i trostruki prvaci Europe na rubu su provalije iz koje nema povratka. Klub koji je na vrhuncu svoje slave i moći ravnopravno igrao s klubovima NBA-a, najjače lige na svijetu, a europske protivnike u najjačem europskom klupskom natjecanju nerijetko zamrzavao na -30, danas ne može pobijediti gotovo nikoga. Nakon devet odigranih utakmica u prvenstvu Hrvatske, nekada slavni klub ima svega tri pobjede. Uspjeli su izgubiti čak i od Darde, kluba iz malog pitoresknog mjestašca u Baranji kojem je to zasad jedina pobjeda u tekućoj sezoni.
Iako klub propada, izgleda da nikoga osim nekolicine zanesenjaka nije za to briga. Teško je objasniti zašto iz grada sa sto osamdeset tisuća stanovnika na utakmicu dođe toliko malo ljudi da bi ih i učenik prvog razreda mogao prebrojati. Letargija i nezainteresiranost publike donekle su i shvatljive. U gradu u kojem sve više ljudi ostaje bez posla, a cvjetaju kriminal i nepotizam, ljudima pored svakodnevnih problema nije stalo do sporta . No kako objasniti potpunu nezainteresiranost i nemar gradskih čelnika prema toj instituciji splitskog, hrvatskog i svjetskog sporta? Znaju li ti ljudi da se igraju poviješću, tradicijom koju je prepoznala i krovna svjetska košarkaška organizacija proglasivši ovaj klub najboljim europskim klubom u dvadesetom stoljeću? Dvadeset godina razne su struje udarale i uništavale klub, a sada im trenutna vladajuća garnitura želi zabiti posljednji čavao u lijes upornim izbjegavanjem teme sanacije. Tvrde da klub nije njihov problem i da se on neće spašavati gradskim novcem, ali problem ne vide u postavljanju stranačkih kadrova na izmišljene poslove u gradskoj upravi. Umjesto da shvate kako boljeg proizvoda nemaju i pomognu pri procesu preoblikovanja i privatizacije, nakon kojeg bi mogli napuniti i gradsku blagajnu, uporno sabotiraju svaki pokušaj dijaloga iniciran od nekolicine ljudi kojima je stalo.
Sve bi to bilo shvatljivo kada bi se Split mogao podičiti i drugim proizvodima koji su proglašeni najboljima u Europi. Ali u općem rasulu, kada su svi privredni simboli grada – poput brodogradilišta, Jugoplastike ili Dalmacijavina – uništeni, uništiti i sportski simbol grada bilo bi zaista previše. I dok si klub i Dalmacijavino nastoje međusobno pomoći raznim marketinškim kampanjama, vlasti uporno zatvaraju oči pred problemima koje su upravo one stvorile i ne pokazuju ni najmanju namjeru i želju da pomognu.
Gospodo, košarke je u Splitu bilo prije vas, a bit će je i nakon vas. Nisu Jugoplastiku pobjeđivali velikani, pa nećete ni vi, do jučer anonimni političari željni lake zarade.