SuperUho je opravdalo ime

Grad Šibenik dobio je novi festival i novu koncertnu lokaciju – od 3. do 5. kolovoza na pristaništu nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura održano je prvo SuperUho, festival koji je prvi put u južnije krajeve dobeo izvođače kalibra Earth, Tuxeedomoon, Seven That Spells, Rose Windows i Fuck Buttons.

Emotivni nastup The Nationala neosporni je vrhunac festivala

Naravno, megazvijezda SuperUha bio je bend The National, koji je u Šibeniku održao i dva koncerta na novotovorenom prostoru na tvrđavi svetog Mihovila prije samog festivala, što se ne bi reklo prema reakcijama publike – oduševljena gomila podržavala ih je, pjevala, plesala i na momente histerizirala kao da ih nisu imali priliku vidjeti godinama. The National nije propustio zahvaliti direktoru festivala Mati Škugoru, koji ih je hrvatskoj publici prvi put predstavio u zagrebačkom Ksetu prije deset godina. – Dao nam je podršku kada nam je to trebalo – rekao je Matt Berninger. Izrazito emotivni koncert zaključili su nevjerojatnom izvedbom pjesme Vanderlyle Crybaby Geeks, koju je od početka do kraja otpjevala publika dok se vokal pozdravljao sa fanovima u prvim redovima. Što se emocija i masovnosti posjećenosti festivala tiče, to je definitivno i neosporno bio vrhunac.

No, zabava za žedne uši tek je tada počinjala. Kao i kod starijeg brata SuperUha – petnaestogodišnjeg Žednog Uha – naglasak nije na masovnoj posjećenosti, već upravo suprotno, cilj je u intimnom okruženju publici dati priliku da uživa u vrhunskim glazbenicima i da upozna izvođače koje će tek zavoljeti. Mlađi izvođači dobili su jedinstvenu priliku na Akustika Stageu, koji se nalazio izvan gabarita festivala, kupačima na jedinoj šibenskoj gradskoj plaži predstaviti svoj repertoar. Program je tu započinjao već u podne, nastupima iskusnih DJ-eva: Zorro, Borovich, Pytzek, Gdin Smeđi Šećer, Goce, Mr Dirty Harry i Johnatan Toubin, a od 18 do 19.30 sati kupačima su svirali Achromatic Attic, FOR, Auguste, Feredon, Hangin' Village, Nikol, Luka i Vedran (NLV), mahom domaći bendovi koji su odabrani natječajem portala Muzika.hr u suradnji s festivalom.

Ni slomljena noga basistice nije zaustavila Repetitor

Na festivalskom su Drugom Stageu prvi i posljednji nastupali domaći izvođači – u nedjelju su u 20 sati zasvirali šibenski post rockeri Diskodelija a u srijedu iza 2 ujutro prema izlasku sunca otprašili su DJ-evi Borovich & Pytzek. Na Žedno Uho Stage popelo se tijekom tri večeri devet bendova, koji su s više i manje uspjeha uspjeli održati interes publike do završetka svirke, a na Drugom Stageu zasviralo je 12 bendova.

Žedno Uho Stage u nedjelju su otvorili The Black Lips, čija je fuzija psihodelije, rockabillya i punka solidno rasplesala prve redove. Prije nastupa The Nationala oduševili su nevjerojatni Seven That Spells, fascinantni zagrebački bend koji je razdrmao Drugi Stage (a mogli su stvarno komodno nastupati i na Žednouhom). ABOP su svojim nastupom ponovno potvrdili ime, ali i uspjeli zadržati dio publike kada ju sve popularniji Repetitor već razvaljivao na Žedno Uho Stageu, usprkos slomljenoj nozi basistice Ana-Marije Cupin, s kojom se Boris Vlastelica solidarizirao i prve dvije pjesme odsvirao skakučući na stolici. Treba istaknuti i da je Milena Milutinović tako gazila bubanj da je tehničar doslovno stavio dva pogolema kamena pred bas bubanj da se ne bi više pomicao. Repetitor je, usprkos kasnom početku svirke (krenuli su petnaestak minuta prije 2 ujutro) definitivno razvalio.

Tuxedomoon još je uvijek ispred svog vremena

Glazba koju je Škugor doveo u svoj rodni grad definitivno nije bila za svačije uši, što je bilo najizraženije u ponedjeljak za vrijeme nastupa kultnog benda Tuxedomoon, koji je svoj beskompromisni nastup uz elemente teatra završio pred upola manje publike nego što je bilo na početku, i još jednom u preko 35 godina karijere pokazao da je ispred svog vremena. Tutnjavinu ništa manje kultnog benda Earth, koji je otvorio Žedno Uho Stage par sati ranije s oduševljenjem je popratio veliki broj posjetitelja, od kojih su mnogi do Šibenika potegnuli isključivo zbog karizmatičnog Dylana Carlsona, a dobili smo i izuzetno rijetku priliku čuti uživo izvedbu benda Earth s vokalom – na pozornici im se pridružila eterična Rabia Shaheen Qazi iz benda Rose Windows (koji je nešto preko sat vremena kasnije nastupao na Drugom Stageu) i izvela nedavno objavljenu From the Zodiacal Light. – Ovo je bio komadić raja. Hvala vam što ste nas pozvali – rekao je Howe Gelb, koji je na Žedno Uho Stageu nastupao nakon Eartha, a poseban je kuriozitet u bendu koji ga je pratio bio Steve Shelly iz benda Sonic Youth. Drugi stage otvorio je zagrebački post-indie sastav ESC Life, a nakon Rose Windows na istu su se pozornicu popeli Cojones koji su žestokom svirkom opravdali ime. Satnica drugoga dana totalno se poremetila, tako da su Kandžija i gole žene gotovo sat vremena nakon najavljenog termina došli na pozornicu – Mi smo stari raveri i nije nam problem svirat u 3 ujutro! Tako smo mi Marushu slušali – obratio se publici Kandžija, koji je na Drugom Stageu nastupio prije seta Johnatana Toubina & DJ-a Goce.

Pred Fuckbuttonsima se moglo samo šutjeti i prepustiti glazbi

Posljednjeg dana festivala glavni je stage otvorila odlična Chelsea Wolfe, koja se u bijelome ogrtaču koji je lepršao na vjetru predstavila energičnim ugodnim vokalom i zidom buke za kraj. Ta buka nije bila ništa u usporedbi s onim čime su nas dva i pol sata kasnije na istoj pozornici izložili Fuck Buttons, koji su izazvali ili oduševljenje ili bijeg u što udaljeniji dio festivalskog prostora. Razgovarati se pred njima definitivno nije moglo – šutjeti i prepustiti se glazbi bila je jedina opcija (ako niste željeli riskirati pucanje bubnjića urlanjem na uho sugovorniku). Komunikacije s publikom nije bilo, a video zid bio je u skladu s glazbom – repetitivan ali opet pun detalja koji se u golemom šumu kristaliziraju svakom minutom i konstantno nadograđuju.
Drugi Stage otvorio je beogradski duo Ti, a pjevačica benda Punčke, koje su na tom stageu raspalile nakon toga sumirala je ono što su organizatori SuperUha omogućili mladim bendovima iz regije. – Divno je vidjeti ovako puno ljudi ispred sebe – nije krila oduševljenje Lucija Ivšić. Sa Drugoga je Stagea i dva i pol sata kasnije ponovno odjekivao energični ženski glas – nastupali su Bernays Propaganda iz Skoplja. Glavni je stage zatvorio mnogočlani Antenat, davši publici povod za skakutanje.

Fokus festivala bio je u prvom redu na glazbi

Fokus ovoga festivala u prvome redu bio je na glazbi – bez popratnih sadržaja koji bi zaokupili posjetitelje, bez video zida, osim ako je isti služio kao nadopuna glazbi i zaokruživao nastup i, što je posebno važno, bez preklapanja satnica (osim u par slučajeva kada je bend s Drugog Stagea zbog odličnih reakcija publike nastavio prašiti i kada su se novi izvođači popeli na Žedno Uho Stage). Sama lokacija više je nego podatna za ovakav tip događanja; svi sadržaji bili su na maksimalnu minutu hoda jedni od drugih, štandovi sa hranom i osvježenjem bili su smješteni na pola puta između pozornica, a sanitarni su čvorovi bili lako dostupni (premda ne svi dovoljno osvijetljeni). Bonova nije bilo, pa tako ni dvostrukih čekanja u redu, a do osvježenja se moglo doći u relativno kratkom roku, uz čekanje do pet minuta ako ste baš u kratkom intervalu između dvije svirke odlučili svratiti na šank. Cijene su bile razumne, kako standardne ponude pića (voda, pivo, radler, žestice), tako i šarolike gastronomske ponude (riba, hamburger,piletina, salate, vege meni...), a oni koji nisu željeli plaćati koju kunu više u prostoru festivala, mogli su izaći i prošetati desetak minuta do grada. Osim ako su došli na jedan dan – jednodnevni su posjetitelji dobili istu narukvicu pa nisu mogli ponovno ulaziti na festival, što je moglo biti bolje riješeno.

Sve u svemu, prvo izdanje SuperUha opravdalo je svoje ime i dalo razlog da iščekujemo što će nam dogodine pripremiti Škugor i ekipa. U međuvremenu, Narančasta zgrada povrh festivala će, kako stvari stoje, postati Centar za mlade, pa se možda pristaništem TEF-a i prije zaori glazba. Za žedne uši, nadam se.