U potrazi za poslom
Preko telefona je čula posprdan glas: - Pa Vi ste već peta tajnica u zadnjih godinu dana. Shvatila je da će i ona nakon dvomjesečnog probnog roka letjeti s radnog mjesta.
Sanja, iako tridesetogodišnjakinja, odavno je već diplomirala na ekonomiji i bila na birou. Čekajući posao u struci, prihvaćala se raznih poslova. Bila je tajnica jedne staklorezačke privatne firme. Jednom je zbog fakture pozvala drugu firmu u Sinju i priznala da je nova na tom poslu. Preko telefona je čula posprdan glas:
- Pa Vi ste već peta tajnica u zadnjih godinu dana.
Shvatila je da će i ona nakon dvomjesečnog probnog roka letjeti s radnog mjesta.
Kad je u kancelariji obavljala svoj posao, upali su neki muškarac i žena, zaprijetili joj, ni danas ne zna da li pravim ili lažnim pištoljem, spomenuli neke dugove njenog direktora i zaplijenili telefon, faks, pisaći stroj i još nešto uredskog materijala. Ostavili su samo poruku na papiru direktoru: Lopove, kad vratiš dug, vratit ćemo ti uzeto!
Sutradan je došla na posao i zatekla sve na svom mjestu. Nekoliko dana kasnije, još pod šokom od prethodnih događaja, ponovno nije mogla doći k sebi. Išla je na tečaj njemačkog jezika i prije predavanja ostavila je u kancelariji neke kupljene stvari. Nakon blok sata, kancelarije, koja je bila napravljena od garderobe hotela, više nije bilo na tom mjestu kao ni njenih stvari. Konobar hotelskog restorana uručio joj je poruku: Sutra dođite na posao u skladište „Končara“ kod Diokoma. Kad je stigla nova kolegica na obuku, znala je da joj ostavlja svoj posao i da će i ona vjerojatno biti dva mjeseca, do sljedeće.
Novi posao tajnice bio je na crno, također dva mjeseca. Direktor ju je naganjao oko radnog stola, a cilj je bio spavaća soba, jer je kancelarija bila u privatnom stanu. Valjda zbog velike razlike u godinama a i poslovnih gubitaka, direktor je završio s infarktom u bolnici.
Sljedeći Sanjin posao bio je konobarenje u trećerazrednoj birtiji, opet na crno. Radila je do kasno u noć, a tada već ne bi bilo autobusa. Gazda se kavalirski nudio za prijevoz a onda iz noći u noć bio sve neugodniji i napasniji.
Jedne večeri put nije vodio prema njenoj kući, već je auto skrenuo na neki kolski put izvan naselja. Počela je vikati:
- Kamo me vodite?
- Večeras ćeš biti moja - odbrusi drsko.
- Ni mrtva - uplašeno ali odlučno odvrati Sanja.
E, pa vidjet ćemo!
Zaustavio je auto, izvukao je iz sjedišta i pokazao u pravcu nekog žicom ograđenog bunara ispod hrasta. Eno, tamo ću te ubaciti i tu će ti biti kraj! Napipala je kišobran u torbi i nezaustavljivo ga i naizmjenično udarala po glavi njime i rukom, pa se dala u bijeg između stabala u tamnu noć. Trčala je do iznemoglosti i ščućurena čekala svanuće.
Biografija autorice
Lidija Leskur rođena je 15. 07. 1953. Trenutno živi kao umirovljenica u Splitu. Objavila je dvije samostalne zbirke pjesama pod nazivom „Dok prolazi sve“ i „Ne ulazite bez poziva“, a zastupljena je u brojnim zajedničkim zbirkama poezije u Hrvatskoj i drugim zemljama, kao i u antologijskim zbirkama. U pripremi je zbirka duhovne poezije pod nazivom „Prebiranje“. Predsjednica je Umjetničke likovno-književne unije Vlaho Bukovac u Splitu i članica Matice Hrvatske.