Tonći Gaćina i apsurdi turizma

Dokumentarac Turizam! splitskog redatelja mlađe generacije Tonćija Gaćine plijeni pozornost kritike i javnosti još od svog objavljivanja u veljači 2016. godine, a lokalnoj bi publici mogao biti poznat kao jedan od konkurentskih filmova koji se u sklopu Festivala mediteranskog filma Split prikazivao u ljetnom kinu Bačvice.

Riječ je o diplomskom filmu koji prati kako se na Jadranu u jeku ljetne sezone razvija najprofitabilniji sektor hrvatskog gospodarstva, donoseći nam različite dijelove priča s turističkog priobalja. Sniman je u periodu od tri mjeseca u ljeto 2014. godine prateći kako se mjesta na obali pretrpavaju turistima koji dolaze uživati u moru, vrućini, zabavi i hrani.

Uradak je, osim na FMFS-u, već gostovao i na ZagrebDoxu i Visions du Réel, a s još deset europskih diplomskih filmova prikazan je u programu Future Frames Međunarodnog filmskog festivala u Karlovyim Varyima, koji se održavao od 1. do 9. srpnja, čime je Tonći Gaćina svrstan u deset najperspektivnijih mladih europskih filmaša.

Smijanje apsurdima turizma

S Tonćijem Gaćinom, koji je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti diplomirao filmsku i televizijsku režiju, a splitskoj filmskoj sceni doprinosi aktivnim angažmanom u Kino klubu Split, razgovarali smo o rađanju ideje i realizaciji ovog filma čija nam je tema u Dalmaciji, ne treba ni naglašavati, jako bliska.
- Turizam mi se jednostavno nametnuo kao tema. Iako je prvotna ideja obuhvaćala čitav Jadran od Italije do Crne Gore, financijska i vremenska ograničenja natjerala su nas da priču suzimo na područje Splita i okolice - rekao je Tonći.

Glavne uloge dodijelio je živopisnim i osebujnim karakterima: od radnika u ribogojilištima, preko turističkih djelatnika koji se trse da bi se dragocjeni gost osjećao kao kod kuće, do onih koji na kraju zabave moraju pokupiti sve što ostane.
- Kritički pristup u radu mi je iznimno bitan jer je ponekad teško ostati dosljedan, ne samo sebi, već i likovima s kojima radiš. Potrebno je prepoznati granicu do koje možeš ići bez da ljude pretvoriš u karikature onoga što jesu. Na kraju sam uistinu zadovoljan rezultatom, jer ni u jednom trenutku ne ismijavamo protagoniste, već se smijemo zajedno s njima. Užasno je teško to postići, a smatram da smo u tome uspjeli. Zajedno sa filmskim likovima smo uživali u apsurdima turizma – komentirao je mladi redatelj.

Za početnu razradu samog scenarija trebalo mu je tek par dana budući da je od samog početka imao poprilično jasnu sliku što želi poručiti i na koji to način izvesti.

Stihijski proces nastanka filma

- Film je od početka zamišljen kao strukturalistički dokumentarni film, svojevrsni film-esej. Doduše, htio sam ipak unijeti određenu promjenu u taj koncept, pa sam u priču uveo jake likove koji nose svoje scene. I to ne samo u vizualnom smislu, htio sam da njihov karakter ili pak segmenti poslova kojima se bave funkcioniraju u filmu u širem smislu – pojasnio je Tonći koji je obrnuo procese nastanka filma, pa je tako doslovno tražio lokacije koje će se uklopiti u već gotov scenarij i eventualno popuniti neke rupe.
- Cijeli taj proces bio je dosta stihijski zbog nepredvidivosti životnih situacija, iako je odmah na samom početku postavljen jasan vizualni i režijski stil, kao i način obrade priče. Ciljali smo na širu dramaturgiju koja bi se bazirala na nekim vizualno megalomanskim momentima poput širokih planova i mase ljudi, kao i scenskim prijelazima koji su planirani unaprijed – precizirao je.

Glavobolja zbog montaže

- Najveću glavobolju nam je na kraju priče zadala montaža. U tri mjeseca smo obavili istraživanje terena i samo snimanje, dok je na montiranje otišlo sigurno šest mjeseci rada tokom jedne pune godine. Bilo nam je jasno kako struktura filma mora izgledati pa smo već u mjesec dana postavili film, no ostalih pet mjeseci potrošili smo na uređivanje i lickanje materijala. Bila nam je na kraju puna kapa filma i svega – rekao nam je Tonći kroz smijeh.

Turizam i devastacija

- Najveći problem masovnog turizma kod nas je devastacija javnog i kulturnog prostora. Ono što ova djelatnost povlači za sobom kao nuspojave po mom je mišljenju jako problematično. Stari gradovi u priobalju se polako pretvaraju u slike izmišljenog sebe i ide se prema ideji napravit ćemo bolje nego što je bilo – komentirao je Tonči pa nastavio:
- Smiješna mi je i ta slika sebe koju mi Dalmatinci prezentiramo drugima: temperamentni Mediteranci koji pjevaju ispod volta i jedu ribu svaki dan za ručak. Nismo mi doduše iznimka u ovoj priči, gdje god je na području Mediterana turizam razvijen, ponavlja se ista priča. Direktno eksploatiramo vlastitu kulturu koja bi se trebala razvijati, a ne stagnirati. S druge strane, ne možeš ljudima prigovoriti zbog načina na koji se snalaze, jer kao da nema načina da kod nas živiš dobro bez da se na ovaj ili onaj način baviš turizmom – zaključio je redatelj.


Ovaj je sadržaj nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.