U krajnosti o ljudskim pravima
Ironiju je cijeloj raspravi o ljudskim pravima dodala činjenica da se o pravima mladih osoba u Hrvatskoj nije posebno razglabalo - mladi su prava rođene i nerođene djece, ljudi prikovanih za bolnički krevet i seksualnih manjina stavili ispred svojih.
Koja su temeljna ljudska prava, mijenja li se njihova lista s razvojem čovječanstva i možemo li uopće govoriti o kategorizaciji ljudskih prava na ona temeljna i ona drugog reda: ovo su samo neka od pitanja kojih su se dotaknuli splitski studenti na drugom SveKuž-u, Sveučilišnom kružoku koji se održao u srijedu u prostorima Multimedijalnog kulturnog centra Split. U kružoku O ljudskim pravima sudjelovali su Tomislav Mamić, Tea Barač, Marko Župa, Hrvoje Bašić i Damir Barbir.
-Tema su današnje rasprave ljudska prava, a ja moram priznati da sam poprilično zbunjen tom temom. Ako promotrimo situaciju u Europi, sve ono što se ovih dana događa u Španjolskoj, Belgiji, Švicarskoj, pa i ovdje kod nas u Hrvatskoj, svjedoci smo kako govor o ljudskim pravima ide iz krajnosti u krajnost – uveo je prisutne u raspravu Bruno Petrušić, predstavnik udruge Split Misli, koja i organizira SveKuž.
Već u uvodnim riječima sudionika mogla se primijetiti nesigurnost pri pokušaju definiranja temeljnih ljudskih prava; iako složni u stavu da pojam ljudskih prava ima širok opseg, da ona prate evoluciju društva, te da je teško pronaći ona univerzalna i nepromjenjiva ljudska prava koja bi bilo moguće primijeniti na čitavo čovječanstvo, sintagmi temeljna ljudska prava svi su se vraćali tijekom rasprave. Do suglasnosti je došlo kod isticanja prava na život kao temeljnog ljudskog prava, no na površinu su isplivale razlike u shvaćanju pojma život i trenutka kada on započinje. Ovakva pitanja za sobom su povukla tematiku abortusa i eutanazije kao vječno aktualnu problematiku o kojoj je svaki pojedinac imao već formiran stav. Svjedok tome bila je publika od svega tridesetak ljudi koji su se pobrinuli da kružok ispuni svoju svrhu i potakne raspravu; pitanja i komentara iz publike nije nedostajalo – štoviše, izgledalo je kao da publika moderira raspravu i otvara teme koje su kod njih izazvale najviše zanimanja.
Posebno mjesto u raspravi zauzeo je nedavno izglasan belgijski zakon o eutanaziji za djecu, a studenti su se dotaknuli i još uvijek zanimljivog referenduma provedenog u prosincu, kao i sve popularnije tematike prava na izbor roditelja pri cijepljenju vlastite djece, dok su osobe s invaliditetom i njihova prava tek ovlaš spomenuti. Ironiju je cijeloj raspravi dodala činjenica da se o pravima mladih osoba u Hrvatskoj nije posebno razglabalo; možemo zaključiti da među mladima ili vlada zadovoljstvo kad su u pitanju njihova prava ili su pak toliko društveno osjetljivi da su odlučili staviti prava rođene i nerođene djece, ljudi prikovanih za bolnički krevet i seksualnih manjina ispred svojih.