U Vučinama je potencijal Zekana
- U prva dva albuma sam se skoncentrirala na ideju umiranja i ostavljanja traga, a Urlak je više istraživanje legendi - objasnila je svestrana umjetnica Sonja Gašperov na promociji svog trećeg strip albuma iz serijala Vučine.
Prošle je subote u Info zoni predstavljen treći strip album serijala Vučine svestrane splitske umjetnice Sonje Gašperov. Osim autorice, domaćinu Ivanu Svaguši pridružio se i urednik biblioteke 2x2, Vladimir Šagadin. Nakon dirljive Od kolijevke pa do groba i kriminalističke Nasljednik, Sonja je Vučine smjestila u podbiokovsko područje i ispričala fantasy horror Urlak.
– Svaki strip u serijalu je drugačiji, svaka priča je zasebna. Urlak je, za razliku od prethodnika, rađen prema scenariju, uz likovni pristup koji je drugačiji nego u prva dva albuma – rekla je Sonja. Tako je na naslovnici slika u akrilnoj tehnici, a sami strip bojan je kombinacijom laviranog tuša i obrade računalom, koja joj, kako je rekla, oduzme najviše vremena. Dodala je da joj je uz scenarij bilo jednostavnije prepustiti se crtežu, iako i rad bez scenarija, prema osjećaju, ima prema njenom mišljenju dosta prednosti.
– U prva dva albuma sam se skoncentrirala na ideju umiranja i ostavljanja traga, a Urlak je više istraživanje legendi – objasnila je Sonja. Rekla je da joj je ovo najmanje osobni strip do sada, premda je u priču ispreplela događaje iz života njenih predaka koje joj je majka prepričavala, a sama radnja odvija se u selu Bast, odakle joj je djed. Otkrila je i da je inspiraciju za strip dobila čitajući knjigu Put po Dalmaciji, povijesne dokumente o Morlacima i slušajući majčine priče o obitelji.
Šagadin je za svoju autoricu imao samo riječi hvale: – Sa Sonjom je sreća što je samostalna, vrijedna i marljiva. U Vučinama vidim potencijal u rangu Trondheimovog Zekana, i mislim da će biti zanimljivo promatrati kako će se svijet Vučina dalje razvijati – ne naziru se granice onoga što bi sve mogli postati – rekao je Šagadin.
Sonjina predanost radu je impresivna – umjesto ljetnih praznika, zatvorila se u stan i crtala i po 18 sati dnevno. Završene table u olovci slala bi uredniku, te ih, nakon što ih prokomentiraju, tuširala i obrađivala u računalu. – Nekad se previše zatvorim u svoj svijet i super mi je da mi tada netko sa strane pogleda radove. Savjet ne shvaćam kao negativnu kritiku, gledam na to kao na učenje – objasnila je Sonja kako funkcionira odnos urednik - autorica.
Dok još promovira posljednji album, autorica radi već na novim projektima – za MaFest planira objaviti Dnevnik čijih je 105 tabli objavila na Facebooku, uhvatila se autobiografskog stripa ali i slikanja. – Iz Dnevnika je proizašao strip Ključanice, kroz koji sam došla do odgovora na pitanje što sada želim raditi u slikarstvu, tako da ću se sada tome posvetiti – otkrila je Sonja.