U potrazi za Roverom

Nepravedno zanemareno drugo, vrlo kreativno, ostvarenje Davida Michoda (redatelj, Carstvo životinja), nudi posebnu sliku kolapsa društva u bliskoj budućnosti. Film pod imenom The Rover uglavnom je zanemaren zbog sporog odvijanja fabule i jer je jedan od glumaca Robert Pattinson (poznat po Sumraku), no u ovom je filmu uspio stvoriti lik koji nije nimalo nalik njegovu izgledu ni ponašanju. U ovoj distopijskoj drami, u kojoj se radnja odvija u zaleđu australskih pustinja, protagonist Eric (Guy Pearce), pokušava svim silama pronaći svoj automobil, koji mu je otela grupica pljačkaša. Među pljačkašima je bio i mentalno zaostali Rey (Robert Pattison), kojeg su ostali napustili na mjestu zločina nakon što je ranjen. Bijesni Eric pobrine se za naivnog Reya samo kako bi ga on doveo do kradljivaca automobila. Radnja je jako jednostavna, no kad se obraća pažnja na detalje unutar scena, otkriva se široki spektar informacija. Ovom filmskom analizom želim otkriti te informacije, kako bi ih gledatelji lakše uočili.

Misteriozni Eric

Na plakatu je napisana rečenica Boj se čovjeka koji nema što izgubiti (tagline plakata, slika 1.1). Ta rečenica savršeno opisuje Erica. Povučeni lik kojem ime gledatelji ne doznaju kroz film, jer se nikad ne spominje, nego jer je zapisan u odjavnoj špici. Bio je farmer i vjerojatno u vojsci, jer je vrlo vješt s oružjem, no u međuvremenu je bio i dva puta ranjen, zato mu je lijevo rame uvijek povišeno (slika 1.2). Imao je ženu, koju je upucao zajedno s njezinim ljubavnikom. U svijetu koji je takoreći propao, on svojim držanjem po strani preživljava već dugo vrijeme. Samac je koji ne gubi živce, nego kontrolirano i promišljeno preživljava dan za danom u svijetu u kojem vlada kaos. Ubija jer nema što izgubiti: Sve što sam mogao izgubiti, davno sam već izgubio.

Kroz cijeli film Eric ne odaje mnogo informacija o sebi, no na samom kraju gledatelji doznaju zašto. Pogođen smrću psa ljubimca, koji mu je predstavljao sve na svijetu, reagira bijesno na otimače. On traži svoj automobil, pod imenom Rover (što znači lutalica) jer je njegov pas lutalica u prtljažniku (slika 1.3). Bio je na putu kako bi pokopao svog mrtvog prijatelja dok mu pljačkaši nisu oteli automobil. Promjena u Ericovu liku ne može se uočiti jer očajnički pokušava zatvoriti vrata prošlosti kako bi bio u stanju krenuti dalje. Iscrpljen preispitivanjem zašto je svijet propao i kako se sustav srušio, njegov je izraz bez emocije. No, nazire se njegova dobrodušnost jer pomaže Reyu u procesu da se suprotstavi svom bratu. Rey je mentalno zaostao momak koji može preživjeti u vanjskom svijetu, no mora imati osobu koja se brine za njega i funkcionira samo ako mu se daju naredbe. No, što se više druži sa šutljivim Ericom, to više počinje razvijati vlastite stavove.

Propali svijet

Sudeći po izjavama dvadesetogodišnjeg Reya, koji se sjeća svijeta prije kaosa, kolaps civilizacije dogodio se unutar posljednjih desetak godina. Nikad se ne spominje što je uzrok tom kolapsu, no zna se da američki dolar vlada kao jedina valuta u svijetu, ljudi više nemaju nikakvih moralnih vrijednosti, policija i vojska nikome ne pomažu te se nikome ne smije vjerovati. Cijeli film djeluje kao da nije korišten pretjeran budžet kako bi stvorila ta oronula vizija budućnosti, nego se stvara dojam da su filmaši tek došli dokumentirati realni život.

Ako se posebno pazi, može se uočiti ogromna razlika prema drugim distopijskim filmovima. U ovom filmu gorivo se još uvijek uspijeva nabaviti, dok je ogromna nestašica vode, a tehnologiji nema ni traga. Inače je situacija obrnuta: kontrola je maksimalna, gorivo je odavno nestalo, a tehnologija se svela na učinite-to-sami princip. U ovom filmu, autoritet je počeo sumnjati u svoju svrhu, zato jer svaki građanin posjeduje oružje i više ne odaje poštovanje zakonu i redu. Trgovinom dominiraju Kinezi, a ubojstva su postala uobičajena pojava. Jedino se Eric još drži svojih principa iz starog svijeta. Kao lojalan prijatelj, osjeća se krivim za svaku žrtvu koju je ubio: Nemoj prestati misliti o životu koji si uzeo. To je cijena koju plaćaš, jer si ga uzeo. U toj se rečenici vidi kontrast razmišljanja naspram ostalima koji tvrde ...Ne mora sve imati nekakvo značenje.

Uz to se osjeća odsutnost ljubavi u ikakvoj formi. Ljubav kao takva izgubila je svaku vrijednost. Braća se ne vole, Ericova žena ne cijeni svoj brak i ne postoji prijateljska ljubav. Eric, u nadi da će dobiti informaciju gdje su otimači njegova automobila pobjegli, pita staricu koja se nalazi u jednoj kućici u kojoj borave ljudi iz cirkusa, je li vidjela u kojem su pravcu pobjegli. Ona ga učestalo pita kako se zove prije nego mu daje traženu informaciju (slika 1.4). Kako Eric ne želi odati svoje ime, ona ga je sama prozvala moja beba, time sugerirajući nestalu nježnost i ljubav u svijetu, koji dovede Erica do ruba suza. Veliki naglasak jest na tome da svaki lik svoje pitanje ponavlja najmanje dva puta. Prvi put upitani promatra reakciju pitaoca dok postavlja pitanje, a drugi put, jer upitani želi dokučiti koliko je ta informacija važna za osobu koja je treba. Svaka informacija zlata vrijedi, čini se. To dodatno otežava život u takvom društvu, gdje nitko nikom ne vjeruje, niti mu želi pomoći.

Izvanredni kadrovi

Snimateljica Natasha Braier (XXY, 2007.) koristi duge i nepomične kadrove kako bi gledateljima prenijela tjeskobnu realnost u kojoj se likovi nalaze. Iskorištava svaku priliku kako bi uhvatila beznadne širine mrtve pustinje i ceste koje zapravo ne vode nikamo jer se iz takvog stanja svjetskog kaosa ne može pobjeći, samo ga se može prihvatiti. Upravo ono što Eric cijelo vrijeme odbija. Njezini kadrovi puni su pješčane prašine, ujedno da bi stvorila taj sumorni ambijent, gdje nema čistog karaktera, ali isto tako da bi stvorila i neki vizualni identitet koji potvrđuje niskobudžetni status. Vizualni izgled filma podsjeća na Pobješnjelog Maxa (1979., slika 1.5), no što se tiče radnje i dojma, ta dva filma ne mogu biti različitiji. Braier svojim načinom snimanja kreira atmosferu gotovo poetičnog izričaja. Karakteri unutar filma nemaju veći autoritet naspram ogromne pustinje, tako da i sam gledatelj ubrzo prihvaća da su životi u tom svijetu bezvrijedni. Često ostavi kameru da snima lika dulje nego što je prosječan gledatelj voljan ga promatrati, no to je u svrhu proučavanja lika. Njihova istinska osobina izađe na vidjelo kada ostali likovi u filmu ne obraćaju pozornost na njih. Uz to, što duže kamera prati jednog lika, to daje veću mogućnost glumcu da briljira u svojoj ulozi, što Guy Pearce i Robert Pattison i čine.

Metafore i simboli

Većina filma odvija se u pustinji, pa u njemu nema pregršt simbola. Bitni su likovi i njihovo ponašanje. No, nekoliko simbola ipak se može primijetiti. Jedan od prvih upečatljivih kadrova, koji se duboko ureže u pamćenje, gledatelji kroz prozor birtije prate kako se automobil prevrne s jednog kraja na drugi a, da bi šok bio veći, scena nema zvuka (slika 2.1). Bitan element u tom kadru jest prozor koji se sastoji od tri dijela, dva kraća na krajevima i dulji u sredini. Taj prozor simbolički označava radnju filma. Početak i kraj filma kratki su te nabijeni adrenalinom i nasiljem, dok je sredina filma razvučena i u njoj nema kratkih kadrova. I automobil koji prolazi s desne na lijevu stranu sugerira da je Ericov automobil na kraju filma ključ za rješenje radnje, koja se do tada činila nerazumljivom. Rješenje koje se nalazi na kraju filma metafora je za sebe jer nije bitan postapokaliptični svijet, nego njegov krajnji utjecaj na društvo. Drugi simbol nalazi se na majici koju Rey nosi kroz cijeli film (slika 2.2). Na njoj je logo koji se sastoji od plavog i crvenog oblika, a ispod je natpis dynamic (engl. dinamičan op. a.). Taj logo ima pojednostavljeni oblik dva vola u trenutku kad se sudaraju glavama. To također skreće pažnju na odnose među likovima jer Eric i Rey drugačijeg su mišljenja i svjetonazora, no njihove razlike stvaraju dinamiku. Konačno, treći simbol uključuje individualno vjerovanje. Rey vjeruje u Boga i tvrdi da i njegov brat također vjeruje u Boga, no obojica ubijaju kad imaju priliku i to bez grižnje savjesti jer zapravo ne slijede Božje zapovjedi. Osim toga, Rey ima tetovažu Bude na lijevom ramenu, a tvrdi da vjeruje u katoličkog Boga, što je kontradiktorno (slika 2.3). Civilizacija više ne vjeruje ni u ništa i ni u koga, a to se vidi i na žrtvama u pustinji koje su nabijene na improviziranim raspelima (slika 2.4).

Šteta bi bila da ovaj film ne dobije pozornost koju zaslužuje, a ne dobiva je jer nije nalik današnjim brzim i adrenalinom nabijenim filmovima. Iako je spor i težak na momente, glumci su vrlo dobro prenijeli taj osjećaj turobne i bezlične budućnosti, s gotovo nikakvim rekvizitima, naoružani samo vlastitom intenzivnom glumom.