Tko su popularizatori znanosti

Da bi postali društvo znanja o kakvom mnogi sanjaju, potrebno je dugotrajno i kontinuirano ulaganje u znanost – energije, vremena i novaca – ali i promišljena strategija. To je prepoznala ekipa mlađih znanstvenika i populizatora znanosti koji su svoje pojedinačne napore odlučili ujediniti i oformiti Mrežu popularizatora znanosti. O Mreži, njenim projektima, pa čak i o praktičnoj primjeni ne pretjerano popularnog diferencijalnog i integralnog računa, razgovarali smo s Nikolom Mujdžićem, jednim od osnivača Mreže; javnosti najpoznatijem po suradnji s profesorom Tonijem Milunom.

– Mreža popularizatora znanosti prva je, zasad neformalna mreža, koja okuplja popularizatore znanosti u Hrvatskoj kako bi se podigla razina popularizacije znanosti. Na ovaj način može se organiziranije i kvalitetnije pristupiti institucijama, medijima, sponzorima i donatorima te široj javnosti, „korisnicima“ popularizacije znanosti. U dogovorima smo i sa susjedima iz regije o proširenju „mreže“ na regiju, jer se svi susreću sa sličnim izazovima – objasnio je Mujdžić.

Mrežu popularizatora znanosti u ožujku su osnovali HUM (Hrvatske urbane mreže), MIZO (Međunarodni institut za znanost i obrazovanje) i ZEZ centar (projekt prvog znanstvenog centra u Hrvatskoj). Potreba za takvom organizacijom, kaže Mujdžić, uočena je još prije nekoliko godina, a značajan korak naprijed napravljen je na prvoj regionalnoj konferenciji o popularizaciji znanosti, koja je održana u Beogradu, kada su se na jednom mjestu našli brojni hrvatski popularizatori znanosti i shvatili da se međusobno niti ne znaju svi, niti da su u kontaktu, a rade slične stvari i imaju zajedničke izazove i napore.
– Kako se najčešće radi o pojedinačnom trudu i volontiranju, to definitivno nije dovoljno te je potreban sustav koji ima strategiju, viziju i koji je uklopljen u sustav školovanja. Zato je jedan od najvećih projekata Mreže izgradnja prvog znanstvenog centra u Hrvatskoj, ZEZ centra (skraćeno od Znanstveni edukativno-zabavni centar). Više od četiri godine radi se na razvoju ZEZ centra i sada smo došli do faze kada Grad Zagreb treba postati nositelj projekta kako bi se mogao prijaviti za sredstva fondova Europske unije – najavljuje Mujdžić.

Znanost se, kaže on, u Hrvatskoj popularizira najčešće kroz entuzijazam i „pozitivnu ludost“ znanstvenika, zaljubljenika u znanost ili, pak, ljudi koji nemaju veliku životnu poveznicu sa znanošću, ali su prepoznali važnost znanosti i popularizacije znanosti.
– Najviše članova pripada mlađoj generaciji (do 35 godina starosti), iako nema pravila. Stvar je u otvorenosti prema modernom pristupu mladima, a ne u godinama – ističe Mujdžić.

Što se institucija tiče, nihov angažman ovisi o pojedinačnoj volji i otvorenosti čelnih ljudi.
– Tako je npr. Institut Ruđer Bošković, na čelu s Tomom Antičićem, iznimno otvoren za suradnju i partneri smo na brojnim aktivnostima popularizacije znanosti. Voljeli bismo da ima više takvih institucija, a pogotovo da sustav, na čelu s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, shvati zašto je popularizacija znanosti važna i da prihvati predstavnike Mreže kao ozbiljne sugovornike – dodaje on.
Za primjer, Mujdžić ističe znanstveni centar Kopernik (Varšava, Poljska), koji je u dvije godine otkako je otvoren zabilježio čak dva milijuna posjetitelja. Ujedno, postali su nositelji brojnih programa Ministarstva znanosti i obrazovanja u Poljskoj te izrađuju strategije za cjeloživotno obrazovanje i izvaninstitucionalno obrazovanje. Rezultati su vidljivi i u svakodnevnom radu osnovnoškolskih i srednjoškolskih učitelja i profesora te je pogled malih Poljaka na znanost puno pozitivniji nego prije otvaranja Kopernika, kaže on.

– Ideja Mreže nije da zarađujemo niti će ikad biti, tako da je Mreža zapravo ulaganje u neku bolju budućnost i mlade. Voljeli bismo postaviti Mrežu kao efikasnu organizaciju koja ima i stalno zaposlene te može pomagati popularizatorima znanosti u ostvarenju kvalitetnijih aktivnosti, jer ulaganje u rad mreže zahtijeva mnogo vremena i ovisi o periodu godine i planiranim aktivnostima – ističe Mujdžić i poručuje da su uvjeti za pristupanje Mreži dobra volja i kvalitetan rad u području popularizacije znanosti.

Bez matematike ne bi bilo kuća, stolova, mostova, tunela...

Pitali smo ovog popularizatora znanosti kako bi mladima približio matematiku, primjerice diferencijalni i integralni račun, i koja je njihova primjena. – Osim što joj je cilj razvijanje logičkog načina razmišljanja, matematika ima i praktičnu primjenu. Bez nje ne bismo mogli izgraditi kuće, stolove, mostove, tunele... Diferencijalni račun se koristi u demografiji, ekonomiji, fizici, ekologiji, medicini i ostalim znanostima kad se promatra promjena neke varijable, npr. ako želimo odrediti prirodni prirast stanovništva ili granični trošak. Što se tiče integralnog računa, najjednostavnija primjena je ukoliko trebamo izračunati površinu neke neravne plohe (ako želimo izračunati količinu boje potrebne za bojanje površine) ili volumen nekog tijela. U zadnje vrijeme razvijaju se posebne grane matematike koje će pomoći u rješavanju problema u biologiji i pravnoj znanosti – objasnio nam je Mujdžić.

Znanstveni piknik svake godine napravi korak naprijed

U Zagrebu se 10. rujna na Zagrebačkom Velesajmu održao treći Znanstveni piknik, neformalno druženje sa znanošću, koji su obilježile mnoge novosti.
– Svake godine Piknik napravi korak naprijed. U količini programa, u broju edukatora iz cijelog svijeta, u dodatnom sadržaju, itd. Ove godine imali smo iznimno jak Makers' corner (do-it-yourself radionice) s puno 3D printera, robotike i slično. Nadamo se da će već 4. Znanstveni piknik biti organiziran tijekom cijelog vikenda. Sve tri godine smo dosad imali sadržaja i za četiri dana, ali uvijek su financije problem – kaže Mujdžić.

Ove godine su zbog loših vremenskih uvjeta morali premjestiti Piknik u zatvoreni prostor, tako da se održao u paviljonima 10 i 10a Zagrebačkog Velesajma. – Mnogi su rekli da je to i simbolično jer ZEZ centar razvijamo s idejom da bude na Zagrebačkom Velesajmu – smije se Mujdžić i ističe da su ove godine zabilježili preko 30.000 posjeta, što je za kišan dan i promjenu lokacije u zadnji tren ogroman uspjeh.

Piknik bi se, ako se nađu sredstva, mogao održavati po svim krajevima Hrvatske. – Odmah nakon prvog Piknika su nam se javili brojni ljudi diljem Hrvatske, koji su pitali hoćemo li doći i u njihov grad. Pokušali smo organizirati Piknik Tour, ali nije bilo dovoljno sponzora koji su bili spremni ući u takav projekt. Ako netko zna za kompaniju koja bi podržala projekt, samo neka se javi, interes je ogroman – poziva Mujdžić.