Susret sa srednjoškolcima
Srednjoškolci su jučer nakratko preuzeli Festival svjetske književnosti u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Pod nazivom Susret sa srednjoškolcima, učenici ugostili su nagrađivanu spisateljicu Tanju Mravak.
Srednjoškolci su jučer, 5. rujna, nakratko preuzeli Festival svjetske književnosti u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Učenici Druge jezične gimnazije ugostili su nagrađivanu spisateljicu Tanju Mravak koja je u razgovoru sa srednjoškolcima otkrila kako se počela baviti pisanjem, kako izgleda njen proces pisanja te je li „opasna“ sugovornica i prijateljica.
Nakon što su predstavili svoju gošću, Karla, Josipa i Ivan, moderatori večeri, popričali su s njom o radu u Centru za autizam i o tome zašto je počela pisati. Ona je objasnila da nikad nije mislila da je njeno pisanje vještina. Priznala je da je u srednjoj školi znala uz svoju zadaćnicu napisati zadaćnice i prijateljima oko nje. Jednostavno je od svojih emocija počela pisati fikciju.
Na upit razmišlja li o pisanju romana, Tanja je rekla kako još uvijek nije spremna na pisanje romana, jer smatra da joj za to treba više vremena pa će to ostaviti za penzionerske dane. Međutim, publika je ekskluzivno saznala da je završila novu zbirku kratkih priča za koju se nada da će ubrzo izaći.
Kada su moderatori prepustili publici riječ, srednjoškolci su bili puni pitanja za gošću. Zanimalo ih je kako teku pripreme za priču i koristi li situacije iz stvarnog života kada piše. Tanja je objasnila da dugo razmišlja o priči i kako će joj pristupiti, a likovi onda s vremenom ožive. Nekada koristi predloške iz stvarnog života. Naglasila je da je srž priče iz stvarnosti, a fikcijom se onda nadogradi priča. Najvažnije je da priča literarno drži vodu – rekla je Tanja.
Na primjedbu iz publike kako se čini da je ona „opasan“ sugovornik i prijatelj jer koristi situacije koje čuje u svakodnevnom životu, Tanja je rekla da su joj životni odnosi uvijek ispred književnosti i kako uvijek provjeri s osobom ako želi iskoristiti neku rečenicu koju su rekli. Međutim, najčešće se ljudi o kojima piše ne prepoznaju, ali zato drugi ljudi prepoznaju situacije iz svojih života u njenim pričama.
Na kraju večeri moderatori su se zahvalili gošći na dolasku. Ona je pohvalila srednjoškolce koji su došli i sudjelovali u večeri i zahvalila im se, priznajući da ju je bilo strah hoće li uopće itko doći i imati pitanja za nju.
No,ako je suditi po ovome susretu sa srednjoškolcima, nema mjesta strahu jer srednjoškolci su pokazali da ih književnost još uvijek zanima.