Film o prisnoj vezi s heroinom

 Nije bilo potrebno previše sastojaka da bi se stvorio kultni hit za obožavatelje alternativne filmske scene. Sastojci uključuju nekoliko nepoznatih glumaca, sarkastičan scenarij, teško dokučiv irski žargon, donekle poznatog redatelja i energičnu montažu, a sve je to omotano soundtrackom velikana 80-ih. Govorimo, naravno, o Trainspottingu (1996.) U Životu Marka Rentona (Ewan McGregor) veliku ulogu igraju dvije ovisnosti – ovisnost o drogama, točnije o heroinu i ovisnost o druženju s krivom ekipom. Mark se tijekom filma pokušava udaljiti od svoje neuračunljive ekipe, no ubrzo shvaća da to predstavlja veći problem nego što se na početku činilo. Nažalost, poruku samog filma publika nije baš shvatila jer, iako film prikazuje katastrofalne posljedice konzumiranja droga, redatelj Danny Boyle (28 dana kasnije, Žal) sami je doživljaj konzumiranja prikazao na takav način da je uzeti drogu publici postala privlačna i zabavna pomisao. Glumac Ewen Bremner rekao je: Ja ne bih trebao uživati u ovome, jer su to loši ljudi, ali bože moj, tako su zabavni. Bilo kako bilo, film je postao veliki hit. Filmskom analizom istaknuo bih skrivene elemente filma i dao bih odgovore na pitanja koja zapravo nitko nije postavio.

Što znači Trainspotting?

U cijelom filmu riječ trainspotting ne spominje se nijednom, što je čudno s obzirom na to da film nosi to ime. Trainspotting ima više značenja, a među njima je i žargonizam, vezan uz ovisničku subkulturu. Jedno značenje predstavlja traganje za točno određenim WC-ima na željezničkim postajama, gdje se ovisnici okupljaju kako bi kupovali drogu. Drugo značenje uključuje ubrizgavanje heroina u žilu. Tekućina koja putuje kroz žilu tako je vidljiva da se slobodno može pratiti kako se grana po ostatku tijela. No, u ovom slučaju, trainspotting se odnosi na metaforu koja opisuje Rentonovu tegobu, zbog koje se pokušava udaljiti od svog besmislenog života. Ima puno prilika, no nekako ih uvijek propusti. Jedino što mu ostaje, jest čekati dolazak vlaka koji ga može odvesti u novi život.

Film o prijateljstvu?

Ako se osvrnemo na kampanju za promociju filma, 1996. godine, lako je uočiti da su dvije stavke bile krucijalne za promociju. Jedna je da se spominjalo da je film o prijateljstvu ili da je prijateljstvo najvažnija stvar unutar filma. Boyle je na press konferenciji izjavio da to nije samo film o heroinu, što je potvrdio i sam producent Andrew Macdonald rekavši: Odmah sam znao da je film o prijateljstvu i to je ono što želimo prodati. No, to izvanredno prijateljstvo relativno se malo pojavljuje u filmu. Najveći problem predstavlja agresivni Begbie (Robert Carlyle), koji ne poštuje nikoga i izaziva tuče, čak svoje prijatelje tjera da ga poslužuju. Uz njegov bok nalazi se Sick Boy (Jonny Lee Miller), kojem prijateljstvo ništa ne znači ako on nije glavni u grupi, a uz to nema nikakvog poštovanja prema svojem djetetu i curi. Tu se nalazi i Spud (Ewen Bremner), koji je doduše najdobroćudniji u ekipi, no on slijepo prati bilo koga iz ekipe. Tu je još i Tommy (Kevin McKidd), koji oboli od AIDS-a te nitko više ne želi imati posla s njim, a protagonist Renton, također nimalo ne poštuje svoje prijatelje. Tommyju krade video kazete, na kojima je Tommy snimio porniće sa svojom curom. U trenutku kad se dozna da je beba zapravo Sick Boyevo dijete Renton nema ništa utješno za reći, nego odluči sebično da je on prvi koji treba konzumirati heroin, a isto tako zanemaruje i Spuda, koji završi u zatvoru umjesto njega, a i od Begbiea ukrade torbu sa novcem na kraju filma. Novac je ukrao kako bi se time namjerno uspio odcijepiti od nepotrebne ekipe i svog starog života. Tako može započeti novi život, povratak više nije moguća opcija. Svi ti razlozi nimalo ne potvrđuju prijateljstvo, nego daju do znanja da, kad se pojavi mogućnost, svatko gleda svoj interes bez obzira na druge. Zašto su onda ekipa, ako ne mare jedan za drugoga? Najjednostavniji odgovor jest taj da nemaju nikoga drugog koji je voljan biti u blizini ovisnika heroina. Oni se moraju držati zajedno jer su odbačeni od društva. No, to ne mora značiti da su najbolji prijatelji ili da se mogu osloniti jedan na drugoga.

Zabavan i energičan?

Druga krucijalna stavka za promociju ovog filma, koju je također naglasio Boyle jest da Trainspotting mora biti jako, jako zabavan i izvanredno energičan film. Iako je sveukupni film jako energičan, čemu doprinosi i izvrstan soundtrack, opet su scene te koje čine film zanimljivim, i to kultne nadrealne scene koje se sporije odvijaju i djeluju kao da su izvan konteksta filma, ali se lako urežu u pamćenje gledatelja. Još jedna od većih metafora u filmu jest događaj nakon što Renton nabavi drogu od Mikeyja Forrestera (glumi ga pisac knjige Irvine Welsh). Morao je ugurati upravo kupljene čepiće u svoj anus, što ga je natjeralo da upotrijebi WC. Cijela je scena tragikomična jer je Renton ušao u najgori WC u Škotskoj. Tu je nastala legendarna scena gdje se Renton nakon obavljanja nužde zavlači u školjku u potrazi za izgubljenim čepićima iz anusa. Odjednom scena postaje nadrealna jer ulaskom u školjku, zaroni u ocean. Naravno, izgubljeno nađe, te izlazi iz WC-a sa smiješkom na licu. Cijela scena postaje metafora za njegov život. On je zaglibio u duboki problem i jedino mu droga može pomoći da bude sretan. Uz tu scenu pamtljiva je i scena predoziranja, kada se Renton polako utapa u crvenom tepihu na podu. Također, gledatelj ne može zaboraviti ni scenu Rentonova odvikavanja. Ta scena sadrži više nadrealnih elemenata, od kojih je najpamtljivija beba na stropu.

Trainspotting nije film o prijateljstvu ni o izdaji. Čak ni o ljubavi. Trainspotting je film o Marku Rentonu i njegovoj prisnoj vezi s heroinom.