Studenti protiv spomenika
Činjenica je da je grad Split u svom samome centru imao zločinački logor čije su žrtve pretrpjele strahotno ponižavanje - uputila je apel Neformalna grupa studenata kako bi upozorila na problematiku podizanja spomenika 72. bojni Vojne policije u Splitu.
Splitski studenti, koji se potpisuju kao Neformalna grupa studenata, uputili su apel spltskom Gradonačelniku i Gradskom vijeću kako se ne bi izglasalo podizanje spomenika 72. bojni Vojne policije pred splitskom Lorom. Studenti su zabrinuti jer smatraju da je to nedopustivo u trenutku kad većina zločina u Lori nije još procesuirana i da bi, ako bi se već spomenik podizao, on trebao biti u spomen žrtvama.
Apel gradonačelniku i vjećnicima prenosimo u cijelosti.
Poštovani gradonačelniče i vijećnici Grada Splita,
Dana 19. 4. 2016. Komisija za imenovanje ulica, trgova i spomenika Grada Splita jednoglasno je donijela odluku o podizanju spomenika 72. bojni Vojne policije. Spomenuti spomenik bio bi izgrađen u kružnome toku ispred vojne pomorske baze Lora. Na gradskome je vijeću još uvijek izglasavanje ovoga prijedloga te kao skupina zabrinutih studenata apeliramo na Vas da glasujete bez predrasude s obzirom na to da podizanje ovog spomenika nije ni političko ni ideološko pitanje već - civilizacijsko.
Činjenica je da je grad Split u svom samome centru imao zločinački logor čije su žrtve pretrpjele strahotno ponižavanje te smo mišljenja da podizanjem ovog spomenika Split uskraćuje svim žrtvama pravo na društveno priznanje uz sustavnu negaciju postojanja ikakvog zločina. U trenutku kada većina tih strahotnih zločina još uvijek nije procesuirana primarno bi bilo podizanje spomen obilježja koje bi upućivalo na počinjeni zločin te bi tako ovaj grad pokazao da ipak ima moralnu vertikalu i savjest. Selekivno razmišljanje koje bi bilo potaknuto podizanjem spomenika 72. bojni Vojne policije u ovako neadekvatnom trenutku je nedopustivo, jednako kao i uporno srevirana matrica po kojoj iz hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu nije proizašla niti jedna ljudska zvijer.
Ne želimo da istina ostane prešućena. Tada se u ovome gradu dogodila velika nepravda prema našim dojučerašnjim susjedima, poznanicima i prijateljima srpske nacionalnosti, a bili su građani ovoga grada jednako kao i mi danas. Preko noći su postali nepodobni te je bilo sasvim opravdano, čak i nužno maltretiranje istih kako i mi sami ne bismo bili proglašeni „srboljupcima“ ili još gore – izdajicama. To vrijeme i rat su sada iza nas. Pobijedili smo u ratu i krajnje je vrijeme da se osvijestimo i sagledamo povijest realno, objektivno i nepristrano. Pobjeda nam ne može i neće biti oduzeta ako priznamo da smo činili greške te ako se za njih počnemo iskupljivati. U tom slučaju pobjeda može postati samo još veća jer ćemo na taj način postići još jednu, a to je ona pobjeda koju postižemo borbom protiv jednoumlja i poricanja.
Prošlo vrijeme se ne može vratiti, ali nanesena nepravda se može ispraviti promjenom odnosa prema žrtvama naših zločinaca. Mi nemamo luksuz guranja nepoželjne prošlosti ispod tepiha, jer nas je iskustvo naučilo da se po tom tepihu jednom neće moći hodati. Naša djeca će nam biti zahvalna jer im ostavljamo društvo bez kostura u ormaru.
Što je spomenik? To je svjedočanstvo ljudske povijesti, a nije istina da kao pobjednici imamo pravo pisati povijest. Ni na kakav način ovim apelom ne pokušavamo umanjiti žrtvu koju su pripadnici 72. bojne Vojne policije podnijeli, ali smatramo da uz brdo neprocesuiranih zločina koji su se u Lori dogodili imamo obvezu iskupiti se za njih te bi za početak tog iskupljenja i okajanja zločina bilo primjerenije podizanje spomenika žrtvama Lore.
Ovim putem želimo podsjetiti gradonačenika na njegov intervju ( Novosti, 24.08.2013.) u kojem je na pitanje vezano uz ovu temu rekao sljedeće: - Nadam se da je to bila samo epizoda, naravno, crna, negativna epizoda. Do takvih stvari nekada dođe, a nama se to desilo, da jedan dio sugrađana izbacuje vlastite susjede iz stana, da ih progoni i zatvara, a ono u Lori je bilo još strašnije, jer je netko tko u službenom smislu obnaša vlast vršio represiju nad vlastitim građanima, bez provedenog zakonskog postupka“. Podsjećamo ga da je na pitanje bi li prihvatio inicijativu da se postavi spomen obilježje za žrtve zločina u Lori odgovorio: „Odmah bih stavio tu spomen-ploču, ali mislim da bi netko drugi trebao dati inicijativu, a ja ću prihvatiti da se obilježi mjesto gdje je bio počinjen zločin, kako bi se na taj način upozorile i nove generacije da se čak i u uvjetima rata treba držati čovječnosti. Hrvatska država te je zločine procesuirala, možda ne sve do kraja, ali onda bi žrtvama sigurno trebalo staviti obilježje.
Vjerujući u istinitost izjave koju je gradonačelnik dao u javnom medijskom prostoru pozivamo ga da odgovori na ovaj apel u skladu s gore spomenutom izjavom.