theFILMitself: časopis i platforma

Svestrani Erik Lončar redatelj je, snimatelj, montažer i filmski analitičar a ni grafički dizajn nije mu stran. Znanje i ljubav prema filmu potaknuli su ga da prije pola godine pokrene prvi hrvatski časopis posvećen isključivo filmskoj analizi, čiji je Erik glavni urednik i koji je i dizajnirao. Časopis theFILMitself u ožujku je doživio svoje drugo izdanje. Razgovarali smo s njim o časopisu, njegovu sadržaju i razlozima za pokretanje, ali i o filmu općenito.

Pričanje o filmovima i pisanje o filmovima

- Od prvog je broja prošlo šest mjeseci, nismo imali ni promociju, nego se njegova promocija dogodila sad, zajedno s drugim brojem. No, ja sam prvi broj tiskao i dijelio okolo. Oni koji su vidjeli prvi, oduševili su se, tako da sad novi broj ima i više stranica i više autora. U ovih šest mjeseci formirala se ekipa za rad na drugom broju – objašnjava i dodaje da su svi autori u drugom broju ujedno članovi Filmskog kluba koji Erik vodi u Info zoni i koji je otvoren za sve filmofile svakog drugog utorka. - Pričamo o filmovima po cijele dane, pa nije teško zamisliti ni da pišemo o filmovima po cijele dane – kaže.

Platforma za mlade

Među autorima dominiraju mladi. - Časopis je ujedno zamišljen kao platforma za mlade, da se mogu izraziti, da im se otvori prostor koji im neki drugi časopis možda ne bi ponudio. Često se govori da se u Splitu ništa ne događa. E pa evo, sad se događa, ja nudim mogućnost da se uključe svi koji žele pisati. Strogih pravila nema, najbitnija je kreativnost, ideja, a za formu članka uvijek se možemo dogovorit – poziva Erik mlade da se priključe.

Kroz zidove do zvijezda

U časopisu se, između ostaloga, mogu pronaći i intervjui s filmskim analitičarom Davidom Bordwellom te s Juliette Danielle, glumicom u najgorem filmu svih vremena – The Room. S obzirom na to da se i za idući broj spremaju intervjui s poznatim ličnostima iz svijeta filma, zanimalo nas je kako uopće uspostaviti kontakt s njima. – Teško je, jer treba proći kroz mnogo zidova. S hollywoodskog aspekta, ja sam nitko i ništa, nemam pristup hollywoodskim zvijezdama. No, budući da sam i sam sa svojim filmovima sudjelovao na festivalima i stvorio kontakte, druge filmaše, oni su mi rekli da mogu napraviti intervjue s njima pa će mi to dati legitimnost. Tako je bilo, recimo, s Igorom Buharovom, mađarskim nezavisnim filmašem, zatim s Veitom Helmerom koji je dobio Zlatnog medvjeda za Absurdistan, zatim s Jovankom Vučković i slično. Zatim sam se orijentirao prema studijima, kao što su 20th Century Fox. Javljao sam se press agentima, pitao ih mogu li od njih dobiti neke materijale kako bih nadopunio svoje tekstove. Zatim bi nastupilo čekanje od šest mjeseci. Onda se pojavi e-mail od druge osobe i onda opet objašnjavaš. Onda bih ja opet postavio pitanje mogu li s nekim stupiti u kontakt i čekao odgovor. Neke odgovore čekam tako više od godinu dana. Na primjer, trebalo mi je godinu dana da dođem do Johna Watersa, ali došao sam do njega – objašnjava Erik i najavljuje intervju s Watersom u jednom od idućih brojeva.

Idući broj očekuje se za tri mjeseca te se Erik nada uspostaviti tromjesečni tempo objave.

Filmski su analitičari filmski detektivi

Filmska analiza prema Eriku je zanemareno područje i u Hrvatskoj se isključivo njom ne bavi nijedan drugi filmski časopis. Na pitanje zašto je filmska analiza bitna i što u tom smislu časopisom želi postići, Erik je imao spreman odgovor. - Filmska analiza sama po sebi znanstveno je područje, ali ja je pokušavam popularizirati, zato sam i pokrenuo časopis. Filmski analitičari zapravo su filmski detektivi. Oni iz filma iščitavaju znakove, indicije, kako bi stvorili teoriju što taj film znači, a to potkrepljuju dokazima koje su pronašli tijekom analize. Analitičar, dakle, prati razgovore, ulaze i izlaze glavnih likova iz kadra, boje i tonove i slično i otkriva dublje značenje iza toga. Filmska je analiza dosta bitna jer, ako se nešto osvijesti, onda se na to netko drugi može nadograditi, a tako se filmska umjetnost razvija.

Upravo zato što je fokus na filmskoj analizi, kaže Erik, časopis nosi ime the FILMitself i upravo zato ima minimalističku naslovnicu te ne sadrži ni reklame ni senzacionalne vijesti. – I dizajnom sam htio poručiti da je časopis kontra onoga na što smo navikli – naglašava.

>> Pročitaj Erikove filmske analize na portalu infozona.hr

>> Prati Erika na YouTubeu

>> Prati stranicu theFILMitself

Otvaranje prostora filmovima koje teorija i kritika podcjenjuju

Erik filmskom analizom nerijetko otvara prostor filmovima koje filmska teorija i kritika podcjenjuju. Njegovim riječima, filmskom analizom otkrije se i koliko je truda uloženo u određeni film. - Ed Wood je definitivno primjer za to. To je remek-djelo i o njemu se mogu napisati knjige, zapravo i ja planiram napisati knjigu – smije se pa dodaje: - Isto vrijedi i za Interstellar, koji je najdublji od Nolanovih filmova. Zatim Watersov Pink Flamingos. On ima svoju logiku, a bitno je pritom reći da je riječ o camp filmu. Camp je zapravo namjerna kritika mainstream kinematografije, u ovom slučaju Hollywooda. Tako je bilo i s drugim dijelom Terminatora i Egzorcista, ali i Istjerivača duhova. Dok camp filmovi nastaju unutar samog mainstream sustava, nezavisni filmovi, nasuprot tome, izvan su sustava i pokušavaju izokrenuti standarde Hollywooda. Mislim da su takve stvari potrebne jer pokazuju da ne postoji samo jedan način da se napravi film.

Svi koji bi htjeli sudjelovati kao autori, mogu se javiti Eriku na [email protected]. Na istu se adresu Eriku može pisati i ako želite svoj besplatni primjerak časopisa. Osim toga, može se pronaći i u Info zoni, Gradskoj knjižnici Marka Marulića a bit će ga i na drugim okupljalištima mladih.

Nauči snimati film

Erik vodi i Filmsku radionicu koja će se održavati ponedjeljkom u Info zoni, a startat će 21. ožujka. Polaznicima će se u teoriji i praksi prenijeti temeljna znanja o kreiranju filma i filmskoj teoriji koju će sredinom lipnja primijeniti u snimanju kratkometražnog filma.

Prijavnica je dostupna na www.klub.infozona.hr.