Timon Atenjanin polovičan

I ove je godine u pripremi programa za Splitsko ljeto splitski HNK posegnuo za dramom iz klasičnog repertoara. Posljednja je premijera ovogodišnjeg Ljeta bio Shakespearov Timon Atenjanin u režiji Georgija Pare.

Ono što razjašnjava izbor tzv. tradicionalne drame jest univerzalnost teme koju obrađuje. Shakespearov Timon Atenjanin suočava se s društvom u kojem novac kupuje prijatelje, u kojem je vlast lišena morala, u kojem je vojnik politički pijun a filozof žrtva. Takve su pojave prilično aktualne i danas, što svjedoči o svevremenosti Shakespearove drame i opravdava uvrštavanje u repertoar 59. Splitskog ljeta. No, dok nema mjesta sumnji kad je u pitanju izbor drame, realizacija izaziva ambivalentnu reakciju.

Prvi čin bio je smješten u atriju Galerije umjetnina, koji je dobro poslužio kao scena na kojoj je izvrsni Vilim Matula utjelovio filantropa Timona Atenjanina, darežljivog domaćina koji se zbog svoje rasipnosti morao suočiti s bankrotom, zbog čega su se njegovi takozvani prijatelji pretvorili u vjerovnike. Dinamiku čina donekle je narušila pozadinska glazba. Premda je zvuk klavira bio ugodan, povremeno je bio dovoljno glasan da počne dominirati predstavom i da publika ne može dovoljno dobro čuti glumce, što nije malen propust.

Promjena Timonova stava prema ljudima i njegov bijeg iz Atene u pustinjački život u spilji praćeni su promjenom scene. Drugi se čin, naime, igrao na bedemu Cornaru, koji je, uz minimalnu intervenciju scenografkinje Dinke Jeričević, dobro iskorišten za prikaz Timonova novog okruženja. Problem je, međutim, bio taj što pojedini glumci, prije svega oni koji su igrali Timonove sluge, nisu na početku dobro prilagodili svoje glasove novom prostoru, zbog čega ih je bilo teško čuti.

Ono što je oko odmah moglo zabilježiti jest sudar dramskog teksta i kostima. Budući da je tematika obrađena u drami aktualna, tekst se s pravom nije osuvremenjavao i radnja je ostala smještena u staroj Ateni. Nasuprot tome, kostimi su karakteristični za moderno vrijeme. Premda je to moglo rezultirati sasvim uspješnim naglašavanjem vječnosti teme koja se obrađuje u Timonu Atenjaninu i suvremenosti Shakespearova teksta, u ovoj je formi kostimografija na trenutke činila da drama djeluje neuvjerljivo. Tako je u prvom činu Apemant bio odjeven kao švercer satovima kakav se ljeti može vidjeti na jugu Italije, a u drugom činu kao jodler s početka 20. stoljeća. Vojničke su odore pojedinim glumcima bile prevelike pa ih je bilo teško shvatiti ozbiljno.

Neuvjerljivu kostimografiju dobrim je dijelom nadoknadila uvjerljiva gluma. Vilim Matula uistinu je održavao pozornost publike na visokoj razini; preobrazba iz filantropa u mizantropa bila je prilično uspješna a njegovu energiju treba dodatno cijeniti imamo li na umu da je na 59. Splitskom ljetu igrao u još dvjema predstavama. Pohvaliti treba i Trpimira Jurkića u ulozi Apemanta i Gorana Markovića, koji se u ulozi Alkibijada također uspješno transformirao iz poslušna vojnika u pobunjenika. Dobar je dojam ostavio i Sreten Smokrović u ulozi Dvorskoga. Ipak treba napomenuti da je Filip Radoš u ulozi Lukula povremeno bio nerazumljiv a Arijana Čulina kao Timandra djelovala je prilično groteskno u pokušaju glumljenja zavodljivosti a bila je i previše tiha.

Nekoliko komičnih momenata razbilo je ozbiljnost drame a da joj pritom nije narušilo strukturu. Tome su pridonijeli Nikša Arčanin u ulozi transvestita Kupida, zatim Nenad Srdelić kao Pjesnik i Josip Zovko kao Slikar.

Dinamičan prvi čin, ali donekle ometan glasnom glazbom; statičan drugi čin, ali odlična izvedba triju stupova drame i predstavnika stupova društva (aristokrat, filozof i vojnik); uspješna scenografija, ali neuspješna kostimografija – odatle ambivalentan stav prema predstavi i odatle konačna ocjena da je predstava samo djelomično uspjela.

Predstava igra još 4., 5. i 6. kolovoza u 21 sat, a ulaznice po cijeni 150 kuna možete kupiti i online.