Švedska nije (uvijek) savršena

Švedske književne aktivistice Linn Hansén i Sofia Gräsberg gostovale su u ožujačkom izdanju Bookara Showa, koji se održao u utorak, 17. 3., u Info zoni. Duhoviti domaćin Marijo Glavaš potrudio se od samog početka stvoriti ugodnu i opuštenu atmosferu unutar koje su se ipak provukle ozbiljnije teme o švedskoj kulturnoj sceni, imigrantima i njihovu uključivanju u javni život, te o novoosnovanoj književnoj kući i festivalu poezije u Göteborgu.

Sofia Gräsberg kustosica je festivala te redovito surađuje s piscima i pjesnicima budući da je bila pročelnica Odsjeka za književnu kompoziciju, poeziju i prozu na Sveučilištu u Göteborgu, a od veljače je ravnateljica književne kuće, novog okupljališta za umjetničke duše.

Linn Hansén pjesnikinja je koja je već s 25 godina osvojila nagradu za Najboljeg autora Zapadne Švedske a svojim prvijencem, zbirkom poezije Ta I trä, osigurala si je i nominaciju za nagradu švedskog Sindikata pisaca Katapultpriset. Uz to je urednica kulturnog časopisa Glänta i suradnica Queer književnog festivala, a sa Sofiom surađuje na spomenutom göteborškom festivalu poezije. U Hrvatskoj se našla da bi sudjelovala u književnoj manifestaciji Goranovo proljeće.

Obje su aktivne po pitanju integracije imigranata u švedsko društvo - uključene su i u rad mreže pod imenom No one is illegal za pomoć ilegalnim doseljenicima - te su pokazale simpatičnu zbunjenost kada su u komunikaciji s publikom shvatile da Split i Hrvatska općenito nemaju problem s imigracijom, kao ni imigrantsku politiku.

- Švedska je poznata po dobroj organizaciji, no previše organiziranosti može značiti nefleksibilnost. Ako si outsider, kao što imigranti jesu, teško se probiti unutar strukture. U gradu su ljudi podijeljeni po pitanju doseljenika, neki su iznenađeni, a neki isprovocirani masovnom pojavom ljudi koji nemaju ništa, te traže nešto od njih. Kada govorimo problemu imigracije u kontekstu književnosti, uz same teme koje govore o iskustvu imigranata u švedskom društvu, bitno je također da upravo doseljenici sudjeluju u stvaranju umjetnosti. Nažalost i dalje vrijedi pravilo da ćeš bolje proći što ti je koža svjetlija, a ime Šveđanima lakše za izgovoriti – pojasnila je Linn. Obje su spomenule da je i u Švedskoj vidljiv sve veći jaz između bogatih i siromašnih, kao i da ekstremna desnica, netolerantna prema imigrantima, sve više jača, što Švedsku više ne čini obećanom zemljom kao što se često misli. Dobrodošli su, kažu, visokoobrazovani pojedinci osposobljeni za ona zanimanja koja su Švedskoj potrebna, dok je za druge situacija mnogo teža.

Kako se i sam Glavaš uvjerio pri svom prošlogodišnjem posjetu Göteborgu, riječ je o gradu koji ustrajno radi na izgradnji i oblikovanju svoje umjetničke, književne i opće kulturne scene. U staroj zgradi bivše bolnice zaraznih bolesti uredili su prostor duhovito nazvan The Epidemic of Art, koje je danas okupljalište za pisce, glazbenike i umjetnike na međunarodnoj razini. Kako je Sofia pojasnila, njihova književna kuća radi na proširivanju te scene, a djeluje kao kompleks ureda koji se bave različitim aspektima izdavaštva ali po potrebi surađuju, budući da je po njima ključ uspjeha suradnja, te dijeljenje znanja i resursa.

Bookaru je zaključila Linn jednom od svojih pjesama u kojoj je postavljala pitanja o tome što je povijest i što ona znači nakon čega su se okupljeni razišli bogatiji za neka nova saznanja i svjesniji važnosti kulturne razmjene na internacionalnoj razini.