Dom mladih devedesetih
Koliko se u posljednjih petnaestak godina promijenila svijest javnosti o Domu mladih i situacija oko zgrade koja više od trideset godina čeka svoju punu funkcionalnost pokazuje emisija emitirana 1996. godine...
Koliko se u posljednjih petnaestak godina promijenila svijest javnosti o splitskom Domu mladih i situacija oko zgrade koja više od trideset godina čeka svoju punu funkcionalnost pokazuje emisija emitirana 1996. godine na ondašnjoj Televiziji Marjan.
U emisiji su tada odbili gostovati predstavnici Grada Splita, a u studiju su sa voditeljem Brankom Nađvinskim sjedili arhitekt Frane Grgurević, projektant zgrade, Dražen Nikolić, dopredsjednik Hrvatskog vijeća mladih, Hrvoje Cokarić kao nekadašnji član udruge Nova hrvatska umjetnost te Dubravka Dujmović, vršiteljica dužnosti ravnateljice Sveučilišne knjižnice. Upravo se knjižnica tada spominjala kao izgledni budući stanar Doma mladih, no knjižnica je tek 2009. godine uselila u novu zgradu - na sveučilišnom kampusu na Visokoj.
- Kamen temeljac je postavljen 1975. godine, a 1979. godine Dom je stavljen u plan izgradnje za potrebe Mediteranskih igara iz kojeg je, nažalost kao i mnogo puta ranije, ispao, no tehnički je sasvim zaštićen - kazao je Grgurević u emisiji, upozoravajući da su izgrađeno pročelje i krovna konstrukcije zgradu mogli štiti do boljih vremena, no da su oštećenja prozora i krova vodila prema nepovoljnoj situaciji za sigurnost zgrade.
Nikolić, koji je tada bio među stranački angažiranim mladima, pohvalio se akcijom čišćenja zgrade, organizacijom izložbe i koncertom grupe Putokazi na platou ispred Doma mladih, a u dijelu emisije je predstavio i ideju da jedan od korisnika zgrade bude i HVIDRA.
- Naša osnovna intencija kada smo pripremali cijelu akciju bila je dokazati Poglavarstvu Grada Splita, a i samom gradu Splitu, da je Dom moguće koristiti i u ovakvom stanju u kojem se nalazi – kazao je Cokarić komentirajući prikazani prilog sa trodnevne manifestacije u organizaciji udruge Nova hrvatska umjetnost koja je u tadašnji Dom mladih dovela performanse, tribine, seminare, izložbe mladih umjetnika i koncerte te dokazala da bi Dom mogao funkcionirati uz minimalna ulaganja, no da ne postoji dovoljna svijest i interes da se situacija promijeni s čime se pred kraj emisije složio i Grgurević.
U emisiji su prikazani jezivi kadrovi opasne i zapuštene zgrade te razgovor sa čovjekom koji je jedno vrijeme živio u podrumu Doma. Gosti u studiju nisu uspjelo odgonetnuti tko sve i prema kojim pravilima koristi prostor Doma mladih, a to pitanje se povlači i do danas kada je situacija ipak znatno jasnija. Manje je valjda i onih koji bi se u emisiju javili sa komentarom – što će to mladima, za njih su diska i kafići.