Tonka Alujević kao ženski Smoje

 Posljednja književna promocija prije ljetne stanke u Gradskoj knjižnici Marka Marulića bila je u znaku mora. Tonka Alujević predstavila je zbirku priča s brodskom registracijom ST 54. Glavni su junaci leut star 120 godina i 2 skipera Piaggio i Gilera koje je neki bankar nazvao skuterima i tako im predskazao imena. U pričama ta dva Don Quijotea lutaju maritimnim rutama i doživljavaju različite susrete i reakcije.

– Pokušaj je ovo čuvanja uspomena o navigavanju, karanju, ljubljenju, umiranju i sve to na čakavici. Podsjeća me djelo na pikarski roman sa paradom likova i događaja u kojem nas furbasta autorica nasmijava, ali i podsjeća da sačuvamo baštinu. Ženski Smoje, lipa ka slika, grintava ka svekrva – tako je Ingrid Poljanić okarakterizirala autoricu koja pokušava sačuvati tradiciju i kritizirati što o moru odlučuju neplivači.

Iskustvo sa snimanja reportaže s obnovljenog leuta podijelila je i novinarka HRT-a Marija Dujmić rekavši da joj je điravanje morem i slušanje priča Tonke Alujević i Alena Krstulovića bilo pravi novinarski izazov. Današnje snažne motore u vrijeme gradnje je zamjenjivalo šest veslača a brod nije smio biti težak. Prije nego se rastočija, prošao je različite luke a pronađena je registracija iz 1933., iz Kaštel Kambelovca, na kojoj je imao ime Tebi hvala Bože. Obnovljeni brod napravio je đitu po Jadranu i ugostio radionice, poznate i nepoznate goste te svugdje bio dočekan s dobrodošlicom, osim kad se gurao između prestižnih plastičnih megajahti kojima je ukrao pažnju.
Tonka je publici pročitala nekoliko priča iz knjige a predstavljanje su pohodili i neki od likova iz libra kao Mate Miše iz Okruga Donjeg – čovjek koji 25 godina lovi ribu i dijeli je mukte svima koji imaju kuću manju od 3 kata. Čuli smo i priče o Talijanima koji su htjeli zaploviti s Tonkom i Alenom moleći ih da ih povedu te o due bambini - seki od 35 i braci od 31 godinu. U nastavku smo čuli i kako je izgledao erotski tjedan Bi ševo, hapšenje kapetana i konspirativno prijavljivanje krivolova. Zli skiper zeznuo je ekipu s team buildinga ili bivšeg sindikalnog izleta koji su htjeli po nevremenu provesti na Palagruži rekavši da je taj otok mit te ih obećao povesti ako ga nađu na karti. Kako je otok mali a karta velikog mjerila, 16 pari očiju nije ga uspjelo pronaći te su zaključili da ga - fakat nema. Za kraj smo čuli i priču o lažnom pilotu kanadera koji je ordinirao u Fife i tužio se na malu plaću pa su se zamalo svi zauzeli javno da se poboljša status te struke. Pričom o Tarzanu koji je slavio rođenje sina a da se nije 14 mjeseci prije iskrcao s broda završio je mali vremeplov u svijet jezika i tema koje su zasjenjene nekim važnijima i suvremenijima.