Svi za Gljevstok, Gljevstok za sve
Peti po redu Gljevstok obilježen je vedrom atmosferom, zvucima dobre glazbe, iskrama vatre, mirisima domaće hrane i crne kave. Uživalo se u netaknutoj prirodi i osjećaju zajedništva.
U selu Gljev na obroncima Kamešnice, desetak kilometara od Sinja, protekli se vikend održao peti po redu Gljevstok, festival mladih autorskih bendova, uglavnom iz Sinja, ali uz goste iz drugih hrvatskih gradova.
Ove godine festival je trajao samo jedan dan pa broj posjetitelja nije bio bombastičan kao prije dvije godine, kada ih je bilo preko tisuću, a tome je doprinijela i slaba kiša koja je, srećom, prestala padati u poslijepodnevnim satima. Šatori su bili rasprostranjeni posvuda po šumi, gdje se roštiljalo, pjevalo i sviralo do kasno u noć. Po riječima Jakova Maleša iz udruge S.U.K., glavnog organizatora Gljevstoka, sama ideja festivala razvila se iz jednog prvomajskog druženja, kada se spontano okupio veliki broj ljudi koji se i inače druže i slušaju sinjske bendove. Tada im je palo na pamet da stvore festival na kojem bi se predstavljali sinjski i drugi bendovi, a sve u opuštenoj atmosferi kampiranja i druženja. - U pet godina postojanja razvili smo suradnju sa Splitom, Imotskim, Kninom, na što sam jako ponosan - rekao je Jakov i napomenuo da bi na festivalu volio vidjeti i bendove iz susjednih država. Sudeći po popularnosti festivala, to možemo i očekivati.
Na improviziranu binu od skela, ukrašenu šarenim ornamentima, oko 18 i 30 popela se Jagoda Grubišić-Čabo, čiji je lagani folk rock, u stilu Joan Baez, još uvijek opuštenu publiku pripremio za kantautorski rock raspoloženog Bruna Vujanovića, nakon čega nam je Ljuta kuća predstavila svoj country izričaj, idealan za boravak u divljini.
Kada je M.O.R.T. izišao na binu, oko 22 i 30, bilo je jasno da postoji neka tajna veza između njih i publike, a ubrzo smo vidjeli i zašto. Uigrana sinjska četvorka osvaja energijom i na neusiljen način servira u uho punk/blues koji zvuči moćno i autentično. Pred kraj nastupa, koji je trgnuo i one najsramežljivije, dio publike popeo na pozornicu, što nije omelo momke da repertoar odsviraju do kraja.
Uslijedili su nastupi Salauka, Božjih ovčica ( jedinog gostujućeg benda, iz Koprivnice ) i Darkvuda, za vrijeme čijih smo se nastupa već grijali uz vatricu, dok su oni hrabriji nastavili na nogama uz kapljicu. Zadnji je nastupio Shewa, sinjski HC funk bend s elementima rocka i rapa, već poznat publici koja je i dalje plesala i skakutala po vlažnoj travi.
Djevojke s cvjetnim vijencima oko glave doprinijele su vedroj atmosferi koja je podsjećala na Woodstock, a momci koji su kuhali fažol, koji se uz ćevape i piće prodavao na štandu nasuprot bine, učinili su tu atmosferu familijarnom i - ukusnom. Osim momaka iz S.U.K.-a, za organizaciju su zaslužni i volonteri, mahom prijatelji i znanci iz okolnih mjesta, ali bilo je tu i fanova, poput djevojke iz Slavonskog Broda koja se svake godine vraća jer je oduševljavaju mjesto i ekipa. Oko 1 ujutro krenuli su puštati glazbu DJ-evi, ali uskoro im je crknuo agregat pa smo se neko vrijeme gledali u mraku. Nedostatak glazbe u sitnim noćnim satima nije nimalo spriječio ekipu da se nastavi družiti pred šatorima pred kojima je sve više svjetlucala vatra. Spavalo se u vrećama za spavanje, po autima; naslanjalo se na tuđa ramena, ali za momke iz organizacije nije bilo spavanja. Oko podne već je krenula akcija čišćenja koja se, baš kao festival, odvijala bez nervoze i uz miris crne kave koja se dijelila kao i sve ostalo.
Na petom po redu Gljevstoku ničega nije bilo previše, a nedostajalo je samo ljepše vrijeme da se odazove i veći broj ljudi koji bi, čak i ako nisu ljubitelji progresivnijeg zvuka, uživali u netaknutoj prirodi iznad sinjskoga polja, i komunalnom vidu druženja u kojemu su svi za jednoga, jedan za sve.