Svjetlo za Vukovar
Svjetlo u Vukovarskoj ulici nije samo znak sjećanja na žrtve rata; ono je - ili bi barem trebalo biti - svjetlo koje podsjeća na civilizacijski mrak, na crnu rupu čovječanstva koja je progutala Vukovar i koja i danas guta čitave gradove, sela, grupe ljudi i pojedince.
Tradicionalno su se, 18. studenog, u Vukovarskoj ulici u Splitu palile svijeće u znak sjećanja na dan kad je pao Vukovar, na stradale u Škabrnji i na sve žrtve Domovinskog rata. Paljenju svijeća priključili su se i mnogi mladi i djeca, pritom možda i nesvjesni svoje uloge u njegovanju mira, tolerancije i poštivanja različitosti unutar društva u kojem žive.
Naime, svjetlo u Vukovarskoj ulici nije samo znak sjećanja na žrtve rata; ono je - ili bi barem trebalo biti - svjetlo koje podsjeća na civilizacijski mrak, na crnu rupu čovječanstva koja je progutala Vukovar i koja i danas guta čitave gradove, sela, grupe ljudi i pojedince diljem svijeta.
U ozračju u kojem je govor mržnje medijska svakodnevica, u kojem političari i politikanti u svojim demagoškim obraćanjima javnosti žrtve rata nabrajaju kao statistiku ili ili predbacuju i prebacuju odgovornost za smrti, mučenja i neizrecive patnje, svjetlo tolerancije, nenasilja i poštivanja različitosti i slobode ravnopravnosti svakog pojedinca trebalo bi goriti u svima, a pogotovo u mladima kojima bi povijest doista trebala biti učiteljica i naučiti ih lekciju o razornim posljedicama podjela među ljudima, od nacionalnih i etničkih, preko jezičnih do rodnih i dobnih.