TTIP je napad na demokraciju

TTIP- Transatlantski trgovinski sporazum je bilateralni trgovački ugovor o kojem se trenutno vode pregovori između Sjedinjenih američkih država i Europske unije, a čija je svrha ukloniti zapreke koje otežavaju trgovanje između ovih unija. "Uklanjanje zapreka" odnosi se na prilagođavanje tj. izmjenu zakona o hrani, zakona o zaštiti okoliša, bankovnih regulativa i suverenih ovlasti pojedinih naroda.

Tajnoviti i nedemokratski pregovori

Još i prije nego su pregovori o TTIP-u počeli, cijeli proces okarakteriziran je kao tajnovit i nedemokratski. Tijekom pregovora većina dokumenata i informacija vezanih uz proces dolazila je iz tajnih izvora i povremeno odobrenih zahtjeva za pristup informacijama. Početkom 2015., godinu i pol dana nakon početka pregovora, Europska Unija pod pritiskom raznih građanskih inicijativa, pustila je dokumente u javnost, pa su sad dostupni i na njihovoj internetskoj stranici.

Jedna od važnijih točaka koja bi trebala zabrinuti građane jest stavka koja kompanijama iz SAD-a daje pristup europskom javnom zdravstvu, školstvu i vodnim resursima, što bi moglo značiti privatizaciju javnih službi i davanje prirodnih resursa u koncesiju. Europska Unija to pokušava umanjiti izjavom da svaka članica ima pravo odlučiti kako će upravljati svojim resursima, ali to ne mijenja činjenicu da se takva stavka našla u pregovorima.

Preko 70 posto američke hrane sadrži GMO

Usklađivanje zakona o hrani unutar TTIP-a znači približavanje europskih standarda o sigurnosti hrane i okoliša ne tako visokim standardima SAD-a. Američki zakoni nisu toliko strogi po pitanju upotrebe genetski modificiranih organizama u hrani. Procijenjeno je da preko 80 posto usjeva na američkim farmama te preko 70 posto hrane na policama američkih trgovina sadrži GMO. S druge strane, EU ima najrigoroznije zakone o genetski modificiranoj hrani na svijetu, koji zahtijevaju da svaki GMO, od slučaja do slučaja, temeljito ispita i procijeni Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda. Dosad je u EU bio dozvoljen uzgoj kukuruza MON 810 i to u 6 država, a tek od ove godine odobreno je državama članicama da same odlučuju o uzgoju te žitarice.

Tumori i rak povezuju se s pesticidima u hrani

SAD također ima puno opuštenije zakone po pitanju upotrebe pesticida i uzgoja životinja u prehrambene svrhe. Dopušteno je tretiranje životinja antibioticima i hormonima rasta, a preko 20 tisuća slučajeva oboljenja od raka i tumora godišnje povezuje se s tragovima pesticida u hrani. Europska Unija strogo nadzire upotrebu pojedinih pesticida, dok za ostale nadzor prepušta članicama, a od 2006.strogo je zabranjena upotreba antibiotika u stočnoj hrani.

Američke poljoprivredne kompanije u više su navrata putem Svjetske trgovinske organizacije pokušale maknuti ove zabrane kako bi dobile pristup europskom tržištu, ali bez uspjeha. Sad se to pokušava postići ovim trgovinskim sporazumom.

U Europi zabranjeno 1200 sastojaka u kozmetici, a u SAD-u 12

Isto se događa sa zakonom o okolišu. EU je sredinom 2007. donijela uredbu pod nazivom REACH - Uredba o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija. Prema njoj svaka kompanija mora dokazati da je sastojak siguran prije stavljanja u upotrebu, a odnosi se ne samo na proizvodnju, već i na uvoz. U Americi vrijedi obrnuto pravilo, svaki sastojak se može koristiti dok se ne dokaže da je štetan. Primjera radi: u Europi je trenutno zabranjena upotreba 1200 sastojaka u kozmetičkoj industriji, dok je u SAD taj broj 12.

Korporacije će moći tužiti države

Pregovori o TTIP-u digli su najviše prašine zbog ISDS-a (Investor-State Dispute Settlements) ili rješavanja sporova između država i investitora. Ta famozna stavka omogućila bi korporacijama da tuže države u kojima posluju ako bi im države svojim zakonima i propisima uzrokovale gubitak profita. U prijevodu, globalne kompanije bi diktirale zakone i propise demokratski izabranim vladama. Već postoje takvi slučajevi. Nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011. njemačka je vlada donijela odluku o gašenju nuklearnih pogona i prelasku na energiju iz obnovljivih izvora. Program nazvan "Atomausstieg" ("Nuklearni izlaz") predviđa da se do 2022. ugase svi nuklearni pogoni na području Njemačke, a za početak je zatvoreno 8 starijih nuklearki. Dvije od njih u posjedu su švedskog energetskog diva Vattenfall. Na osnovi Ugovora o energetskoj povelji iz 1994. (koju je potpisala i Hrvatska, od koje po istom članku danas MOL traži odštetu koja bi lako mogla doseći i 10 milijardi kuna) švedski energetski div Vattenfall tuži Njemačku za 6 bilijuna dolara odštete. Znači, demokratski izabrana vlast donijela je odluku u korist javnog zdravstva, a korporacija gubitak profita želi naplatiti poreznim obveznicima.  Jedan od poznatijih slučajeva je i tužba Philip Morrisa protiv Urugvaja zbog Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda i označavanja štetnosti na ambalaži.

Napad na demokraciju

Trenutno ima preko 500 sličnih slučajeva, a rješavaju se pred arbitražnim sudovima koji su sastavljeni od korporativnih odvjetnika bez pristupa javnosti i nadzora državnih institucija. U ovoj priči država ne može pobijediti. Dosadašnji trgovinski sporazumi osigurali su ili pobjedu investitora ili oslobađanje države od plaćanja odštete, a nema opcije da država ima pravo na naknadu. Arbitražni sud čak može donijeti odluku o podijeli troškova suđenja bez obzira na to u čiju korist presudili.

To je tek mali dio priče, ali vidljivo je da je Transatlantski trgovinski sporazum ozbiljan napad na svjetsku demokraciju i da veću korist od njega imaju Sjedinjene američke države nego Europa. Uzbunu nisu digli tek poneki građani, za sada su Francuska i Grčka javno stale protiv ratifikacije TTIP-a, a Njemačka je uvjetovala potpis izbacivanjem nekih stavki, pogotovo ISDS (Rješavanje sporova Investitor-Država) iz sporazuma.

Samo 791 hrvatski građanin potpisao je peticiju protiv TTIP-a

Ovih dana vodi se posljednja, osma runda pregovora, zaključenje se očekuje do kraja godine, a u 2016. kreće ratifikacija 28 članica EU. O referendumu još govora nema, a ako je suditi prema CETA-i (istovjetan sporazum potpisan prošle godine između Kanade i EU), neće ga ni biti.

Kad bi se u Hrvatskoj digla prašina kao tijekom hajke koju je pokrenula udruga U ime obitelji, možda bi i Hrvatska stala na stranu Grčke i Francuske, ali čini se da je Hrvatima važnije onemogućiti tuđa prava nego zaštititi svoja. Peticiju protiv TTIP-a u kojoj su sudjelovali građani svih članica EU potpisalo je samo 791 građana Hrvatske, dok je peticiju za referendum U ime obitelji potpisalo skoro tisuću puta više – 710 tisuća građana.