Street art: glas marginaliziranih
Street art, termin koji obuhvaća i većinu grafita, mogućnost je izraza i onih potlačenih i na taj je način demokratski te doprinosi stvaranju demokratskog javnog prostora.
... They passed a sign: DON'T POLLUTE- KEEP THE CITY CLEAN. They don't see, the photographer murmured, that sign is a form of pollution itself (1).
Grafiti iz 1914.
Ove jeseni prijatelj i ja našli smo se na vidikovcu kule koja je obilježavala jedan od krajeva nekadašnjeg Austrougarskog Carstva. Primijetivši da su u opeci zida kule bila izrezbarena imena ljudi s datumima, počeli smo se natjecati tko će naći najstariji potpis. Začudili smo se kad smo shvatili da ima potpisa iz čak 1914. godine ne izgledajući pri tome ništa drugačije nego što bi izgledali da ih je izrezbario netko danas. Jedna od prednosti našeg vremena jest što je tehnologija demokratizirala izražavanje. Umjesto malog broja ljudi koji snima vlastite ploče ili koji piše vlastite pjesme, svi ih mogu pisati. Sadržaji se mogu postavljati na internet i plasirati velikom broju ljudi. Svatko ima pristup informacijama, i to pristup kao nikad dosad.
Street art kao oblik demokracije
Kad se pogleda u povijest, osobe koje su imale pristup javnom prostoru uglavnom su bile na neki način povlaštene. No, glasovi svih onih drugih, njihove misli, emocije, doživljaji svijeta, uglavnom nisu dokumentirani. Izuzetak su činili prije svega grafiti – riječi ili slike urezane ili naslikane, bez dopuštenja, na zidu ili nekoj drugoj površini. Grafiti postoje od vremena špiljskog čovjeka. U Pompejima su pronađeni grafiti na latinskom jeziku koji uključuju psovke, vradžbine, izjave ljubavi, abecede, političke krilatice i poznate citate iz književnih djela. U Šri Lanci su na zidovima jedne tvrđave pronađeni grafiti iz 5. stoljeća, među kojima su i proza i poezija koje iznenađuju zavidnom jezičnom razinom (2). Street art, termin koji obuhvaća i većinu grafita, mogućnost je izraza i onih potlačenih i na taj je način demokratski te doprinosi stvaranju demokratskog javnog prostora.
Kratka povijest suvremenog street arta
Grafiti i street art koje znamo danas imaju svoje korijene u više mjesta i događaja 20. stoljeća, ali su možda najviše povezani s hip hop kulturom New Yorka u 1970-im i 1980-im godinama. Tada su siromašni, obespravljeni mladi ljudi iz ghetta davali sve od sebe da bi ostavili svoje ime na vagonima podzemne željeznice. Kao ultimativni čin hrabrosti i umjetnosti koji bi ih i istaknuo u svijetu ghetta, oni bi se satima u hladnoći krili, strahovali od oštrih policijskih mjera i riskirali kazne, čak i zatvor. Sve samo da njihova imena, u estetici preuzetoj od tadašnjih reklama i natpisa, animirana brzim vlakovima na kojima su grafitima zapisana, prolaze kroz cijeli grad, da ih svi mogu vidjeti. Jedan novinar grafite je usporedio s listovima biljaka džungle – izraz energije marginaliziranih ljudi, koji su se počeli penjati po hladnim zidovima grada, svaka biljka razgovarajući s drugom, živeći u mirnoći šume (3).
Inspirani grafitima podzemne željeznice, javili su se i umjetnici koji su nastavljali njihovu estetiku. Keith Haring, jedan od prvih, koji je također počeo stvarati svoja djela na zidovima podzemne u NY-u, istim je jezikom linija i slova stvarao uličnu umjetnost s komentarima o društvu. Njegova su djela ispitivala teme života i povezanosti, smrti, seksualnosti, rata. Budući da ih je crtao u najprometnijem dijelu grada – u prolazima podzemne željeznice, tako se mogao obratiti puno široj publici nego što bi to mogao, primjerice, u muzeju.
Street art se dalje razvijao kao umjetnost čiji je važni element ilegalnost ili neposlušnost kroz koju se ljudi mogu izraziti u javnom prostoru. Iako se street art sve više cijeni kao umjetnost, i dalje je veliki dio djela stvoren na površinama gdje to nije dopušteno. Zato street art često pripada periferiji, a ne centru grada.
Probijanje kroz splitske javne prostore
U Splitu je centar grada, posebno u zadnje vrijeme, doveden do izgleda pitoresknog mediteranskog mjesta pa oblici umjetnosti kao što je to street art većinom u njemu još nemaju mjesta, barem ne dugoročno. Mislim da to ne smeta uličnim umjetnicima jer se već u drugom planu, odmah izvan centra, nižu zaboravljena mjesta propalih industrijskih zona ili prostora stanovanja koja nisu u fokusu turista. Upravo u njima, na periferiji centra, više je dopušteno kad je street art u pitanju. Dok bi u centru konzervatori onemogućili takve stvari, u obližnjim betonskim kvartovskim ulicaima ili pustim plaotima, bez nametnutih pravila i daleko od očiju odgovornih za čiste zidove, postoji puno više tolerancije za street art. Tako u Splitu street art možemo vidjeti u tunelu kroz koji prolazi vlak ili na zidu preko puta škvera – mjestu gdje ih nitko neće imati potrebe skidati. U zadnjih 5 - 10 godina, potaknut sve jačim svjetskim i hrvatskim pokretom, street art u Splitu postaje sve zastupljeniji u javnim prostorima. U uličnoj umjetnosti isprepliću se umjetnici, aktivisti i općenito mladi koji tako mogu izražavati i razvijati svoje stavove i kulturu - drugačije od status quoa.
Reanimacija zapuštenih zidova
Prije malo više od mjesec dana mladi ulični umjetnici oslikali su 200 kvadrata murala na jednom ovakvom prostoru - platou ispred Doma Mladih u Splitu. Projekt se dogodio u sklopu festivala ulične umjetnostiNema Labavo te je, kako bi se pokazalo da murali na javnim mjestima ne moraju biti samo oni koji podržavaju Hajduka, doveo vodeća imena domaće i regionalne scene. Cijeli projekt realiziran je u duhu kolaboracije te su mladi splitski umjetnici radili uz pozvane umjetnike, upoznajući njih i detalje njihova rada. Veliki murali koji su sada dio tog prostora inspirirani su prirodom, mitološkim, fantastičnim bićima, čudima, nadrealizmom i puni su energije (4).
Nedavno prije toga, za vrijeme trećeg buvljaka Judin Pazaar, betonska površina u zapuštenoj industrijskoj zoni u Kopilici također je bila oslikana muralima. Trideset učenika iz Škole primijenjene umjetnosti u svoje je murale, koji su ostali i nakon buvljaka, uključilo aktivističke poruke, simbole, čak i psa kojeg je Kieth Haring često crtao 80-ih (5). Uz ova dva primjera, u zadnjih nekoliko godina sve se više održavaju radionice i festivali koji se bave street artom kao temom koja daje glas mladima i koja ih potiče da ga prakticiraju u javnom, fizičkom prostoru. Kao što je spomenuto, većinom se radionice fokusiraju na zaboravljene, zapuštene prostore, koji zbog toga nose i određenu slobodu korištenja, kao u slučaju sklopa Koteks koji se koristio za Xstatic Festival (festival uličnih sportova i umjetnosti) prije nekoliko godina.
Street art je tu doma
Ideja umjetnosti u svakodnevnom prostoru javnosti u Splitu ima svoje korijene od ranije a jedan od njih je kad su se 2006. godine skupili umjetnici iz Trstenika kako bi osnovali udrugu Kvart čiji je cilj bio uspostaviti svoje mjesto u toj zajednici kao i samu zajednicu intrigirati svakodnevnim, ili dugogodišnjim, problemima, mitovima, statusnim simbolima, vrijednostima i identifikacijama koje se uzimaju zdravo za gotovo... Ne radi se o nikakvoj interakciji, u pitanju je život sam . Uz prostore kao što je zgrada gradskog kotara Trstenik koji udruga dijeli s umirovljenicima, ove poruke pojavljuju se i u na zidovima ulica, podzemne garaže, trsteničkoj plaži, zgradi tvornice Uzor. Kao u Domu mladih, sportskom centru Gripe, i na Kopilici, periferna pozicija ovog naselja ponovno je okolnost koja daje veću slobodu ovim djelima. (5)
Kao velika kontradikcija, periferija je nekada manje kulturna, manje lijepa I manje bitna gradu od centra, ali je istovremeno je mjesto gdje nove stvari rastu, gdje umjetnici mogu komunicirati bolje s građanima, gdje mladi ljudi mogu doći do izražaja. Periferija može pulsirati životom i stotinama drugačijih mišljenja i vizija svijeta. Street art je tu doma.
Reference:
1. Mailer, Norman. The Faith of Graffiti. Esquire, The Magazine for Men. SvibANJ 1974. 77-88, 154-158.
2. Wikipedia; Graffiti. https://en.wikipedia.org/wiki/Graffiti. 29.12.2015.
3. Mailer, Norman. op. cit.
4. Zubanović, Regina. HRT Magazin. U Splitu traje festival ulične umjetnosti Nema Labavo; 20.11.2015.; http://www.hrt.hr/309278/magazin/u-splitu-traje-festival-nema-labavo; 29.12.2015.
5. Vuković, Vesna. HRT Radio – O umjetničkom djelovanju udruge Kvart u splitskoj četvrti Trstenik [radio]. 02.05.2013. http://radio.hrt.hr/ep/o-umjetnickom-djelovanju-udruge-kvart-u-splitskoj-cetvrti-trstenik/20399/. 29.12.20015
Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.