Što se preporučilo u Rimu

Kako je poznato onima koji se bave radom s mladima, bilo da su predstavnici institucija ili civilnog sektora, novim ciklusom strukturiranog dijaloga (odnosno prvim dijelom novog ciklusa) - diskusije između mladih, odnosno njihovih predstavnika i predstavnika vlasti - predsjeda Italija pa je tako u Rimu, od 13. do 15 listopada, održana EU konferencija za mlade, na kojoj su sudjelovali predstavnici mladih i predstavnici država članica kako bi zajedno oblikovali preporuke koje se odnose na dvije dimenzije politika za mlade: pristup pravima i samostalnost mladih. U nastavku se donosi prijevod preporuka uz komentar na pojedine dijelove.

Uloga država članica i EU-a u osiguravanju pristupa pravima mladima
1. EU i države članice trebale bi razviti i implementirati prilagođene mehanizme za borbu s višestrukim oblicima diskriminacije kao što je diskriminacija zbog dobi, etniciteta, spolne orijentacije, invaliditeta, religijskog opredjeljenja, političke opredijeljenosti, rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili socioekonomskog statusa.
2. EU i države članice trebale bi imenovati nezavisnog branitelja/braniteljicu za prava mladih. Uloga pravobranitelja/pravobraniteljice trebala bi biti povećanje osviještenosti, mapiranje i uočavanje izazova i diskriminatornih praksi, te sistematski rad na zaštiti prava mladih ljudi.

Već je sintagma "pristup pravima" (acces to rights) problematična jer prosječna mlada osoba, koja strukturirani dijalog poznaje površno ili nikako, takvu sintagmu može proumačiti kao želju da se pojedina prava mladih (npr. pravo na obrazovanje, pravo na zdravstvenu zaštitu i slično) tek realiziraju a ne da se mlade upozna s pravima koja imaju, a kojih možda nisu svjesni. Premda se ta sintagma odnosi na potonje, trebala bi biti preciznija kako bi se taj dojam izbjegao. Također, iako jest pohvalno što se traži strukturiraniji pristup borbi protiv diskriminacije mladih po različitim osnovama, izrazi kao što su "razviti" i "implementirati" bez preciznog objašnjenja na koji način ili bez pozivanja na eventualne primjere dobre prakse koji bi to objasnili (a koji se, s obzirom na to da svaka preporuka može sadržavati točno određeni broj znakova mogu spomenuti u fusnoti) ostaju prazni, što znači da ih oni koji će ih razmatrati mogu ispuniti sadržajem po svom izboru ili ih jednostavno odbaciti.
S obzirom na to da se mladi prepoznaju kao specifična društvena grupa (iako heterogena), preporuka kojom se traži pravobranitelj za mlade svakako bi bila veliki korak naprijed u borbi protiv diskriminacije i u osvještavanju samih mladih, kao i šire javnosti o pravima mladih.


Pristup mladih stanovanju, kreditu, potpora u prihodima i u dobrobiti mladih općenito
1. Europska komisija i države članice trebale bi podržavati razvoj oblika alternativnog financiranja za mlade ljude (npr. mikro krediti…) kako bi se time spriječilo da samostalni život započinju u golemim dugovima.
2. Države članice trebale bi nadopuniti Garanciju za mlade planovima za potporu u ostvarivanju prihoda i za stanovanje kako bi se svim mladima zajamčilo pravo na samostalnost.

Iako su gore navedene preporuke pokušaji da se mladima pojednostavni i općenito olakša proces osamostaljivanja, koji se događa sve kasnije i kasnije i to prije svega zbog ekonomskih razloga, spominjanje mikro kredita pomalo zabrinjava: premda će nekome to zvučati utopijski, zar mladi i oni koji ih predstavljaju ne bi trebali inzistirati na takvom sustavu koji će mladima omogućiti da samostalni život počnu bez kredita, a ne na sustavu koji će im, eto, skratiti dužničko ropstvo, odnosno dati manju kamatu na manji iznos i uz kraći rok otplate. Premda takvo nešto u pojedinim državama članicama nije ostvarivo u kratkom roku, preporuka u kojoj se mikro krediti spominju kao potencijalno rješenje stvara dojam kao da mladi koje se na konferenciji predstavlja pristaju na sustav kreditiranja (prilagođeni doduše, ali ipak je riječ o kreditiranju). Samostalnost nije samo nezavisnost u odnosu na roditelje - u krajnjoj liniji, zar nije manje strašno ovisiti o roditeljima nego o bankama?


Pristup mladih zaposlenju, socijalnoj zaštiti i zdravstvenim sustavima
1. Kako bi se smanjila diskrepancija između obrazovnih sustava i tržišta rada, države članice trebale bi neprestano obnavljati kurikulume pri čemu bi prioritet trebao biti razvoj praktičnih vještina i osobne učinkovitosti .
2. EU i države članice trebale bi jamčiti da se za stažiranje i prakse, kao prvi korak prema pristupu tržištu rada, prima prikladna naknada kako bi se izbjegli nesigurni uvjeti rada i kako bi se mladima osigurala samostalnost.

Kad se u Zagrebu predstavljala Garancija za mlade, na njoj je predstavnik jednog privatnog fakulteta govorio o prilagodbi sustava obrazovanja tržištu rada, a nekolicina je mladih tada izrazila negodovanje jer je to shvatila kao uskraćenje slobode odabira. Zato zabrinjava i preporuka o smanjenju stupnja neusklađenosti između sustava obrazovanja i tržišta rada - i događanja u Njemačkoj, u kojoj je visoko obrazovanje besplatno, i nedavna događanja u VB, a da ne spominjemo neke situacije izvan EU pokazuju da mladi s jedne strane traže pravo na besplatno obrazovanje - čime bi svi pred sustavom obrazovanja bili jednaki, odnosno imali bi jednaku početnu točku, a s druge strane protesti mladih ukazuju i na to da teže takvom sustavu u kojem će profesiju odabirati na temelju onoga što ih zaista zanima a ne onoga što će im se najviše isplatiti - možda se čini kao da je riječ o banalnom izrazu, ali ono što se blago označava kao "prilagodba", potencijalno je jedan prilično strašan način suptilnog oduzimanja prava na izbor.


Podizanje svijesti i monitoring
1. Države članice trebale bi implementirati kontinuiran međusektorski pristup, kao i podršku internacionalnim i nacionalnim nevladinim organizacijama pri provođenju aktivnosti za podizanje svijesti, kako bi se osiguralo da se dođe i do mladih s manje mogućnosti i osnaži ih se kako bi znali svoja prava i kako bi ih i upražnjavali, pogotovo na lokalnoj razini.
2. Države članice, u suradnji s nevladinim organizacijama, trebale bi pružati usluge, uključujući pravnu podršku, savjetovanje, online i offline alate za informiranje kako bi se omogućilo mladima da sami prate i prijave povrede prava.

I u ovim se preporukama, kao i u nekim prethodnim i u nekima koje slijede, koristi izraz "trebale bi", što je sasvim u redu i, uostalom, uobičajen izraz u preporukama, no opet je riječ o preporukama u kojima se govori o tome što bi se trebalo na EU i na nacionalnoj razini, a nigdje se ne preporučuju načini na koje bi se preporuke mogle relizirati, zbog čega je preporuku puno lakše odbaciti. Naime, budući da je i iz teme same konferencije, kao i iz naziva podtema jasno koji su ciljevi i namjere, bilo bi korisnije objasniti na koji bi se način "međusektorski pristup" ostvario.


Prema novoj generaciji politika za mlade
1. Donositelji politika u suradnji s ostalim dionicima trebali bi poboljšati kvalitetu i vidljivost ishoda politika za mlade, i to putem kontinuirane evaluacije politika za mlade te analize utjecaja.
2. Države članice i Europska komisija trebale bi dalje razvijati međusektorski i multidisciplinarni pristup politikama za mlade kako bi se implementirale koherentnije politike koje mladima jamče pristup njihovim pravima.

Druga preporuka iz ove grupe, unatoč hvale vrijednoj namjeri da politike za mlade počnu kvalitetnije odgovarati na potrebe mladih, vrlo je opširna i neprecizna i, kad se nekoliko puta pročita, vidljivo je da ona zapravo traži - sve. Ta jedna preporuka zapravo bi bila prikladnija kao naslov čitave konferencije. Također, sintagma "međusektorski i multidisciplinarni pristup" jedna je od čestih konstrukcija i u politici i u znanosti. Što se neka sintagma više koristi, ona postaje to više šuplja na razini sadržaja. Primjerice, slično se događa s terminom "identitet" koji je postao toliko proširen da se "ofucao" i da malo tko uopće više razmišlja o njegovu značenju. Pristup čemu? U kojem smislu multidisciplinarni? Pristup je riječ koja zahtijeva nastavak, pojašnjenje. To je kao kad vas netko pita što radite pa kažete "Gledam". A što gledate, gledate li TV, fotografije, sebe u ogledalu?
 

Potpora organizacijama za mlade i radu s mladima po pitanju samostalnosti mladih
1. Kako bi se poboljšala autonomija mladih putem kvalitetnog neformalnog obrazovanja, dionici uključeni u područje mladih trebali bi surađivati na jasan i transparentan način kako bi se u društvu podigla razina osviještenosti o vrijednostima kompetencija stečenih u radu s mladima.
2. Kako bi se kvalitetnim radom s mladima podržala samostalnost mladih, države članice trebale bi izgraditi strateška partnerstva s predstavnicima ustanova za rad s mladima i drugim dionicima kako bi se odredio pravni okvir, kako bi se prepoznalo zanimanje stručnjaka za rad s mladima i kako bi se odredili preduvjeti za kvalitetan rad te kako bi se pružile informacije, osigurala vidljivost i promocija rada s mladima.

U prvoj preporuci odmah "bode oči" sintagma "jasan i transparentan način" - iz lingvističke perspektive ovakvo rasipanje jezikom stvara dojam kao da oni koji su preporuku sastavljali ne znaju što govore: jasan se dobrim dijelom preklapa s terminom transparentan. Možda se to ne čini kao neka velika greška, ali što biste rekli da netko kaže, primjerice, da je obrazovanje važno i relevantno ili da jede kruh i hljeb? U preporuci koja ima, ponavljam, ograničen broj znakova možda je izbačeno nešto važno da bi stala konstrukcija "jasan i transparentan" ne razmišljajući pritom o tome da nešto što je jasno ne može biti netransparentno.

S druge strane, pohvalno je što je i ova konferencija iskorištena za inzistiranje na prepoznavanju i priznavanju stručnjaka za rad s mladima. Utoliko je gore prethodno biti neoprezan s konstrukcijama - onaj tko je dobro upućen u temu, a tko će možda donijeti presudnu odluku u prihvaćanju preporuke, imat će averziju prema jezičnim izrazima bez sadržaja jer predstavljaju buku u komunikaciji. Informiranost i znanje ne trpe floskule ni mutne sintagme - sposobnost nekog govornika da manipulira slušateljima, uzmimo kao primjer, ovisi o stupnju (ne)znanja slušatelja. 


Poboljšanje sudjelovanja mladih ljudi u društvenom životu i drugi oblici aktivnog sudjelovanja
1. Kako bi se mladi osnažili da postanu aktivni građani, države članice trebale bi osigurati edukaciju o građanstvu u svim stadijima formalnog obrazovanja te podržati one koji pružaju neformalno obrazovanje kako bi mladi bili svjesni i kako bi mogli imati pristup pravima.
2. Lokalne vlasti, države članice i Europska komisija trebale bi, u suradnji s mladima, odrediti pravne i administrativne mehanizme za istinsku participaciju mladih u svim stadijima donošenja odluka.


Aktivno sudjelovanje jedan je od čestih termina u radu s mladima a pritom pojedini mladi ili predstavnici vlasti ili državnih institucija imaju samo djelomičnu predodžbu o tome što to znači  pa ove preporuke svakako dobro objašnjavaju na što se misli kad se spominje aktivno sudjelovanje mladih. I uključivanje lokalnih vlasti u preporuke implicira da je uloženo truda u razmišljanje na kojim sve razinama vlast treba surađivati s mladima i njihovim predstavnicima, pogotovo imamo li na umu da je lokalna razina uvijek početna točka za uvođenje bilo kakvih promjena, čak i onda kad su te promjene donesene na nacionalnoj razini, a ujedno je na lokalnoj razini najlakše mapirati potrebe mladih i nedostatke politika prema mladima. 

Treba imati na umu da je malo kojem sudioniku u strukturiranom dijalogu engleski materinski jezik pa nije čudno što se pojavljuju izrazi kao što su "kako bi mladi bili svjesni" ili kako bi se "podigla svijest mladih" a da se pritom ne objašnjava čega bi to oni trebali biti svjesni, no to su greške na koje bi sudionici trebali biti upozoreni i možda bi ih trebalo i preventivno educirati o iznimno važnoj jezičnoj dimenziji ovog procesa - u konačnici, strukturirani dijalog ne provodi se grimasama i gestama (iako bi to bilo zabavnije) pa jezik, uključujući poznavanje političke terminologije, kao i terminologije iz domene rada s mladima, predstavlja itekako snažno oruđe, dok nepoznavanje, kao i u svemu, može biti prilična kočnica a toga i mladi i njihovi predstavnici trebaju biti svjesni te na tome, što pokazuju ove preporuke, treba raditi.

Na kraju se može reći da su u Rimu stvorene i neke vrlo konkretne i kvalitetne preporuke, a treba reći i realne, što znači da je veća šansa da se eventualno prihvate. Pri usporedbi s preporukama iz grčkog Soluna već prvo čitanje navodi na zaključak da su u tom smislu i kvalitetnije od solunskih. Budući da je riječ o preporukama, Vijeće ministara može ih sve odbaciti bez ikakvih sankcija, no upravo je zato još važnije da su mladi upoznati s ovim procesom. Kad se njihove potrebe i problemi počnu mapirati na lokalnoj razini i kad, primjerice, udruge za mlade počnu od njih tražiti stavove koje će zastupati u ovom procesu, mladi moraju biti svjesni ne samo da su oni ti čiji se glas želi čuti, nego moraju i pratiti proces kako bi mogli reagirati ako njihovi predstavnici, kao i predstavnici vlasti, ne artikuliraju njihove stavove dovoljno jasno ili ako se na njih ogluše.