Tko je pravi Massimo?

Ove je subote u rasprodanoj maloj dvorani KK Splita održan dugo očekivani koncert Massima. Massimo Savić -Max, vokal i gitarist davno rasformiranih dark art rockera Dorian Gray, te donedavni radikalni i opsceni gitarist/vokal/preformer benda Metal Guru (frakcije Labin Art Expressa), danas je na novom vrhuncu svoje karijere, o čemu ne govori samo prepuna dvorana već i reakcije posjetitelja od samog početka koncerta.

Pred već dobro napunjenom dvoranom Dalibor Prochazka je od 20:30 uz akustičnu gitaru i bend (još jedna gitara i harmonika) pripremao publiku za glavni sadržaj večeri. Samo, kako? Dovoljno je reći sladunjavo i jeftino. Akustični trio je predstavio nekoliko svojih pjesama ljubavne tematike, što samo po sebi ne mora značiti ništa, ali način na koji su tematiku obradili je prežvakan i naivan. Valjda su očekivali da će se svidjeti onom dijelu publike kojem je dovoljno nasmiješiti se u odijelu, izgledati ljepuškasto dok iz razglasa izlaze ti – ja – ja – ti stihovi. Srećom, to je trajalo samo dvadeset minuta.

Oko 21:10 na mračnoj se pozornici pojavio Massimo, što je publika odmah dočekala pljeskom. Pjevača to nije previše omelo dok je namještao potrebne rekvizite na svom dijelu pozornice te je uvod u koncert započeo jako ugodnim iznenađenjem. Navukao je bijele platnene rukavice te upalio laser čije su se zrake širile iz točke pred Massimovim nogama u lepezastom tragu prema stropu. Rukama prekidajući tragove lasera, Massimo je naizgled pokretima stvarao elektronske zvukove, ali uskoro je postalo jasno da ih proizvodi klavijaturist, što ipak nije nimalo umanjilo doživljaj. Nakon ovog višeminutnog performansa, koji je više podsjećao na izvedbu njegovog art projekta/benda Metal Guru, osmeročlani bend je započeo Sjaj u tami, hit star 31 godinu, sa još sjajnijeg istoimenog albuma Doriana Graya, samo u malo drugačijem aranžmanu.

Nakon završetka pjesme i ovacija iz publike, Massimo se zahvalio. – Nema do splitske publike. Možda neke od vas i ne zanima što će se večeras ovdje dogoditi, ali ste se došli dobro provesti...i hoćete! – rekao je, i do završetka koncerta nastavio potvrđivati tu tvrdnju.

U tehničkom smislu nije bilo niti greškice. Zvuk je bio izvrstan – svaki instrument i vokal je bio jasan; light show je bio jako dobro osmišljen, tvoreći razne isprepletene oktagonalne oblike preko pozornice, uz dva video panoa sa svake strane stagea te jedan video zid iza benda, a bilo je jasno i da je za ton majstor za miksetom dio uhodane ekipe.

Koncert se nastavio uz Ljubav i Razlog. Nakon što je Massimo objasnio da on i bend vole na koncertima stvari prearanžirati, usljedile su Sretan put, Tišina, a zatim je pjevač uzeo u ruke električnu gitaru kojom je izvrsno začinio Dijete u meni. Slijedile su Odjednom ti – koju je najavio kao jednu od suradnji sa pametnim i lijepim ženema (u ovom slučaju Meritas) – zatim Iz jednog pogleda te Stranac u noći tokom koje je publika gromoglasno pjevala te isto tako plijeskala nakon završetka.
Sa jednakim je oduševljenjem dočekana i Suze nam stale na put, što je ponovo navelo Massima da se srdačno zahvali. – Ovo je bilo predivno, hvala vam.

Emotivno je i najavio Dodirni me slučajno navodeći kako je ta pjesma nastala iz suradnje sa Dinom Muharemovićem. Istaknuo je da jako voli raditi sa sarajevskim autorima, uz napomenu kako su suradnje važne jer nas one nadograđuju. U Sarajevu smo ostali i na sljedećoj pjesmi – slijedila je obrada pjesme Bijelog dugmeta, Loše vino, koje su obradili u mračnoj maniri Portisheada, a na stageu im se pridružio izvrsni Igor Geržina na saxofonu. Nakon još jedne obrade, Azrine Gracije, gdje su im se pridružili još i trubač i trombonist, dočekali smo još jednu pjesmu starog dobrog Doriana Graya, također prearanžiranu Samo za tvoje oči.

Slijedile su gotovo neprepoznatljive (srećom) Benzina, te zaista luckasta stvar infantilnog teksta Alke Vuice, Ljubica, koja je spašena, između ostalog, maštovitim Massimovim sviranjem električne gitare.

Po završetku pjesme Zar više nema nas, cijeli bend je napustio pozornice na kratki predah nakon kojega se osvježeni Massimo zahvalio cijelom, ali baš cijelom tehničkom i vizualnom timu. Bend nije prestavljao pošto je svirače upoznavao sa publikom tokom čitavog koncerta.

Ponovo su izveli Suze nam stale na put, ali ovog puta u minimaliziranoj verziji, praćen samo zvucima klavira koje je svirao njegov brat po duši, kako ga je nazvao, Pegi Martinjak. Publika naprosto nije dopustila da se pjesma završi, te je refren odjekivao cijelom dvoranom na čemu se ganuti Massimo nije propustio zahvaliti. Ništa manje zdušno publika je prihvatila i staru stvar Zamisli život.

Kad se cijeli bend još jednom pošao osvježiti, dio publike je to shvatio kao kraj, pa su počeli napuštati dvoranu, ali su se svirači ubrzo se vratili te, nakon Massimovih naklona ekstatičnoj publici, koncert završili sa Pitaj Boga, točno u 23:30. Šteta je jedino što smo čuli samo hitove te što sam Max nije malo više svirao električnu gitaru.

Massimo je, uz svoj bend, svirkom od dva sata i dvadeset minuta zaista dao sve od sebe oduševljavajući pogotovo ženski dio publike (iako ni muški nije bio manje šarmiran). Neprestano komunicirajući s auditorijem te izvrsno vodeći bend na pozornici uz karakteristične mu markantne kretnje uz glazbu, pokazao je da drži sve pod kontrolom točno onoliko koliko je potrebno da bi sve bilo na razini. Njegove vokalne sposobnosti ne treba komentirati – možemo samo reći da s pravom uzastopce dobija nagrade Porina za najbolji muški vokal. Kroz dugu i bogatu muzičku karijeru Masimo je ostvario zavidna znanja i ostvarenja: kao jako mlad je bio jedan od najtalentiranijih gitarista u rodnom mu Labinu, Dorian Gray su još uvijek inovativni i sviježi nakon svih ovih godina, surađivao je često sa legendarnim mu srodnim dušama iz benda Ekatarina velika, zatim sa Denis&Denis, Filmom. Posebno je zanimljivo paralelno djelovanje mainstream Massima i elektro body/industrial benda Metal Guru sa kojima je devedesetih i dvijetisućetih obilazo i sablažnjivao svijet radikalnim performansima (ne zaboravimo da su im neki spotovi na HRT-u bili izbačeni i zabranjeni). Massimo je zbog svega toga jedna od najenigmatičnijih ličnosti na prostorima bivše SFRJ i neosporna je njegova karizma, no nameće se pitanje – tko je pravi Massimo te što bi se dogodilo da je na kraju koncerta pred svojom očaranom pop publikom izveo opsceni performans The Signal ili pjesmu Asshole?